Nakon lude pobjede Intera protiv Siene u 19. kolu Serie A pred mikrofone su stali Walter Samuel, Javier Zanetti, Wesley Sneijder i Jose Mourinho…
Samuel: “Presretan sam, jer nismo dobro igrali, moram priznati. Patili smo ali smo uspjeli zahvaljujući snazi momčadi. Talijansko prvenstvo je teško, a ova utakmica je dokaz: Siena je dobra momčad, namučili su nas, ali smo se oduprijeli i zadali jako važan udarac.”
Zanetti: “Pokazali smo karakter, ali smo imali i sreće. Siena je bila bolja. Ozljeda Stankovića nas je uvalila u još veće neprilike, ali na kraju je dobro završilo. Nadam se da će nam se ubrzo vratiti netko od ozljeđenih, jer ćemo u suprotnom riskirati dosta toga. Sretan sam zbog pobjede i Samuela koji ju nam je donio na samom kraju. Stalno nam priča kako je kao mali bio napadač, a mi mu do danas nismo vjerovali. Sada da. Želim još nešto rei, ovu pobjedu posvećujemo Cristianu Chivuu, čekamo ga i nedostaje nam.”
Sneijder: “Utakmica je bila teška, Siena je bila dobra. Nije lako igrati dobar nogomet protiv njih, bili su stvarno dobri, ali na kraju smo stisnuli zube unatoč mnogim poteškoćama kao ozljeda Stankovića i dobili utakmicu. Moji golovi lijepi? Istina, nisu loši, dva važna gola, ali najvažniji je onaj Samuelov.”
Mourinho: “Što se dogodilo s Malesanijem? Ništa, samo smo porazgovarali nakon utakmice. Bio je tu jedan jako sretni trener što je dobio već izgubljenu utakmicu i jedan tužni što je izgubio već dobijenu partiju. Bod bi Sieni bio dragocjen, a Alberto je rekao kako nije bilo prekršaja iz kojeg se rodio naš treći pogodak. Ja sam mu obećao: ako na TV-u vidim da je to slučaj priznat ću. Bio je to prekršaj koji se može svirati, nije bila neka pozicija, ali Sneijder je opucao fenomenalno. Bili smo fizički jadni, tehički izgubljeni, te u taktičkim problemima. Dogodilo se nešto nevjerovatno: prilikom povratka na teren Stanković je napravio nagli pokret i morao sam ga zamjeniti. Htio sam Zanettija gurnuti u vezu s rombom, ali bez Stankovića ta zamisao nije imala smisla. Uveo sam Arnautovića koji s tom varijantom nema veze, ali bio je jedino što sam imao na klupi.
Siena? Bili su puno bolji od nas, brži, pokretniji, nisu zaslužili poraz. Inter se nije predavao ni u posljednjih pet minuta i zahvaljujući karakteru smo pobijedili. Žao mi je zbog Siene, zbog Malesanija, ali nogomet je takav. Dok smo gubili razmišljao sam kako će mi ovo biti prvi poraz kod kuće nakon osam godina. Bilo bi mi drago da se to dogodilo protiv Malesanija, a ne protiv nekog kluba ili trenera koji mi nisu simpatični. Zatim sam mislio kako ima još 15 minuta, kako nemam Materazzija, ali imam Samuela koji može igrati špicu. Još kasnije sam mislio jeli nam remi dovoljan i rekao sebi ‘ne, nije, riskirajmo’. Na kraju, kako sam rekao i predsjedniku, bolje je biti trener kojeg prati sreća nego znalac.
Danas nismo imali vezni red koji može pratiti trolist u napadu, jedino je Zanetti bio pravi. Stanković se ozljedio, Motta krivo ušao u susret, a nismo imali Cambiassa i Muntarija. Bilo bi dobro da smo imali još jednog pokretnog igrača, ali to sad nije naš glavni problem. Tijekom sezone smo radili dobro, ali imamo puno ozljeđenih koji nemaju veze sa umorom. Vidite Materazzija, Muntarija, Cambiassa i Chivua. Imamo uravnoteženu momčad, ali sada imamo problem na lijevom beku. Sreća da do sljedeće utakmice u Bariju imamo sedam, a ne dva dana.
Juventus – Milan? Oboje su do pobjeda dolazili u 86., 93. ili 95. minuti, poneka je televizija letjela kroz hotelske prozore (smijeh). Mi smo bili u izgubljenoj situaciji, nismo zaslužili tri boda, možda čak niti jedan. Sutra pak želim jednu odličnu utakmicu. Kako će završiti sada mi je svejedno, ali obje momčadi će željeti pobjedu i biti će puno golova. Remi bi bio najbolji? (smijeh)…”
Loading ...