full screen background image

Medijska šutnja koja nas je odvela do kraja

Medijska šutnja koja nas je odvela do kraja

Iza nas je najuspješnija sezona našeg najdražeg kluba. Dojmovi se još uvijek nisu slegli, nisam još svjestan sreće koju sam proživio. Moram se opet osvrnuti na svoju kolumnu u kojoj sam opisivao svoje uzbuđenje, jednako onom prije sezone 1997/98, jer sam mislio da imamo sve sastojke za dvostruku krunu (kup nisam uračunavao). Napisao sam i da prije 12 godina nismo smjeli uzeti Scudetto, a nismo mogli Ligu prvaka, jer smo igrali kup UEFA, pa smo se zadovoljili njime.

Ove je sezone bilo sve na svom mjestu, iako su nas u jednom trenutku pokušali zaustaviti da osvojimo domaće prvenstvo, kako je i Jose Mourinho rekao. E da, Jose Mourinho! I koliko god sam tašt da spomenem kako je moje uzbuđenje bilo opravdano isto tako ću priznati i svoju pogrešku. U kolumni nakon ispadanja od Manchester Uniteda sam pisao o Jose Mourinhu. Smatrao sam ga dobrim trenerom, ali ništa više i rekao da ću se posuti pepelom ako osvoji što je osvojio. Evo, posipam se pepelom! Svaka mu čast, danas mislim da je najbolji trener svijeta.

Međutim, nikada nisam i ne mislim da je korektan čovjek, kada napada kolege, igrače i sve ostale, a često bez pravih argumenata i informacija. Stoga smatram da je najbolji njegov potez u Interu bio medijska šutnja. Otkada je odlučio ne govoriti za talijanske medije Inter je izašao iz krize igre i rezultata. Jasno je da je Pandev bio kotačić koji je nedostajao Mourinhovoj ideologiji igre sa tri napadača koji se transformiraju u braniče, isto kao što je igrao njegov Chelsea. Čim je stigao Makedonac zaigrali smo maestralno, ali nakon samo par utakmica pali i počeli prosipati bodove. Da, bilo je sudačkih nepravdi, ali budimo realni, sami smo si krivi za mnoge negativne rezultate. A onda Mourinhove lisice, kazna i šutnja. Potez godine! Odlučio se posvetiti isključivo radu, slaganju momčadi i igre. Od tada je Inter prvi put u dvije godine Mourinha neprestano igrao isto, u kontinuitetu dobro. Manje smo momčadi gazili, one bolje je Mourinho toliko proučio i taktički uništio. Upravo u ova posljednja tri mjeseca mi se dokazao kao «The Special One».

I sada ode. Koliko god mu kapa do poda, ipak sam ljut na njega. Suze, tuga… Ma sve to stoji, ali zašto onda odlaziš kada ti je toliko žao? Znam, za sve on ima objašnjenje, ali ljut sam! Koliko god sam ga kritizirao lani uvijek sam ponavljao da stojim iza njega i da ga ne bih mijenjao, a sad je sam otišao. Ljut sam!

On je sigurno najzaslužniji za ovu povijesnu sezonu, ali aktera još ima. Počevši od našeg Presidentea. Massimo Moratti se promjenio u posljednjim godinama. Kada je kupio klub puno je ulagao, volio klub, ali ta ljubav je prelazila granice. Igrače je tretirao kao sinove, dopuštao im sve, a trenere mijenjao nakon prvog negativnog rezultata. Danas također ulaže, jednako voli Inter, ali naučio je posao, postao biznismen. Danas igrači za svoje prijestupe skupo plaćaju, ne prolaze bez kazni, a treneri sjede na klupi dosta dugo po kritierijima današnjeg nogometa. I dok je prije kontrolirao svaki pokret, Jose Mourinhu je dao slobodne ruke u slaganju i vođenju momčadi, također novitet za Presidentea.

Ne smijemo zaboraviti niti kraljeve “mercata”, Marca Brancu i Gabriele Orialija. Taj je dvojac uspio posložiti momčad europskog prvaka, a da je klub pri tome zaradio. Nečuveno! Mourinho im je sigurno govorio koga želi, ali isto tako sigurno nije bilo moguće dovesti baš svako ime i prezime koje je trener htio. Branca i Oriali su pomno birali igrače prema trenerovim željama i u baš svakom od njih pogodili (osim Quaresme).

Na posljetku igrači. Diego Milito, tako sam ponosan što smo taj gospodin i ja rođeni istog dana. Jeli i to sudbina? Da mi kao velikom navijaču Intera trostruki naslov donese direktno čovjek rođen kad i ja. Gol u finalu kupa, gol za Scudetto i dva za Ligu prvaka. Il Principe, princ koji je u svibnju 2010. postao Kralj! Samozatajan, bez medijske pompe samo je radio i zabijao. Ne samo u Interu. A mediji su ga i dalje ignorirali. Pa čak i sada kada je postao Kralj oni više pišu o Mourinhu, Sneijderu, Morattiju… Čudo od igrača, ne bi bilo nepravedno da osvoji Zlatnu loptu. Imao je pomoć u Samuelu Eto’ou koji je odvlačio igrače. Eto’o nije zabio koliko smo očekivali, ali dao je svoju porciju. Ono što najviše impresionira kod Kamerunca je žrtva za momčad i sjajno odrađivanje obrambenih zadataka. Bez njega naša igra ne bi bila izvediva.

Wesley Sneijder, desetka koja nam je donjela prevagu i bez njega sigurno ne bi bilo triplete. Ništa drugo o njemu nemam za reći, mislim da je dovoljno. Još jedan igrač promjenio je sudbinu našeg kluba: Lucio. U paru sa Samuelom čini najbolji stoperski par svijeta. Prije sam uvijek strepio zbog Cordobe i Materazzija, a danas sasvim mirno gledam opsade protivnika, jer znam da su tamo Lucio i Samuel i da gola neće biti. A ako slučajno lopta i prođe tu je Julio Cesar, svjetski vratar broj jedan trenutno.

Javier Zanetti – 700 utakmica legende koja će prestići Giuseppe Bergomija, samo da bude zdrav i odigra još dvije sezone. Osobno, slavio sam Scudetto ipak više nego Ligu prvaka. Naravno da sam presretan, ali Liga prvaka mi je samo zbog onih koji su govorili da Inter ne može ništa u Europi. Scudetto je ipak poseban. Ali ako mi je zbog ikoga drago da je stigla klempava kanta onda su to Il Capitano i Moratti. Još da podignu europski Superkup i Svjetsko klupsko prvenstvo da riznica bude kompletna. O Maradoninom izboru nemam komentara, bez Javiera i Cambiassa. Nadam se da je Diego gledao finale i da je vidio najboljeg igrača utakmice. Službeno je to morao biti Milito, ali meni je Cambiasso bio čovjek broj jedan u subotu. Maicon je također igrač bez kojeg je nezamisliva Interova igra. Ne samo to, Maicon je osoba puna energije koja često podiže druge igrače kada stvari ne idu dobro. Nadam se kako neće u Real.

Svi su zaslužni, u to nema dvojbe, ali gore spomenuti ljudi su ipak prednjačili u ovoj sezoni. Hvala Football Clubu Internazionale Milano za povijest kojoj smo svjedočili. Mnogi od nas iz Inter Cluba Fedeli uživo smo prisustvovali dijelovima ovog nezaboravnog putovanja i to me čini ponosnim.




2 thoughts on “Medijska šutnja koja nas je odvela do kraja

Odgovori