full screen background image
Search
Wednesday 20 January 2021
  • :
  • :

I mi u Hrvatskoj imamo svog Peppina Prisca

Dugo je rubrika sa mojom kolumnom bila prazna, što zbog pomanjkanja vremena, što zbog pomanjkanja inspiracije, ali danas mi je dragi prijatelj predložio fantastičnu temu, na tome mu se zahvaljujem, i ja se odmah primam posla.
Pisat ću o našem Peppinu Priscu da svi koji posjete našu stranicu i koji sa nama putuju na utakmice znaju kome trebaju reći veliko hvala.
Baveći se malo statistikom došao sam do sljedećih podataka; nas u IC Fedeli ima 175, naravno riječ je samo o prvoj godini djelovanja i već sada vidimo da nas u sezoni 2010/2011 čeka invazija novih članova, dok je IC Rijeka u najboljim danima brojala oko 150 članova, od kojih je sigurno 60-70 i ostalo tamo u ovoj natjecateljskoj godini, ako to zbrojimo sigurno je nas 300-tinjak interista bilo aktivno kroz Inter Clubove, e pa svih tih 300 ljudi ne bi bili uključeni u projekt Intera u Hrvatskoj i možda nikada ne bi pogledali niti jednu utakmicu na voljenom stadionu da nije bilo gospodina Elvia Baccarinia.
Kako sam već pisao u jednoj od svojih kolumni sasvim slučajno sam prije nekoliko godina čitao SN i naišao na tekst o navijačima Intera, tekst je bio na zadnjoj stranici SN, a osoba sa kojom je bio obavljen razgovor je bio upravo BAC, čovjek koji je već tada imao zavidan broj utakmica voljenog kluba iza sebe, i tako je sve krenulo.

Danas ću vam ispričati samo dvije, od nebrojeno priči koje sam čuo, ili koje sam osobno doživio, sa našim Bac-om.
Priča prva: Godina nepoznata, ali po mojoj procjeni negdje prije 10-ak ili možda 15 godina, glavni glumac El BAC !! Bac se uputio na utakmicu Intera i Milana, ali bez karte u džepu. Svi Vi dobro znate kako nabaviti kartu za dreby na dan utakmice… nikako.. ali Bac se svejedno uputio za Milano. Našao se sa svojim prijateljimaa sa CN i ideja je rođena, a na kraju je i ušla u legendu. Bac uz pomoć prijatelja sa sjeverne tribine odrađuje maskiranje u vatrogasca te sa vatrogasnom iskaznicom jednog milanskog vatrogasca ulazi na derbi i gleda ga tik uz teren !!

Priča druga: Godina 2009, Inter u utakmici sa Atalantom slavi naslov prvaka i nas nekoliko tada članova IC Rijeka se obraćamo predsjedniku kluba i tražimo ga 10-ak karti za zadnju utakmicu sezone, ali prije nego smo i postavili pitanje dobijamo odbijenicu uz obrazloženje: Nije IC Rijeka i Ivo V. ticket shop !!!!! I od tog trenutka kreće priča broj 2, neki odmah odustaju od utakmice, neki se organiziraju preko Nikole Raguža koji im nabavlja karte preko interneta ( naravno i Nikola se zaputio na put oko Svijeta od Dubrovnika do Milana u 80 sati ) a Billy i ja prihvaćamo velikodušnu ponudu Inter Cluba iz okolice Udina i sa njima krećemo na put. Moram napomenuti da apsolutno nikoga iz tog busa nismo poznavali, te da nismo znali riječ talijanskog dok ekipa iz busa nije znala riječ engleskog jezika, ali na kraju, ipak smo se uspješno našli na mjestu okupljanja, otputovali na utakmicu, dobro najeli i napili, proslavili naslov prvaka i uspješno vratili doma. Pogađate, i ovog putovanja ne bi bilo da nije bilo pomoći grande dvojca iz Rijeke, Baca i Alberta !!

Još nešto treba da znate, naša ekipa ( uključujući i mene ), od prvog susreta sa Bac-om ima iza sebe nekih 20-ak ili 25 utakmica i još uvjek smo bez poraza, te se nadamo da će tako ostati još dugo, dugo…

Mogao bi sličnih avantura napisati desetak i u svakoj bi morao spomenuti Bac-a, ali onda bi ova kolumna bila na desetak strana i pitanje je tko bi ju pročitao od početka do kraja. Zato sam ju maksimalno skratio, a opet sam se trudio svima dočarati tko je naš Peppino Prisco.

Elvio hvala na svemu, u našem busu uvjek će biti mjesto rezervirano za tebe.

Antonio Bulić




3 thoughts on “I mi u Hrvatskoj imamo svog Peppina Prisca

  1. fanatico

    Bac je neosporno interistička legenda u Hrvatskoj, uz svo dužno poštovanje prema ostalim osnivačima Inter Cluba u Rijeci prije 15-ak godina. Ne bih sada nikoga posebno spominjao, jer je tekst o Bacu, ali moram reći da o svim osnivačima prvog Inter Cluba u Hrvatskoj osjećam veliko poštovanje i bez obzira što ti ljudi više nisu u istom klubu svatko od njih je za mene prijatelj.
    Kao što Antonio kaže mnogi interisti iz ostatka Hrvatske smo saznali za klub preko tog kratkog članka u novinama gdje su objavili njegov mail. Osobno se zahvaljujem i Sportskim novostima i g.Elviu Baccariniju što su me na taj način uvukli u sve to.
    Bac je garantirano čovjek koji je najviše od svih iz Hrvatske bio na utakmicama Intera a njegov doprinos u radu IC Rijeka je nemjerljiv.
    Bac, ponosan sam na to što sam interista i što sam tebe upoznao.

Odgovori