full screen background image

Interland… crno-plavi svijet u malom

Opet je aktualizirana priča o gradnji novog stadiona koji bi bio samo naš a Milan bi ostao na San Siru. Navodno su pripreme daleko odmakle i već 2014g. bi trebali odigrati prvu utakmicu. Glavni idejni projekt se vrti između minhenske „Allianz Arene“ i londoskog „Emirates Stadiona“. Kako je to gotovo izvjesno osjećam potrebu napisati par riječi o svom viđenju projekta.
Kada se prije par godina počelo o tom pričati bio sam apsolutno protiv. Bilo mi je nepoljmivo da mi sad idemo na drugi stadion, tipa onog razmišljanja: tredicija, prepoznatljivost, navika, gubljenje identiteta i sl. Kada sam malo bolje i duže razmišljao o tome došao sam do potpuno drugog zaključka i sada sam apsolutno za gradnju našeg stadiona.
Moderna vremena zahtjevaju prilagođavanje ako želimo ići naprijed i ostati veliki klub. Pomnijim uvidom u našu povijest se može vidjeti da smo mi na „Meazzu“ došli tek poslije rata a do tada smo igrali u blizini dvorca „Sforzesco“ gdje je sada juniorski atletski stadion. Prema tome otpada prva teorija o tradiciji jer nismo niti igrali od početka na njemu a i gradio ga je gazda Milana.
Najbitnija odluka za klub je financijska računica i to je ono najbitnije u donošenju odluke. Mislim da to ne bi trebao biti problem jer u Europi imamo dosta projekata koji su zaživjeli i na njihovim iskustvima se možemo uvjeriti da je to sasvim isplativo. Najidealnije riješenje bi bilo kad bi klub sam mogao isfinancirati sve i tako imao potpunu samo stalnost, kako u korištenju prostora tako i u imenu stadiona koji bi nosio ime nekoga od velikana kluba a u ovom momentu su dva imena najizvjesnija: Angelo Moratti i Giacinto Facchetti.
Druga stvar koja se nameće i koja bi mogla bez problema biti uključena je pronalazak sponzora-partnera. Jedan tako veliki klub kao Inter i jedan tako veliki i svjetski poznati grad kao Milano bi bio izuzetan mamac za nekog mega sponzora koji bi itekako imao koristi za uložiti u taj projekat. Donosio bi mu veliku reklamu a svakako bi imao i dobar dio poslovnih prostora koje bi koristio za sebe i iznajmljivanje drugima. Meni kao navijaču ne bi bio problem prihvatiti recimo: „Pirelli Stadio“, „Sky Arena“… Sony, Coca-Cola, Toyota ili kako god bilo.
Sa sponzorom ili bez, po svim iskustvima novih stadiona u Njemačkoj i Engleskoj, ekonomska računica je isplativa jer se nude ogromni poslovni prostori koji bi se mogli iskoristiti u raznovrsne namjene i samim tim nadopunjavale jedne druge objedinjene na jednom mjestu. Inter kao velik klub im garantira dobru reklamu i dobru posjećenost a o koristi klubu ne treba trošiti riječi. Obostrano veliki profit.
Druga najvažnija stvar je konfor i sigurnost gledatelja. To je za nas navijače ono najbitnije a za nas koji dolazimo sa strane pogotovo. Već si zamišljam kako nakon 1000 pređenih kilometara imam mogućnost povoljno prespavati u hostelu ili hotelima raznih kategorija, u zavisnosti od dubine džepa svakoga, sa dodatnim popustom od 15% kao članom Inter Cluba. U kompleksu stadiona gdje ću imati sve moguće sadržaje: Banke, Poštu, kafiće, restorane, kioske za tiskovine, kladionice, objekte brze hrane, trgovine i butike svih vrsta (od prehrane do tehnike), raznih predstavništva svih relevantnih svjetskih tvrtki… jednostavno jedan mali kompletni grad.
Zamišljam jedan veliki i moderan Inter store (recimo kao ovaj sada privremeni winterstore u gradu) gdje se mogu nabaviti svi mogući suveniri Intera i u čijem sklopu će biti mala kino dvorana za gledanje starih snimki utakmica i svega što je vezano za klub, igraonica za djecu, dvorana sa ekranima za pes i sl. zanimacije, muzej, kafić u kojem će se cjelodnevno moći pratiti Inter chanel, kutak CCIC-a gdje bi mi članovi mogli direktno komunicirati sa nekim predstavnikom kluba i još puno toga iz crno-plavog svijeta što mi sad trenutno ne pada na pamet.
Hoću da vjerujem u to da ja kao navijač, u zavisnosti od dobne starosti, dovedem djevojku, ženu, dijete, unuka na utakmicu i da doživim potpuni ugođaj a njima priuštim nezaboravni događaj ne strepeći za osobnu sigurnost. Hoću da imam konfor na samom stadionu i da ne moram skupljati noge kao zmija a sjediti (pogotovo zimi) stisnut sa kolegom navijačem kao sa ljubavnicom. Hoću da mi je svejedno za koji sam sektor dobio ulaznicu jer mi je preglednost i vidljivost gotovo jednaka. Zbog tog razloga svi novi stadioni se vrte oko 60.000 kapaciteta. Znam da ću doći teže do ulaznice za velike derbije i da ćemo i mi u Inter clubu možda dobiti 10-ak ulaznica za takve mečeve. Potpisujem da jednom u dvije sezone odem na takvu utakmicu i pravilnom rotacijom omogućimo svim članovima jednako. Za one manje važnosti će uvjek biti ulaznica a meni osobno, a smatram da bi tako svatko trebao razmišljati, je bitno gledati Inter a nije mi bitno tko je protivnik. Pogotovo je to izuzetan doživljaj i čast mogućnosti za nas iz inozemstva. Ako uz to zahvaljući novom i modernom stadionu doživimo i čaroliju svih gore spomenutih sadržaja onda je to zbilja vrhunac nogometnog zadovoljstva.
Podržimo svi skupa naš Interland.




Odgovori