full screen background image

Veliki gubitnici “nogometnog eurosonga”

Italija postala nogometni “Feminem”

Novac, politika, nepotizam, “veze i poznanstva”? Ili – sve to zajedno. Upravo su ovo sastojci od kojih se koktel dobro izmiksa i dobije pobjednika svakog velikog natjecanja. Konačno, nema više ništa gratis ni na smotrama lakih nota, a kamoli u ovim mega – poslovima. Nešto više o tome znaju i cure iz “Feminema”…

Domaćinstvo velikih smotri sporta, Olimpijskih igara, te europskog i svjetskog prvenstva u nogometu – odavno su postale izašle iz “zadanih okvira”, riječ je o biznisu u kojem se okreću milijuni i milijarde, pa je valjda i logično da ključnu ulogu imaju razni interesni lobiji, financijski i politički.
Kao i fakat da se tu ništa ne prepušta slučaju. Ako je i bilo naivaca, netragom su nestali kad je Atlanta dobila igre 96. samo 12 ljeta nakon Los Angelesa. Upravo je ta Olimpijada, cinično nazvana “Coca-cola Games” praktički označila kraj vremena nekakvog sportskog idealizma, fernese i pravednosti. Lova je, ipak, iznad svih ostalih kriterija, čak i kad je bilo u pitanju tako “plemenita” institucija kao Međunarodni olimpijski odbor, a kamolo FIFA ili UEFA, organizacije znatno podložnije materijalnim interesima.

U ovih desetak godina mogli smo svjedočiti grotesknim igrokazima: bolje je i ne stavljati sol na ranu pa previše podsjećati na “hrvatsko-ugarsku nagodbu” za Euro 2012. i obećanja Vlatka Markovića, te debakl u kojem smo završili sa – nula bodova.
Baš tad je osim nas, kao gubitnik završila i Italija. A riječ je o državi aktualnih svjetskih prvaka iz Njemačke ’06, zemlji koja, evo, opet ima i europskog klupskog prvaka (nebitno je sad koliko je Inter uopće njihov “proizvod”). Uglavnom, kredibilitet naših zapadnih susjeda doživio je strmoglavi pad, neredi na utakmicama, loši i nefunkcionalni stadioni, stalni “vonj” namještaljki i zakulisnih radnji (“Calciopoli” je dovoljno sugestivan slučaj) učinili su grdnu štetu. Nenadoknadivu.

Pritom, zavladala je izreka o “parama i burgiji”. Legenda u nogometnim kuloarima kaže da je Lenart Johansson, tada odlazeći čelnik UEFA “darovao” Poljskoj/Ukrajini ovaj Euro 2012. znajući valjda, kako će sve nevolje pasti na leđa njegovog nasljednika. Je li se – i koliko – mudri Šveđanin “ugradio” u tom “iznenađujućem raspletu”, ostat će vječni misterij. Posljedice su pak, već stigle na naplatu: sada, dvije godine prije tog natjecanja, potpuno je nejasno hoće li se Euro održati na planiranim pozornicama, stalno se spominje opasnost da će domaćini zakazati, pogotovo otkad je recesija i njih oborila s nogu. Najnoviji čin ove komedije održan je prije 2 dana, kad se biralo domaćina Eura 2016. Za razliku od nas i Mađara, Italija je pokušala opet, a pridružila se i Turska. No, već sam sastav delegacija zemalja kandidata prilično jasno je najavio rasplet: dok je Francuze predvodio predsjednik države Nicolas Sarcozy, talijansku je kandidaturu predstavljao – predsjednik Nogometnog saveza, Giancarlo Abete. U usporedbi sa suprugom Carle Bruni, Abete je, jasno, apsolutni “no name”.

Rezultat te vrlo neravnopravne “utakmice” bio je, kladioničarskim rječnikom, čisti zicer: 43 za Francusku, Turska 38, a “jadna” Italija samo 23 glasa. Kao da je riječ o nekoj trećerazrednoj, marginalnoj provinciji, a ne onima koji se diče da su “campioni del mondo”. U “pripetavanju” je, potom, bila samo 7:6 za Francuze kontra Turaka, ali u Ženevi je ostao dojam da je taj “bod razlike” dublji i od tamošnjeg jezera… Poput Dizdarove “Modre rijeke”.
Fotka na kojoj Michel Platini, predsjednik UEFA drži cedulju na kojoj piše “France”, uz naznake vragolastog smješka na rubovima usana, možda je najbolja ilustracija ove farse. Iako su prije samo 12 godina bili domaćini Mondiala, njegovi zemljaci su opet dobili organizaciju velikog natjecanja, a uz to se nekadašnji as “tricolora” još potrudio objasniti:

– “I ovakav zbroj glasova govori o demokratičnosti UEFA, da sam ja neki “despot”, kakvim me žele prikazati, bilo bi 13:0.”

Talijanski mediji su “rigali vatru” nakon ovakvog raspleta, dovoljno je pogledati samo naslove:

“Propast Italije” (La Repubblica”), “Italija, kakav neuspjeh!” (La Gazetta dello Sport), “Italija nokautirana” (Corriere dello Sport). U komentarima vodećih opinionista se navodi kako je ovaj “poraz bio i očekivan, ali ipak ne na ovako ponižavajući način”.


Preuzeto iz Sportplusa, Danijel Trumbić

P.S.

Članak ima posredno veze i sa našim klubom, al’ ima i općenito s imageom Serie A, koji je najblaže rečeno u B A N A N I.




9 thoughts on “Veliki gubitnici “nogometnog eurosonga”

  1. eugen

    FANATIKO, MOLIM TE DA LI MOŽEŠ NAPISATI KOJE BI TI IGRAČE KUPIO ZA IDUĆU SEZONU A KOJE BI PRODAO I KAKO BI IZGLEDALA PRVA 11-torica ZA IDUĆU SEZONU S OBZIROM NA OVAJ PRORAČUN ŠTO SE SPOMINJE OD 100 MIL EURA.HVALA TI UNAPRIJED…

  2. fanatico

    😀 Zar sam ja toliko relevantan da se moje mišljenje traži. Naše želje su jedno a realnost sasvim drugo. Ja samo želim Don Fabia na klupi i siguran sam da će me Moratti i ovaj put poslušati (kao za Mourinha) onda sve konce treba prepusti njemu. Nemojte paničariti i žuriti sa pojačanjima a niti ne treba nam tu puno korekcija.
    Prodati bud zašto “čuveni trojac” od 4 milijuna plaće: Mancini, Quaresma i Suazo. Riješiti se Orlandonija i Tolda (već smo za džabe potpisali iskusnog i dobrog golmana Sampdorije Castelazzia za drugog golmana), Obinne, Muntarija, Arnautovića, Kerlona…
    Malo početi talijanizirati momčad jer je jedan mali razlog podmetanja nam klipova i taj.
    Dovesti oba mlada stopera Ranocchia i Bonucci nek se polako uhodavaju i uče uz Lucia i Samuela. Em su Talijani, em su mladi i trebamo svježe krvi u obrani.
    Ako prodamo Maicona, tu može Santon postati standardni a uskakti Donati ili Zanetti. Na lijevu stranu probati dovesti Kolarova.
    U veznoj liniji svakako jednog kreativca ali ne Gerrarda jer je to preskupo rješenje. Tu isključivo treba Capello odlučiti jer ovisi i o načinu igre koji će forsirati. Ne bi bilo loše i u vezi nekog mladića a da je Talijan, sigurno u mladoj repki ima toga.
    Mislim da bi unatoč svemu Balotellija trebalo prodati jer se taj umiriti ne može. Za te novce dovesti Teveza, koji je prava plutajuća mina u obrani protivnika.
    Da zaključim listu pojačanja: 2 mlada stopera, jedan mladi veznjak, Jedan provjereni veznjak (tipa Hamšik) ofenzivne orijentacije i jedan napadač (po mogućnosti Tevez.
    Ne treba se razbacivati novcima i ovo što sam naveo bi nas uz prodaju naših igrača moglo koštati maksimalno 30-40 milijuna.
    Uz to nam stiže i dugoočekivani Coutinho, ali ne treba sa njim žuriti, nek se malo kali u Primaveri uz Stevanovića i nadam se Livaju.

    1. forzainter

      A sta je sa Akvafreskom, jel on i dalje nas igrac? Ako jeste zbog cega ga svake sezone dajemo na pozajmicu, kad svake sezone daje solidan broj golova! Ja bih ga uvrstio u nas tim, a ako se to ne dogodi, onda Arnautovica ne bih prodavao(tu se jedino ne slazem sa tobom u tekstu)!

  3. mimi19

    Vidim ja bit će ovo zanimljivo ljeto i po pitanju trenera ali i novih igrača, ako smijem nadodati nije da se ne slažem da se ne treba prodati Balotellija jer je Fanatico u pravu u svemu što je rekao ali nekako se uvijek na kraju lecnem jer je u pitanju zaista potencijalno odličan igrač. Ali mislim da u postojeći napad ne bi trebalo dovesti Teveza jer bi pored Milita i Etto’a zasigurno došlo do tenzije a Tevez bome nije poznat po strpljivosti i mogao bi to imati loš predznak. Tako barem ja mislim, a na Balotellija već svi znaju kako se treba postaviti i uopće ne sumnjam da ako Capello dođe da mu neće izbiti preostale “mušice” iz glave.

Odgovori