full screen background image

Umjetnički dojam se u nogometu još ne boduje

Tko gubi ima pravo na ljutnju i na opravdanja. Pobjednici pišu povijest. Sva moguća takmičenja na ovom svijetu postoje da bi se došlo do pobjednika, pa tako i u nogometnim natjecanjima. Samo pobjednici dižu pokale i kite se titulama te tako evidentiraju i prezentiraju. Logično je da kroz bilo kakvo natjecanje na tron dođe onaj najbolji a pogotovo kad do toga mora doći u međusobnoj borbi sa rivalima i kad je to osnovni kriterij.
U nogometu, pogotovu u Kup natjecanjima, kao što je Liga Prvaka, mnogo faktora može odlučiti jedan dvoboj jer se igra na ispadanje i nema popravnog ili kontinuiteta ligaškog natjecanja gdje dolazi do padova i uspona pa se ima vremena nadoknaditi propušteno i gdje kvaliteta momčadi mora dati krajnji rezultat. U nokaut fazi moraš u datom trenutku biti pravi ili te nema, a mogao si do tada sve redom dobijati i igrati sjajno… jedna utakmica i – gotov si.
Barcelona je neosporno najbolja momčad i igra najatraktivniji nogomet ali je naivno i bezobrazno očekivati da sad svi moraju igrati tako kako bi oni mogli pobjeđivati i dominirati jer su taj način oni doveli do savršenstva. Onda se nitko protiv njih ne bi niti trebao boriti jer tako ne zna i ne može igrati. Nek se onda ukinu sva takmičenja i oni proglase pobjednicima, pa kad netko bude složio takvu momčad i tako je uigrao nek odmjeri snage sa njima. Što bi sada svi trebali ući u nadigravanje sa njima i biti nakantani kako bi se svijet mogao naslađivati.
Nogomet je kolektivni sport gdje dvije momčadi vode borbu nalik ratnoj operaciji u kojoj je bitna tehnička dominacija u naoružanju ali isto tako i fizička i psihološka pripremljenost bojovnika te strateško-taktička igra gdje moraš nadmudriti protivnika da bi ga pobjedio. Sve je podređeno krajnjem cilju i rezultatu – pobjedi. Umjetnički dojam se u nogometu cijeni i privlači publiku na stadione ali se ne boduje. Nisu to recimo skijaški skovovi gdje je bitno da skočiš najduže ali se ocjenjuje i stil pa se kombiniraju bodovi i onda završna ocjena da pobjednika, slično u umjetničkom klizanju… U nogometu se još uvijek boduje samo rezultat.
Veliki umjetnici u nogometu su magnet za publiku, maštovite kombinacije i savršenstvo igre pune nogometne stadione i usmjeravaju nogometne mase ka određenom klubu. Lokalni patriotizam je isto jedna odrednica za kog će netko navijati ali postoji i ona treća – uspjeh. Psihologija mase je široko područje u kojem ta kategorija igra važnu ulogu, rekao bih dominantnu u postotku mase. Uzmimo za primjer glazbu: što je hit? Hit postane ona pjesma koju namjetnu mediji , iz svojih razloga ili kao servis producentima diskografije iz njihovih interesa. U masi pučanstva je jako mali postotak ljudi koji je izradio svoj ukus i ne podliježe nikakvim trendovima već živi u svom glazbenom svijetu. Tako je i u ostalim područjima života, od politike pa do nogometa u ovom našem slučaju.
Zašto veliki klubovi imaju najveće armije navijača? Zato što imaju trofeje koji su im donjeli moć. Pobjednici kupe slavu jer se o njima piše, novac koji im onda omogućava da ulažu u sebe i budu sve moćniji. Da odemo u naše lokalne okvire i upitamo se zašto jedan Varteks ili Marsonija nemaju navijača kao Dinamo ili Hajduk i neće ih nikada imati? Zato što nemaju rezultate, nemaju tradiciju u trofejima, a više se niti novcem ne mogu nametnuti jer opet trebaš vrijeme… da nakupiš trofeje. Koliko samo novih navijača svake godine dobiju pobjednici nacionalnih liga, a koliko tek pobjednik Lige Prvaka.
Da zaključim sa jednim primjerom. Inter je prošlo kolo na „Meazzi“ igrao sa Atalantom koja ispada iz lige i došlo je 63.000 ljudi. Pitam vas da su nerazzurri, recimo na 7-om mjestu koliko bi gledatelja došlo?




4 thoughts on “Umjetnički dojam se u nogometu još ne boduje

Odgovori