full screen background image

Mourinho: Sretan u Interu, ali ne u Italiji

Trener Intera Jose Mourinho jučer je gostovao u emisiji Inter Channela “mourinho@interchannel.org”. Omiljene emisije nije dugo bilo. Evo najzanimljivijih pitanja navijača i Mourinhovih odgovora…

Damiana pita: Kako ste djeci objasnili kazne Sportskog suda?

Nisam objašnjavao. Moju kćer nogomet ne zanima, a sin je zaljubljen u njega. Međutim, ja želim da bude zaljubljen u pravi nogomet, ne želim da shvati da oko njega postoje druge stvari. Kada bi to saznao sa 10 godina sigurno ne bi više volio nogomet.

Susanna iz Milana: Zahvaljujem Vam se za svu radost. U Ligi prvaka nismo pod kočnicom kao prije.

Istina, pokušao sam objasniti jučer. Sada je cilj doći u polufinale, a ako signemo cilj će biti finale. Međutim ako i ne uspijemo Inter je već osvojio nešto važno ove sezone: činjenicu da u Europi više nema straha od igranja. Sada smo momčad koja igra, pobjeđuje doma i vani, izbacuje jednog od glavnih favorita natjecanja, pobjeđuje pod stresom kao protiv Rubina i u Kijevu. Sve su to odlučujuće utakmice: Kazan, u Kijevu, dvije s Chelseajem, CSKA, a sve smo ih dobili. Rekli smo na početku sezone da imamo momčad za Ligu prvaka. Europska sezona je jako dobra. Najmanje što smo postigli je da će Inter dogodine biti nositelj u skupini pa nam se neće dogoditi da se odmah susretnemo s prvakom Europe.

Lino iz Trsta: Zašto ne koristimo šuteve iz vana kada se momčadi brane sa svim igračima iza lopte? Čini mi se da se to najmanje koristi u Italiji.

Ne znam. Prvo ne znam zašto se u Italiji koristi toliko igrača u obrani. Mi međutim imamo razne načine za probiti taj zid, možemo po bokovima, možemo kroz sredinu, u dubinu… Radimo puno, puno lijepih stvari. Kada sam vidio priliku Pandeva mislim da bi igrač sa drugačijom kulturom koja nije fair play, a vrlo nam je bliska iako je u Interu ne želimo, tražio jedanaesterac i crveni karton Akinfeevu.

Andrea kaže: Oduševilo me kada ste poljubili grb Intera na jednoj konferenciji. Bio sam ponosan.

Ja sam bio ponosan, ja sam bio ponosan. Ne mogu reći da sam ponosniji u Interu nego u Portu ili Chelseaju, ali jako sam ponosan što sam trener Intera. Klub mi se sviđa, klupska kultura mi se sviđa, navijači su prošli teško razdoblje i tek kasnije saznali zašto su ga prolazili. Stoga sam jako ponosan što sam u Interu i jednog ću dana vrlo radosno moći reći da sam bio trener Intera.

Koliko i kako pripremate utakmicu?

Zavisi o protivniku. Neke momčadi trebaju posebnu pažnju, recimo Chelsea. Utakmicu iz Milana sam pogledao sedam puta. Kada kažem sedam nije to 90 minuta, već po tri sata. Premotam natrag, želim shvatiti stvari, iako sam tu momčad poznavao do savršenstva. Naravno da imam pomoćnike s kojima izvrsno surađujem. Evo odmah nakon Bologne ću početi proučavati CSKA i tko zna hoću li tu noć spavati. Pozvat ću neke pomoćnike kod mene, a vjerovatno ćemo spavati tek u avionu.

Aurelio iz Rima: Trebali smo dobiti 3:0 CSKA, a ovako teoretski riskiramo u uzvratu kao i u prvenstvu da budemo prestignuti od Rome?

Trenutno smo prvi u prvenstvu, imamo 1:0 u polufinalu Kupa i 1:0 u četvrtfinalu Lige prvaka. Može se reći da je sezona zasad savršena. Međutim, imaš pravo, ostalo je još mjesec i pol u kojem možemo osvojiti sve, osvojiti nešto ili ne osvojiti ništa.

Jeli prvenstvo utrka u troje?

Ne želim govoriti o prvenstvu. Međutim, nije utrka u troje: to je utrka jedne momčadi protiv mnogo čega.

Mimma pita: Već dulje vrijeme, kada Vas pokažu kamere ne izgledate sretno?

Ne, u prvoj utakmici s Chelseajem sam bio kao protiv CSKA, zadovoljan ali sa znanjem da ništa nije gotovo. Stoga nema nikakvog razloga da budem entuzijastičan. Na Stamford Bridgeu sam bio najsretniji čovjek na svijetu, želio sam sakriti to, ali stvarno sam bio najsretniji čovjek na svijetu. Bio sam zadovoljan i ponosan na svoju momčad. Ponekad se čini da nisam po vašoj volji, ali ovdje se ne osjećam slobodno. Ne mogu raditi u skladu sa svojom filozofijom, sa svojim emocijama i stoga se može reći kako trenutno nisam sretan u talijanskom nogometu. Sretan u Interu, ali ne u talijanskom nogometu.

Mirko, obožavatelj Djorkaeffa: kada bi igrao bi li bio u prvoj momčadi?

Strašan igrač. Nisam imao tvoju sreću da ga gledam kada je bio na vrhu, jer kada sam stigao u Chelsea on je bio u Boltonu, ali nije bio top. Naravno, vidila se fantazija, čarolija, kreativnost, bio je fantastičan, kao Sneijder, ali nije bio na vrhuncu. Zabijao je ključne golove, ali ja mog Sneijdera ne bih mijenjao za nikoga: ima sjajne obje noge, ima oči u nogama. On nije fenomen koji želi to dokazati, već je fenomen koji želi da momčad igra i pobjeđuje.

Kako je Sneijder? Stalno ga udaraju.

Stalno, stalno, stalno. Svi kukaju, evo Ferguson traži zaštitu za Rooneya, Real za Ronalda, Barcelona za Messija. Na Sneijderu se napravi 10-12-14-15 prekršaja, udaraju ga po koljenu, zglobu, po svemu, previše je. Međutim on je drugačije kulture, ne voli kazalište, ne plače, voli igrati, ne traži karton za protivnika.

Ovogodišnji Inter je bolji od lanjskog?

Dobri smo, ali nedostaje još puno utakmica. Ipak, jedini igramo sva tri natjecanja, a osim Rome, Udinesea i Fiorentine svi igraju samo jedno. U Ligi prvaka se troši puno energije, fizičke i emotivne. Povijest pokazuje da su samo rijetki osvajali Ligu prvaka i prvenstvo u istoj godini, a to nije slučajno.




Odgovori