full screen background image

Nogometna Scala (ni)je naš dom

Nogometna Scala (ni)je naš dom

Ja sam također, kao i fanatico, pod dojmom izgradnje novog, Interovog stadiona. Njegova kolumna odražava moje mišljenje u potpunosti, jer «Giuseppe Meazza» nije naš dom, to je dom Milana i novi stadion će nam donjeti samo dobrog. Ipak, da ne zaboravimo «Meazzu»…
Dostigao je 150.000 mjesta 1939. kada je bio najveći stadion na svijetu. Poklonjen je milanistima 1925. od strane njihovog tadašnjeg predsjednika Pietra Pirellija. Ime San Siro dobio je po predjelu grada u kojem se nalazi, a predio grada se tako zove jer je tamo nekad davno stajala crkva spomenutog sveca. Cijena je bila u protuvrijednosti današnjih 1.8 miljuna Eura, a stadion je izgrađen za samo 13 i pol mjeseci zahvaljujući 120 radnika. Godinu kasnije odigrana je i prva utakmica, derby, kako i spada. Milan – Inter 3:6, uništili smo im festu inauguracije stadiona kojem će desetljećima kasnije tepati «nogometna Scala». Prva službena utakmica također je bio poraz Milana – 1:2 od Sampierdarenesea u prvenstvu. 1927. odigrana je i prva međunarodna utakmica u kojoj su Italija i Čehoslovačka remizirale 2:2. U početku je imao četiri strane bez tribina u kutovima (zamišljajte Maksimir) i primao je 35.000 gledatelja.. Deset godina nakon izgradnje i vlasništva AC Milana prodaje se Gradu Milanu, te počinje popunjavanje kutova. Kapacitet raste na 55.000, a ubrzo se utrostručuje zahvaljujući arhitetskom redizajnu. Nakon rata, 1947. Inter napušta svoju Arenu, gdje odigrava samo važnije i međunarodne utakmice, te prelazi na San Siro. Osam godina kasnije, 1955. dodaje se drugi prsten, ali kapacitet se smanjuje na 100.000 mjesta, pa na 80.000, od čega 60.000 sjedećih. Proslavu otvaranja drugog prstena 26. travnja 1956. uveličao je Brazil. Izbornik Italije, osvajač dva uzastopna Scudetta s Interom Alfredo Foni za tu priliku ne poziva niti jednog milanistu ili interistu, pa milanskoj publici ostaje gorko sjećanje na taj dan unatoč pobjedi «azzurra» 3:0. 1957. stiže prva rasvjeta, a 1967. prvi elektronički semafor u Italiji.
Giuseppe Meazza umire 1979. – 14 sezona u Interu i 245 golova, dvije sezone i devet golova za Milan: San Siro dobija naziv po najvećem talijanskom nogometašu svih vremena. Ipak, pošto je Meazza bio i ostao interista navijači Milana nikada nisu prihvatili novo ime. Za njih je stadion ostao San Siro, dok ga interisti vole zvati «Meazza». Stadion je 1988. postao potpuno sjedeći pa se kapacitet smanjio na 72.000. Ne zadugo, jer uoči Svjetskog prvenstva 1990. sagrađen je treći prsten i kapacitet se vratio na 80.000. U nogometnoj Scali Inter je odigrao puno velikih utakmica: dva finala Interkontinentalnog kupa, legendarno polufinale Kupa prvaka 1965. protiv Liverpoola (3:0, nakon poraza 3:1 u Engleskoj), te finale iste godine protiv Benfice (1:0 i drugi naslov prvaka Europe). Prva utakmica finala kupa UEFA 1991. protiv Rome također se igrala na «Meazzi» kao i uzvrat istog natjecanja tri godine kasnije protiv Salzburga. Pamti Inter i tužne trenutke, dramu izvođenja jedanaesteraca protiv Schalkea u finalu kupa UEFA 1997. ili duple okršaje s Milanom u Ligi prvaka 2003. i 2005.
Milan je također na istom mjestu stvarao svoju veliku povijest i bez obzira na sve emocije koje nas vežu uz «Meazzu» trebamo novi, samo naš stadion, jer San Siro je izvorno njihov dom.

Današnji kapacitet stadiona “Giuseppe Meazza”:
• Prvi prsten: 28.161
• Drugi prsten: 32.368
• Treći prsten: 19.545
• Ukupno tribine: 80.074
• Sky Boxevi: 300
• Svečana loža: 304
• Mediji: 223
• Mjesta za nepokretne: 244 (plus 244 pratitelja)
• Ukupan kapacitet: 81.389




3 thoughts on “Nogometna Scala (ni)je naš dom

  1. nerazzurri

    slazem se da nam treba novi stadion al naravno samo ako je finansijski izvodljivo i naravno isplativo..ukoliko i ne dodje do gradnje novog stadiona mislim da je i meazza dio svijetle interove historije i jednako nasa kao i milanova…

Odgovori