Prepisao iz “Sportskih novosti” i “Jutarnjeg lista”: EL CUCHU 19
Prvi povratak Special One-a kao protivnika na Stamford Bridge tretira se dogadjajem sezone
Carlo Ancelotti: “Nisam ljubomoran na doček koji spremaju Portugalcu”
Sada kada se prvi put vraća kao protivnik na Stamford Bridge dojam je kao da cijela Engleska živi za trenutak njegovog izlaska na travnjak bivšeg stadiona
-“Mora se na ručak u San Lorenzo. To ti je kao ritual za sve face u ovom kvartu,ali iznad svega za članove Chelsea” – kazao mi je Mario Stanić, kad sam ga prije 6 godina posjetio u Londonu, dok je bio član kluba sa Stamford Bridge-a. San Lorenzo je talijanski kultni restoran u kojem primjerice možete naručiti tjesteninu alla Vialli, sresti Madonnu koja ima stalni stol, a dok je bila živa, Lady Di bila je barem 3 puta tjedno gost lokala čiji je vlasnik iz Toscane. U San Lorenzu, ni godinu dana kasnije, Jose Mourinho je postao dio kreme. Portugalac, kojeg je Roman Abramovič doveo za silne novce u želji da podigne Chelsea, via Premiershipa do naslova prvaka Evrope, idealno se uklopi u glamur San Lorenza. Osim što je poznat kao veliki gurman i ljubitelj talijanske kuhinje, Mourinho je svakodnevici garantirao mooving. Svakim danom sve više. To iz razloga što je Mourinho postao Special One, upravo onako kako je to najavio na prvoj konferenciji za tisak po dolasku u Chelsea. – “Ja sam osvojio s Portom sve, ja sam po tom specijalan trener”!
Od toga dana tako se i ponašao, a Engleska, medijski gladna faca sa stilom, u temperamentnom profesoru kineziologije iz Setubala pronašla zlatnu koku. Osim što je na terenu njegov Chelsea potvrđivao željenu moć, Mourinho je plijenio retorikom izvan klišeja, ponašanjem izvan uobičajene uštogljenosti Premiershipa, svojom ljutnjom ali i raspoloženje, jednostavno svojim je stilom zaludio Londončane. Sada kada se prvi put vraća kao protivnik na Stamford Bridge dojam je kao da cijela Engleska živi za trenutak njegovog izlaska na travnjak. Kad su njegovog suparnika, s kojim ga veže toplo-hladno kolegijalni odnos, Carla Ancellotija pitali jeli ljubomoran, talijanski se trener mudro izrazio. – “Niti najmanje nisam ljubomoran na očiglednu simpatiju koju navijači Chelsea gaje prema Mourinhu. Meni je to zapravo super i nadam se da ću jednog dana, ako se tu budem vraćao kao protivnik, na nekoj drugoj klupi, doživjeti istu toplinu!”
Mourinho, dakako, obožava London i zato je zadržao kuću u prestižnom dijelu Chelsea Harbour, koju je kupio nakon što je spoznao da će, engleska prijestolnica biti njegov drugi dom. Kuća je danas iznajmljena, ali nitko u Londonu, koji pozna materiju, ne dvoji da će se Portugalac, prije ili poslije, u nju vratiti kao trener premierligaša. Mourinhov život u Londonu je bio tema dana čim su mediji otkrili njegovu karizmatičnost. Kad je došao za trenera poželio je apartman u rezidencijalnoj zoni Belgrave, gdje su obitavali Chopin, Mozart, poslije Sean Connery, Roger Moore i mnogi drugi celebrity. Sve je pomno odredjivao Jose, znajući koliko su Englezi tašti, pa je jednom novinarima otvorio vrata svojih ureda, kako na Stamford Bridge-u, tako kasnije, u novom klupskom kampu Cobhamu. Više od svega volio je ipak ured na stadionu. Novinari su ga znali pratiti u odlasku kući, koja je od Stamford Bridge-a udaljena 10 minuta hoda, jer je to bio poseban spektakl. – “Možda i zato nisam nikad izgubio kod kuće sa Chelsea-om, ne bi tada bilo zgodno šetati među navijačima” – šalio se Mourinho na opasku talijanskih novinara kako bi mu takva šetnja u Italiji bila nemoguća aktivnost. No, London nije Italija. U Londonu, osim što poštuju privatnost p o z n a t i h i ne zadirkuju ih na ulici, za Mourinha imaju specijalne osjećaje. Takav je odnos obostrani, ali nema ni trunke dvojbe da bi Portugalac najradije od svega u utorak navečer srušio nade Romana Abramoviča da će mu ove godine Liga Prvaka napokon postati dio klupskih vitrina.
Talijani, zajedljivi kakvi jesu, tvrde da Mourinho ima tri ključna razloga lude želje za prolazom: prvi je da spriječi omraženog mu suparnika Carla Ancellotija da učini ono što njemu nije uspjelo, osvojiti Ligu Prvaka. Drugi razlog je da Abramoviču, kojem nikad nije oprostio otkaz, pokaže da je ipak on taj koji je predodređen da jednog dana ostvari tu ambiciju, a treći je da opravda velika očekivanja i milijune investicija Massima Morattija, koja ima iste europske frustracije kao Abramovič. Eto, zbog gore navedenog, i mnogih drugih poveznica Mourinha i Chelsea, utakmica sa Interom bit će nevidjenog medijskog odjeka. Posebno TV ekipe pratit će u stopu Mourinha, svaku njegovu gestu od trenutka kada sleti na Heathrow, preko ulaska do konačnog odlaska s travnjaka. Mnogi se pitaju kako će se postaviti Portugalac, koji je u prvoj utakmici u Milanu iskazao (ne)očekivanu suzdržanost na klupi, odajući koliko je fasciniran backgroundom u Cheelsea-u, te koliko zapravo ozbiljno misli sutra se vratiti. Hoće li doista i na koji način puno će toga pokazati i prvi povratak na Stamford Bridge kao protivnik…
Massimo Moratti:
U petak nakon poraza Intera u Cataniji, kažu upućeni, bio je ljut kao nikad. No, Massimo Moratti brzo se prešaltao na europsku frekvenciju. Boji li se novog neuspjeha u Ligi prvaka?
– “Putujemo u London da ostvarimo našu ambiciju, a to je ulazak u slijedeću rundu. Svjesni smo što nas čeka, ali naša je najveća garancija Jose Mourinho i njegov povratak klupi nakon tri utakmice kazne u Italiji. Kad on nije “dolje” naši igrači su lišeni iznimno važnog poticaja”
kazao je Moratti tipujući na trenera kojeg plaća milijun eura netto mjesečno i prema kojem neovisno o ispadima, osjeća izniman respekt. Toliki da je prethodniku Robertu Manciniju uručio otkaz nakon tri uzastopne titule, bez obzira na “penale” vrijedne 30 milijuna eura, onog trena kada je Mourinho pristao preuzeti Inter.
Samuel Eto’o:
“Ako prodjemo Chelsea bit ćemo prvaci Europe”
Otkako je došao iz Barcelone još nije odigrao utakmicu na razini svojeg ugleda. Daleko od toga da je Eto’o podbacio, no, od njega se ipak očekuje nešto više. Godina aklimatizacije na težak talijanski stil nogometa je u tijeku, forma mu je opterećena i odsustvom zbog afričkog kupa, a glasine koje govore da mu se dopao glamour večernjeg milanskog života, svakako ne doprinose ukupnoj ocjeni njegovog učinka. Samuel Eto’o svjestan je da se od njega puno očekuje na Stamford Bridge-u, pa je zato najavio:
– “U porastu sam forme i znam da mi treba jedna prava utakmica da izbrišem sve dvojbe i loše kritike. Na Stamford Bridge-u ću se silno truditi da Inter prođe velikog protivnika neokrznut, a ako u tome uspijemo, nitko nas više neće zaustaviti na putu osvajanja europskog naslova.”
Preuzeto:Sportske novosti,Robert Matteoni
Izjave što bivših što sadašnjih igrača Chelsea o Mourinhu:
Frank Lampard
– “Već prvoga zajedničkoga dana osjetio sam da je Mourinho nešto posebno u odnosu na sve trenere s kojima sam prethodno radio. Zanimljivo je da suigrači u reprezentaciji uopće nisu dijelili moje mišljenje. U hotelu smo zajedno gledali njegovu prvu press konferenciju i njegov opušteni stil odmah je privukao pozornost svih u sobi. Sjećam se da me je više suigrača pitalo “što si taj čovjek umišlja, tko je on?”
Tiago
Portugalski reprezentativac:
– “Mourinho je najbolji trener s kojim sam radio jer nogomet gleda iz drukčijeg kuta. Toliko vodi računa o detaljima da sam na teren istrčavao s osjećajem da suparničke igrače poznajem godinama. Znao je čak i njihove “uzrečice”, zbog toga i pobjeđuje.”
Claude Makelele:
– “Dvije godine živjeli smo kao skupina prijatelja koja trenira, jede i spava zajedno. Jedinstvo koje smo imali od 2004. i 2006. bilo je fantastično, al jedinstva je nestalo kada su neki igrači ispali iz Mourinhovih planova i kupljene su nove zvijezde. Iritiralo me što Mourinho želi svu slavu za sebe. Očito je vjerovao da je samo on zaslužan za uspjeh, da to nije djelo igrača. Ostavljao je dojam čovjeka koji mrzi vidjeti da igrači pozornost medija skreću na sebe umjesto na njega”.
Didier Drogba:
– “Kada se opraštao od momčadi, vidjeli smo da teško skriva tugu. Napustio nas je u istoj maniri kao što je i došao, jak i samouvjeren. Sve se odigralo munjevito, bilo je gotovo za pet minuta. Završilo je tako što je zagrlio sve igrače, ili gotovo sve. “Zahvaljujem Vam i želim Vama i Vašim obiteljima svu sreću – Čak i onima koji su me izdali!”
Sebastian Kayli: – sretni dobitnik Mourinhove šampionske medalje:
– “Kada je Mourinho bacio medalju na tribinu, uhvatio sam je za vrpcu i neko vrijeme pokazivao gledateljima oko sebe. U tom trenutku većina stewarda već je napustila tribinu, ali nitko se u susjedstvu nije neprijateljski ponašao. Medalju sam spremio u džep i u studenome 2008. godine prodao je za 21.600 funta jer mi je novac trebao za financiranje mojeg biznisa. Još sanjam da ću je jednog dana kupiti. U utorak ću biti na istom sjedalu kako bih poželio dobrodošlicu Joseu”.
Preuzeto:Jutarnji list
Loading ...