Zanemarimo posljenju utakmicu s Barijem. Želim napraviti presjek Interove polusezone… Generalno gledajući rezultate moram biti zadovoljan. Ono što kaže Jose Mourinho: prvi smo u prvenstvu, u Ligi prvaka smo u drugom krugu, prošli smo u Kupu. Pa ipak sam očekivao više od ove momčadi. U ljeto kada su dovedena sva pojačanja bio sam uzbudjen, jer sam mislio da ćemo dobiti prepoznatljivu igru. Medjutim, još ništa. Inter je još uvijek momčad bez igre. Pobjedjujemo silom i vještinom pojedinaca (Milito, Sneijder). Uz to pobjedjujemo objektivno slabije, a s jednakim ili boljim na papiru se mučimo… Ne samo zbog rezultata, već smo često nadigrani. S druge strane imamo Milan koji igra nogomet s mudima. Sigurno nemaju kvalitetu Intera, pa su svejedno dobili Real u Madridu, nisu izgubili od njih u Milanu, pregazili su Juventus u Torinu… Činilo se u početku kako je Leonardo u bezizlaznoj situaciji, zgaženi su od nas 0:4 (kako lijepa uspomena!!) ali on je vjerovao u ono što radi, vjerovao je u svoj sistem i u obrat u Ronaldinhovoj glavi. Uspio je, oslobodio je svoje igrače okova. Danas po meni Milan ima puno više šanse od nas proći osminu finala Lige prvaka, jer igra nogomet. Možda i neće proći, ali sigurno je kako će pokazati zube. Kada Inter sidje na teren u posljednje vrijeme i kada vidimo sastav izgleda da će to biti “calcio champagne” ili šampanjski nogomet. Tri napadača, Sneijder iza njih, očekujemo spektakl… Ali tu sve staje. Vezni igrači, pa čak i napadači i dalje su okovani obrambenim zadacima, pa igre nema ni za lijek. Nema slobode u igri. U biti ima. Ima kada gubimo. Tada se vidi potencijal ove momčadi koji je ogroman. Nema boljeg primjera od Kijeva. Tamo nas je kvalitetom inferiorni Dynamo nadigravao sve dok nismo shvatili ozbiljnost situacije. U drugom poluvremenu sam gledao Inter kakvog sam sanjao prošlo ljeto: Inter bez straha, nogomet s mudima, igrače koji odigravaju na prvu bez straha od pogreške. Stvorili smo tako 4-5 čistih prilika, a zabili dva komada. Mislio sam, evo preokreta, evo igre kojom ćemo dominirati, ne samo u Italiji. Nakon toga je slijedila Barcelona i sve je palo u vodu. Opet samo taktika, povučenost, zadaci koji protiv jednako kvalitetnih ili boljih ne prolaze. Čak i dubrovacki GOŠK bi u Barceloni izgledao isto kao Inter. Jasna je Mourinhova filozofija nogometa, ali ipak mislim da mora dati više slobode igračima u gradnji napada, jer to kvalitetom sigurno mogu, dokazano je. Čini se kako je jedino Maicon autoriziran za takvo što. Sneijder, Cambiasso, Stanković, Zanetti i Thiago Motta takodjer mogu isto. Uz Balotellija koji je sklon “potezu” imamo dobitnu kombinaciju. Eto’o, Pandev i Milito bi samo trebali postavljat nogu. Da ih je samo riješiti okova. U suprotnom ćemo ponovno tražiti dobre stare razloge ispadanja u osmini finala Lige prvaka.
Latest Update
Loading ...