Nek’ se stadion zove Camp Mou
Prošlo je skoro pola stoljeća, a nogometni “Amarcord” kao da je vratio slavni Inter iz šezdesetih. Šampioni Europe pod vodstvom “Il Maga”, Helenia Herrere, oca i zaštitnog znaka famoznog izraza ” catenaccio”. Sve je preksinoć na Camp Nou bilo kao nekada, u dobra stara vremena: obrana “krvavih koljena”, desetorica interista koji su podigli kineski zid. Umjesto tate Angela, tadašnjeg predsjednika Intera, u VIP loži je sjedio sin Massimo Moratti, umjesto Herrerinih povika “Respingi, Fachetti”, izbij loptu, svojim igračima urlao je Jose Mourinho!
– “Da, pamtim Herreru, njih dvojica su jako slični. Po manijakalnoj posvećenosti poslu, po pedantnosti i hrabrom karakteru, Jose me neodoljivo podsjeća na slavnog velikana” – kazat će čelnik Intera u noći kad se možda po prvi put osjetio dostojnim nasljednikom svoga oca, te sjene koja ga prati otkad je sjeo u ovu fotelju.
Ako je već i ranije Mou stekao epitet božanstva među fanovima “nerazzurra”, sad je zapravo nemoguće oslikati njegovu veličinu, čak predlažu da se stadion nazove njegoviim nadimkom Camp Mou”. To je slika konačnog pobjednika: makar ga tek čekaju finala u Ligi prvaka, domaćem Kupu i serie A, Mourinho se nije libio reći, dok je u totalnoj ekstazi slavio pod tribinama barcelonskog monumenta:
– “Sjećam se osvajanja s Portom, u Portugalu, sa Chelsea-om kad smo prekinuli dugi post u Premiershipu. Ali, ništa, se ne može mjeriti sa ovom pobjedom na Camp Nou: ovo je apsolutni moj najveći uspjeh u životu. Kako god završila sezona, osvojimo li sve tri ili nijednu titulu, ovaj osjećaj se neće promijeniti” – govorio je portugalski strateg kojeg je definitivno pregazio “tsunami” izmiješanih emocija: kraj 94-minutne tjeskobe oslobodio je neviđenu energiju ponosa i radosti.
Sretni rasplet ima, dakako, stotine ključeva. Talijanski mediji klikću kako je Mourinho nadigrao Guardiolu u oba meča, na oba načina: potukao ga je, izbušio na San Siru, a napravio nemoćnim u uzvratu, pa makar je više od sat vremena bio brojčano inferioran. U rubrikama ocjena, Ibrahimoviću se rugaju kako je igrao” kao da je lopta ragbijaško jaje, dok je Messi izgledao kao “anestezirani psić” ili još gore “Harry Potter” u ptičjoj krletci” koju mu je pripremio čarobnjak Mourinho.
Sam Jose je dva ključna detalja istakao:
– “Prva presudna stvar je bio susret u Milanu, kad su igrači shvatili da Barcelona nije bauk, nije nepobjedivi stroj koji ruši sve pred sobom. Tu su stekli samopouzdanje, a 3:1 nije bila samo rezultatska, nego i psihološka prednost, rekli su sami sebi, “hej, pa mi smo nadigrali i potukli tu Barcelonu. “Drugi ključni detalj bile su vijesti koje su stizale ovih dana: proslava Barcelone u posebnim majicama, karusel na putu prema stadionu, prijetnje nekih igrača (Pique je rekao da će interisti zažaliti zbog toga što su nogometaši op.a). Sve to nam je sugeriralo samo jedan zaključak: oni se nas plaše, oni očito imaju ozbiljan problem.”
Mudar kakav već jest, ne samo u crtanju dobitnih strategija, nego (pogotovo) u “mind games”, verbalnim igrama s medijima, Mourinho je sve zasluge prebacio na adresu igrača:
– “Oni su upravo ušli u povijest Intera, ova momčad će se pamtiti kao “heroji iz Barcelone”, moći će svojim unucima pričati što su uradili protiv momčadi koju svi, s pravom, drže najboljom na svijetu. Osim igračkih kvaliteta, važniji je karakter, spremnost zvijezdi poput Milita i Eto’o-a da se žrtvuju za momčad.”
Možda će upravo onaj detalj, kad Eto’o poput klasičnog beka izbija loptu u korner i spašava kritičnu situaciju pred vratima Julia Cesara ostati u “kolektivnoj memoriji” kao simbol ove utakmice.
– “Htio sam utrčati na teren i barem malo pomoći ovoj desetorici junaka, bilo je dirljivo kako su se borili i zaustavili divove iz Barcelone. Domaćini su sve uradili da nam naprave zlo: nisu nam dali spavati u hotelu izvodivši urnebes cijelu noć, zvali smo policiju u 23 sata, a došla je u četiri sata. Eto’o-a, je kao španjolskog državljanina, posjetila policija zbog nekih poreznih računa. Kad god dođem u Barcelonu, uvijek se dogodi nešto loše, crveni karton Motti sam zapravo očekivao, znao sam da će iskrsnuti neka nevolja.”
Sada sam ja omraženiji od Figa u Kataloniji
Mourinhove izjave o tome kako je “Barcelona pod opsesijom finala u Madridu” izazvala je željeni efekt, isprovocirala čak i gazdu Laportu koji ga je nazvao provokatorom i jeftinim psihologom”, a Mourinho, dakako uživa u tome, čak se i hvali:
– “Kazao sam Luisu Figu, koji je bio u delegaciji Intera u Barceloni: vidi kakvu sam ti uslugu napravio. Sad sam ja najomraženija osoba u Kataloniji, a ti možeš komotno doći ovdje na ljetovanje, neće te nitko ni primjetiti.”
Još za kraj stigao i poručiti i svojima:
– “Rekao sam u svlačionici: sad slavite, uživajmo u čast Madrida, a četvrtak se svi trebamo dobro naspavati, odmoriti, a onda idemo u Rim. Lazio u nedjelju znači finale lige, pa Roma u srijedu finale Kupa, stavljam zabranu na razgovore o Bayernu.”
Preuzeto iz Sportplusa, iz pera Danijela Trumbića
Loading ...
covjek mi je postao idol ! divim se svakoj njegovoj recenici! mislim da bi novi stadion trebao nositi njegovo ime… covjek nas je preporodio, stvorio je novi inter