full screen background image

Najveći dan u povijesti kluba – kakva čast

Najveći dan u povijesti kluba – kakva čast

Drugi dio moje londonske avanture povijesna je večer na Craven Cottageu…

Ulaznice za Fulham sam kupio prije prvog susreta Engleza s Juventusom u Torinu. Da je ta utakmica odigrana prije nego su ulaznice puštene u prodaju vjerovatno ih ne bih niti kupio (3:1 za Juventus). Bio je četvrtak i taj dan nismo previše žurili na stadion, uzbuđenje je bilo daleko od onoga uoči Interovog nastupa na Stamford Bridgeu. Na stadion smo krenuli samo sat i pol prije utakmice. Morali smo još podići ulaznice i svratiti do shopa. Na tribine smo ušli točno na početku zagrijavanja. Dojmio me se mali stadion, prototip onih iz filmova ili starih snimaka sa engleskih terena. U Engleskoj je normalno da su ljudi u shopu, u restoranu ili baru do samog početka utakmice. Tako sam bio slobodan spustiti se do travnjaka i malo pogledati kako se zagrijavaju Cannavaro, Trezeguet i ostali anti junaci. Krenulo je otužno. Druga minuta 0:1 – Trezeguet. Kaže zaručnica koja obožava nogomet: “Šteta što smo potrošili novac na ovo, bit će tragično”. Složio sam se. Ipak, povijest je krenula par minuta kasnije. Gol Zamore, 1:1 i nada se probudila. Fulham je stisnuo, Juventus mislio kako im je gol sasvim dovoljan i povukao se. “Slavni” Zaccheroni!! Greda, pa vratnica, ali neće unutra. Nedugo zatim još jedna prilika, ali Cannavaro ne dopušta Geri da krene na vratara – ruši ga za crveni karton. Stalno se nešto događa, a sve pred vratima Chimentija. Da, da i još jedan gol do poluvremena. Iz odlične akcije zabio je Gera. Stadion pomalo ključa, navijači i igrači počinju vjerovati u čudo. “Legendarni” Zaccheroni ništa ne mjenja na poluvremenu, a Fulham to ponovno koristi svojom agresivnošću i na početku drugog dijela izjednačuje ukupni rezultat na 3:3 iz jedanaesterca (čist, igranje rukom Diega). Tada su pali u igri, možda se zadovoljili već tada preokretom u koji nitko nije vjerovao. Juventus je preuzeo inicijativu s igračem manje, ali Diego se u nekoliko navrata nije dobro razumio s Trezeguetom. Inače bi bilo problema. Brazilac je bio dobar, gradio igru, ali nedostajala mu je lucidnost i preglednost tog zadnjeg pasa. Nešto u čemu je naš Sneijder doktor nauke. Kada se činilo da se čudo ipak neće dogoditi bljesnuo je Dempsey. Sjajan lob sa vrha šesnaesterca za 4:1. Erupcija!! Ništa od produžetaka, bye bye Juventus.

Najviše me se dojmio Damien Duff koji je po krilima izluđivao Juventusove bekove. Bio je ključan. Velika je pobjeda i “našeg” Roya Hodgsona koji je na pressici uoči utakmice izjavio kako je on zauvijek dio Intera i da osjeća rivalstvo s Juventusom bez obzira što već dugo nije u Milanu. Na kraju vrhunac, službeni spiker na stadionu kaže: “Hvala vam što ste sudjelovali u najvećem danu u povijesti Fulham FC-a. Uvijek zapamtite 18. ožujak 2010. kada smo pobijedili Juventus 4:1.” Što reći na to? Počašćen sam što sam bio tamo, sudjelovao u najvećem danu u povijesti kluba koji je star 131 godinu. Da bi sve bilo savršeno žrtva je bio najomraženiji klub. Zaručnica na kraju kaže: “Da smo ovo propustili, bila bi tragedija.” Ponovno sam se složio. Što ćeš, mora se! 😉 Večer je završila posjetom još jednom vrhunskom shopu, mjesto koje priziva svačiji novčanik. Eh, Talijani moraju puno učiti od Engleza…

dsc023131 dsc02325 dsc02316




One thought on “Najveći dan u povijesti kluba – kakva čast

Odgovori