full screen background image

Tko je ovdje lud, ja ili Eto’o?!

Tko je ovdje lud, ja ili Eto’o?!

Iz Londona se vraćam sa toliko dojmova da sam ih odlučio podijeliti u tri kolumne, jer bi jedna bila preduga i zamorna. Možda će biti sve tri, jer ono što se meni čini bitnim mnogima od vas može biti dosadno. Isto kao kada netko pita nekoga tko se vratio s putovanja kako je bilo. A mislim… što odgovoriti nego “odlično”. Nema smisla opisivati detalje, kada se nitko ne može uživiti u to kao onaj tko priča. Prvi dio je onaj najuže povezan s našom stranicom, a to je utakmica Chelsea – Inter. Drugi dio će biti jednako dojmljiva utakmica Fulham – Juventus, a treći London sa turom po Wembleyu. Pa koga zanima, izvolite…

Puno je bilo Talijana već prvi dan u Londonu. Pomislismo kol’ko nas ima, je..te kol’ko nas ima, kol’ko nas ima, je..te kol’ko nas ima! Poneki su već nosili šalove oko vrata. Na dan utakmice i mi smo se odlučili staviti šalove unatoč upozorenjima i molbama roditelja da baš ne ističemo našu pripadnost. U centru ponovno masa Talijana. Čudan i lijep osjećaj kada se susrećeš s onima koji nose šalove. Međusobni pogledi odobravanja i ponosa. Neki bi viknuli “forza Inter”, a mi odgovorili isto. Put do stadiona iznimno jednostavan. Nema gužvi u podzemnoj, ipak su to Englezi. Organizacija svih detalja besprijekorna. U Milanu u podzemnoj prema stadionu ne možeš disat. U Londonu sjediš, jer vlakovi iz nekoliko smjerova vode na stadion i idu svaku minutu. Jednu minutu, ej!! Ode jedan, već stiže drugi. Ispred stanice podzemne dva, tri štanda sa falsifikatima i to je sve. Uz stadion samo službeni štandovi i onda shop. Ono o čemu je pričao Capello nedavno kada je nabrajao zašto je u Engleskoj sve bolje; nema bezbroj nelegalnih štandova neposredno uz stadion (iako se meni ono ispred Meazze sviđa, daje neku draž). A kakav shop! To je definitivno nešto što Inter nema. Nisam bio u Winterstoreu, ali on je ionako bio privremen. Ovaj Chelseajev je stvarno događaj sam za sebe. Nakon lagane kupnje otišli smo na tribinu. Peti red dolje. Sjajna mjesta, samo što nismo na travnjaku! Oko nas četiri, pet, šest tisuća interista, ne znam točno. Svakako iznenađujuće puno i glasno. Pjesma non-stop. Vidi se da je to Curva Nord, da tu nema puno onih sa Meazzinih narančastih ili crvenih sektora. A onda il Presidente. Prošetao se pored nas, pozdravio nas, a mi smo uzvratili: “Moratti presidente, ora e sempre (Moratti predsjednik, sada i zauvijek)”. Međutim, kada je krenula utakmica shvatili smo da naša mjesta nisu najbolja. Zašto? Zato što smo bili iza kornera u razini igrača. Nismo mogli vidjeti formaciju, nismo imali pregled igre. Kod zaleđa smo morali vjerovati sucima, jer sami nismo mogli prosuđivati. Naši ragazzi odlični. Jedino je Thiago Motta imao osobni obračun s jednako grubim Drogbom i vjerovatno zaslužio isključenje. Tek sam uživo vidio ono što mi otac odavno govori, a to je da je Drogba jedan jako nekorektan igrač. Prije svakog, ali baš svakog skoka ili primanja lopte dolazi lakat u protivnikova rebra, vrat ili glavu. To ne može biti slučajno. Bio sam jako iznerviran time, jer sudac mu to dopušta. Prekršaj je svirao samo jednom kada je satrao Samuela.

Inter je igrao odlično, a najviše me oduševio Eto’o. Ne zato što je bio najbolji u redovima Intera, po meni je to bio Sneijder, već zato što u posljednje vrijeme nije bio baš nešto. Kako je samo odigrao u fazi obrane. Pomagao je Maiconu na desnoj strani, bio čak i bolji od njega u zatvaranju te strane Chelseajevog napada. A onda se nudio u sredini napada kada bismo uzeli loptu. Taktički sjajno, šteta jedino što nije zabio još koji, jer imao je nevjerovatnih prilika. Ali, bitno je da je iskoristio jednu. U tom trenutku je prednost naših mjesta došla do potpunog izražaja, posebno jer se sve dogodilo na našoj strani. Čim se zatresla mreža iz petog reda sam se sjurio na ogradu i točno kada sam stigao dolje (nekih 5 sekundi) u mom kadru u krupnom planu pojavio se strijelac pogotka. Bio sam nekih pola metra do metar od njega i nekontrolirano urlao. Stigao je Milito, pa Stanković, pa svi ostali. Eto’o je govorio na svom nesavršenom talijanskom “a tutto voi, a tutto Milano (za svo vas, za cijeli Milano)” udarajući se u prsa i pokazujući na cijelu Interovu tribinu. A ja sam i dalje urlao… Doživljaj za sva vremena! Poslije sam shvatio da sam pregažen i izudaran sleđa, kao i moja zaručnica, ali vrijedilo je tih trenutaka…Možda njoj i ne. Pjesma nakon toga postala je jos žešća, do kulminacije sa posljednjim sučevim zviždukom. Nitko nije vjerovao da ćemo proći Chelsea, ja sam prognozirao 2:0 za njih, ali mišljenje mi se promjenilo ulaskom na tribinu, kada sam vidio sve te nerazzurre. Osjećao se miris trijumfa, ne mogu to objasniti. Naši igrači znali su nam zahvaliti, i to kako. Prednjačio je, a tko drugi nego kapetan. Došao je do tribine (ovaj put smo svi ipak ostali na svojim mjestima, dakle na negdje 10 metara od terena) i započeo pjesmu skačući sa raširenim rukama: “chi non salta rossonero e”. Tribina je poludjela! Bio sam previše sretan i uživljen u te nevjerovatne slike i trenutke da to nisam snimio. Drago mi je, jer sam se istinski prepustio tome, a s druge strane šteta, jer snimka bi bila antologijska. Ispratili smo ih u svlačionicu sa povicima “vi vogliamo cosi (takve vas želimo)”. Morali smo čekati gotovo sat vremena da nas puste sa stadiona. To je normalna procedura za gostujuće navijače, ali slavlje nije jenjavalo. Ponovno je došao predsjednik Moratti, i on sa podignutim rukama stisnutih šaka. Pozdravio nas je i skakao s nama na “chi non salta…” ma znate već. Da bismo došli do stanice podzemne koja je udaljena dva minuta pješice iz sigurnosnih razloga smo morali proći oko cijelog kvarta što je trajalo nekih 15-20 minuta. Ponovno smo se oduševili organizacijom, jer u niti jednom trenutku nisi prepušten sam sebi. Na svakom križanju su bili policajci koji su davali upute kako dalje do stanice. Sa mislima na neponovljive trenutke sa Stamford Bridgea završio je veliki utorak…




9 thoughts on “Tko je ovdje lud, ja ili Eto’o?!

  1. fanatico

    Nikola sa nestrpljenjem sam čekao tvoj povratak iz Londona da nam preneseš dojmove. Ništa se nemoj ustručavati, napravi 10 kolumni, sigurno imaš mnogo toga napisati za tolike dane u takvom gradu i k tome još dvije utakmice. Naravno da ona naša nema konkurenciju, to se jednom ili nijednom doživi. Ponosni smo na tebe kao fedelija i interusrcu predstavnika na toj velikoj večeri. Očekujem i fotke sa te nesvakidašnje turneje.

Odgovori