Osvajanjem Lige Prvaka milanski Inter je postao tek peti klub u povijesti nogometa koji je osvojio tri titule u jednoj sezoni, nacionalno prvenstvo i kup, te europski trofej.
Najzaslužniji čovjek za sjajnu sezonu Intera je Jose Mourinho, koji je od dobrih napravio vrlo dobre, a od vrlo dobrih odlične igrače. Inter u Italiji drži dominaciju posljednjih pet godina, ali je naslov europskog prvaka ono što su sanjali Massimo Moratti i generacije igrača i navijača Intera.
Inter danas dominira talijanskim nogometom s timom koji je, bez imalo sumnje, slabiji od nekih Interovih timova iz devedesetih godina. Upravo se tu odlikuje veličina Josea Mourinha, ali ne treba zaboraviti ni naslove prvaka Italije koje je prije dolaska Mourinha osvojio Roberto Mancini. Seria A danas je mnogo slabija i manje atraktivna nego prije desetak ili više godina.
U posljednjih dvadeset godina dres Intera su nosile takve igračke veličine kao što su Lothar Matthaus, Juergen Klinsmann, Andreas Brehme, Giuseppe Bergomi, Nicola Berti, Gianluca Pagliuca, Claerence Seedorf, Youri Djorkaeff, Alvaro Recoba, Ivan Zamorano, Roberto Baggio, Aaron Winter, Paul Ince, Vladimir Jugović, Cristian Vieri, Diego Simeone i jedan od najboljih igrača svijeta svih vremena, Ronaldo.
Uprkos činjenici da su takve igračke veličine nosile dres Intera, navijači milanskog kluba nisu imali previše razloga za slavlje. Godinama su gledali kako naslove talijanskog i europskog prvaka uzimaju igrači gradskog im rivala, Milana, a konačno je došlo i njihovo vrijeme.
Pored Mourinha, jedan od od onih koji je ostavio najdublji trag u osvajanju naslova prvaka Evrope, zasigurno je kapiten kluba, Javier Zanetti. Argentinac je odigrao 700 utakmica u dresu Intera i već 15 godina je nezamijenjivi član udarne postave kluba. Ovom prilikom moramo spomenuti i ostale igrače Intera koji su učestvovali u osvajanju naslova.
Julio Cesar je postao ponajbolji golman svijeta, Douglas Maicon je u ovom trenutku, uz Daniela Alvesa, najbolji desni bek na svijetu, Walter Samuel i Lucio čine neprobojni bedem ispred Cesara, a veliki doprinos su dali i Marco Materazzi i Ivan Cordoba. Mladi Davide Santon se teško povrijedio, pa ga u zadnje vrijeme nije bilo, ali njegovo tek dolazi. Od Cristiana Chivua je Mourinho napravio igrača koji može igrati štopera, lijevog beka, ali i centralnog veznog.
U sredini terena glavna snaga su bili Wesley Sneijder, vjerovatno najbolji igrač ove sezone, Esteban Cambiasso, kojeg se Real olako odrekao, zatim Thiago Motta, specijalista za razgradnju protivničke igre, Dejan Stanković, neumorni trkač sliovitog udarca, a takav epitet može dobiti i Sulley Muntari.
Diego Milito je u 31. godini postao igrač koji ozbiljno pretendira za igrača godine, Samuel Eto’o se nije nadavao golova kao što se očekivalo, ali je potpuno bio podređen timu, dok je Goran Pandev dolaskom iz Lazija postao jedan od najvažnijih karika u Interovom lancu. Mladi Mario Balotelli još uvijek nije sazrio psihički, ali je njegov kvalitet neupitan.
Inter u svojim redovima nema ni jednu zvijezdu u rangu Ronalda, Kake, Rooneya, Messija ili Drogbe, ali ima skupinu sjajnih pojedinaca koji su sposobni staviti se u službu kolektiva. Takvi pojedinci, uz najboljeg trenera svijeta, jednostavno su bili „osuđeni“ na uspjeh. Dugogodišnji san Massima Morattija postao je java. Sada će se, vjerovatno, povući u pozadinu, a klub prepustiti sinu Angelu koji će nastaviti očevim putem.
Loading ...