full screen background image

Englezi – što je krenulo loše?

Sumrak engleskih timova u Ligi Prvaka ove sezone miriše na “talijanski” sindrom sa kraja prošlog i početka ovog vijeka. Liga koja je pojela samu sebe, i iziskuje takav napor da timovi travanj čekaju kao da su preživjeli gladijatorske obračune, a ne nogometne utakmice. Mundijal nosi ili dalju eksploziju euforije i trke za moć, ili trezveniji pogled na stvari.
Engleska dominacija u europskom klupskom nogometu rođena je odustajanjem od prevaziđenog načina igre, odnosno dolaskom nogometnih misionara poput Wengera, Mourinha, Beniteza, ili još ranije talijanskom revolucijom u Chelseaju.

U kombinaciji sa stravično jakom funtom, povoljnom poreskom politikom, to jest manjim nametima na plaće igrača, desilo se čudo. I pored sumornog vremena i ne baš lepih žena, oni najbolji pohrlili su u vlagu otoka i promijenili nogometnu kartu Europe.

Danas je to društvo odabranih, a vremena kada smo mislili da je calcio u tri najveća zajebancija ikad izmišljena za nedjeljno popodne su prošlost.

Ali, da li je imperija počela da kleca?

Među četiri najbolja tima nema Engleza. Toliko ih boli, da su odbacili mit o korektnosti i navodnom fair – playu, koji je urbana legenda i prenijeli na naslovne stranice histeriju, umjesto fine ironije.

Čini se da su Englezi upali u zamku koja je srušila talijanski nogomet. Liga je postala toliko izjednačena, da su svi rezervoari istrošeni. Jer, uporedite način na koji se utrkuju Real i Barca, i broj bodova koje su izgubili vodeće engleske momčadi.

Danas pobijediti u Sanderlandu izgleda kao najteži posao na svijetu, prethodnih godina jedino Rafa Benitez nije umio naći rješenje za tu zagonetku. Količina novca koja je upumpana u timove iz sredine tabele je smanjila razliku u kvaliteti. Ne može svatko u London i Manchester, ali funte isto mirišu i na sjeveru Engleske.

Mi sada gledamo dosadnu naviku povijesti da se ponavlja, ali na drugoj pozornici. Nekada su Talijani u travnju izgledali kao ispuhani baloni, ranjeni i osakaćeni na putovanjima kroz vatreni jug čizme.

Danas se kvalitet preselio u Englesku i, ma kako vam to zvučalo, teže je biti najbolji u Premiershipu nego u Europi.

Gledajući polufinaliste, i izuzimajući Barcelonu, jer to nisu kategorije koju su uporedive, nitko me neće ubijediti da su to bolje momčadi od Engleza, ma kako želio da budem u krivu.

Jednostavno, ovo je situacija u kojoj je bezumna trka za novcem i ogroman pritisak doveo balun na ivicu pucanja. Nove migracije, u oba smjera, trebalo bi ljetos da nas približe odgovoru na pitanje quo vadis, odnosno gde ide loptanje u kolijevci.

Jedan dio odgovora zavisiće od Fabija Capella. Uspjeh u Južnoj Africi naliće nove pokale euforije, u protivnom, slijedi stagnacija i lagani pad interesovanja, kao i trezveniji pogled na dugove koji pritiskaju klubove.

Vidjet ćemo…

Autor: Boris Jovanović
Izvor: sportske.net




One thought on “Englezi – što je krenulo loše?

Odgovori