full screen background image

Koga smo dobili za trenera?

Koga smo dobili za trenera?

Promijenili smo trenera, pa je red da malo o tome prokomentiram. Rafael Benitez mi se na prvu čini kao gospodin, ali postoji velika doza diplomacije, što nije nužno loše, ali takvi mi treneri nakon nekog vremena postanu ljige. Puno vas je protiv Roberta Mancinija, a ja sam mu uvijek zahvalan, jer s njime je krenuo ovaj “Grande Inter 2”. No, kao osobu ga nikada nisam volio. Uvijek alibi, uvijek okolišanje u izjavama, uvijek diplomacija. Bojim se, a čini mi se po prvoj pressici, da ćemo upravo to dobiti u Benitezu. Jučer je na pitanje o pregovorima s Juventusom odgovorio kako ima kratko pamćenje. Pa zar je teško reći istinu, bez obzira jeli uistinu bio blizu (upravo zbog odgovora može se naslutiti da jest) ili je sve novinarska priča. Inter tada nije bio konkurent, sigurno ne bi ispalo da mu je Inter druga opcija. Ne sviđa mi se to.

Tipovi trenera koji se meni najviše sviđaju bez obzira na njihove rezultate su Claudio Ranieri ili Gigi Simoni. Kao i Benitez, oni su gospoda, ali za razliku od Beniteza oni su izravni, iskreni. Poput Mourinha, samo malo drugačijim riječnikom. Mourinho je najuspješniji upravo iz tog razloga što uspije uvjeriti svakoga u svoje viđenje stvari, pa čak i ako je ono potpuno besmisleno i krivo. Svoje igrače uvijek motivira na istin način: sami smo protiv svih i svega. Oni ga slijede kao vojnici generala. Siguran sam kako će i u Realu stvoriti takvu klimu, iako je ona u Madridu sasvim suprotna – Real Madrid je najprotežiraniji klub u Španjolskoj. Uostalom, sam kralj stoji iza njega. U Interu, ali i Chelseaju Mourinho je to sjajno radio. Ponekad mi se čini da je Portugalac pročitao više knjiga o psihologiji i sociologiji nego o nogometu. Točno zna što treba reći ili napraviti u svakom trenutku. Svaki njegov gest točno je proračunat, kao iz nekog manuala psihologije. Zbog takvih kao on čovjek čije momčadi igraju dosta atraktivniji nogomet, ali pri tom polučuju i rezultate ostaje “vječni drugi”. Upravo je Ranieri takav primjer. Da je Roma kojim slučajem osvojila naslov (ali hvala Bogu nije) bilo bi mi drago samo zbog tog velikog gospodina.

Rafael Benitez potpuno je drugačiji od Mourinha, ali i Ranierija. Ako su njih dva suprotnosti, Benitez je negdje između. Po pričama iz Liverpoola čini se kako ne može tako lako uvjeriti ljude u svoje ideje. Očito nedostaje ta karizma. Profesor jest, ali nije psiholog. S druge strane, njegovi osobni odnosi sa ljudima su odlični, većina igrača ga je voljela, a navijači su šokirani njegovim odlaskom. To je dobra naznaka. Mourinhu nije bilo bitno vole li ga ili ne – bez obzira što je kao jedan od glavnih razloga odlaska naveo da ga u Italiji ne vole, ne poštuju, da ne voli talijanski nogomet, medije… To je još jedna od Mourinhovih proračunatih, neutemeljenih priča i veliki dio onog spomenutog nabrijavanja “sami protiv svih”. Briga njega vole li ga ili ne, on odradi posao i ulazi u legendu. Na koji način to radi? Ma tko će se to pitati za 20 godina! Istina, nije i ne bi trebao biti primjer drugima. Benitezu je ipak čini se stalo do ljudi oko njega što je pozitivno.

Mnogima se neće svidjeti, ali gledajući cijelu konferenciju predstavljanja jučer stilom me podsjeća na Roberta Mancinija. Kad bi bar broj trofeja bio isti…




4 thoughts on “Koga smo dobili za trenera?

  1. Dexter

    Natrag na temu: Nije mi drago što je Benitez doveden na našu klupu. Jesam li u pravu kad se pomalo bojim njegovog imenovanja pokazat će vrijeme. Doduše u ligi će imat puno lakši posao nego je imao u Premiershipu trenirajući Liverpool, ali ja mu svejedno ne vjerujem previše. Volio bi da se moram na kraju sezone posuti pepelom, odnosno da se njegovo dovođenje dogodine u Svibnju pokaže kao odličan potez, jer bi to značilo da je Inter ostao tamo gdje jest – na vrhu!

Odgovori