Od Pokojnika do Pukovnika

Facebook

Google

Twitter

Linkedin

Nakon tri godine stolovanja i “kraljevanja” Zlatana Ibrahimovića u dresu Intera došao je kraj koji je bio neminovan…Kraj koji se toliko puta nazirao putem medija ili pak izjavama samoga Zlatana. Iako je boss Moratti bio svjestan Zlatanovog značaja u Interovoj svlačionici i samoj prisutnosti na terenu, ni njegove metode u stilu “podizanje gaže do tada ionako najplaćenijeg Interovog člana” nisu više uspijevale. Jednostavno, došao je kraj i početak novih izazova. Zlatan je otišao, a tisuće pobornika Interove squadre ostale su u strepnji za njegovog legitimnog nasljednika. Ipak je Ibra bio lokomotiva koja je vukla Interovu kompoziciju na turbo pogon ove tri godine, ma koliko mi šutjeli ili pak glorificrali igru istoga.
Osobno, uvijek sam smatrao da bi ga kvalitetno i više nego dostojno mogao zamijeniti Samuel Eto’o…I kad je u dobro znanoj razmjeni Inter-Barcelona došlo to toga bio sam više nego zadovoljan. Zašto, vjerovatno se neki pitaju? Kamerunac se pokazao do tada sigurno kao jedan od top 5 napadača na svijetu, attacante kojem je najmanja greška potrebna da bi napravio ono za što je plaćen. Zabijanje golova u prvenstvu i Ligi prvaka, koje mu je za razliku od Zlatana, na temelju njegovih igara mačji kašalj. U usporedbi sa “švedom” Eto’o je tehnički limitiraniji igrač i nije spreman sam sebi iskreirati šansu za razliku od Ibre. Takodjer ga prati glas prgavca a nije daleko ni od narcisoidnosti koja je “krasila” Ibrahimovića. Tada uprava angažira Snajdeira i sad se rješava problem distributiranja lopte prema Kameruncu.
Sad, kad se već pomalo može praviti neki rezime, Samuel Eto’o ima prosjek od 19 tekmi – 7 golova. Malo ili dovoljno? Mišljenja su oprečna, ako se samo gleda statistika sigurno je da je trebao biti koji gol viška. Pogotovo gledajući statistiku Kamerunca u Barceloni. Jedno je sigurno, a to je da se u Primeri igra daleko lepršaviji, življi i pomalo “neobavezni” nogomet za razliku od Seria A gdje se igra puno “tvrdji” balun, dosta taktike, pa ponekad tekma Seria A podsjeća na dosadnu partiju šaha gdje dva prekaljena velemajstora čekaju “krivi potez” da naprave šah-mat. Uostalom, možemo kriviti i naš dosta limitirani vezni red (kreativnost), za razliku od Blaugrane, gdje se Kamerunac nazabijao baš uz pomoć istih. Moram nadodati i to da Eto’o konstantno igra po principu “obrana-napad” često se vraćajući iza centra da pomogne obrani ili da primi loptu, što je za Zlatana bila naučna fantastika. I što je još važnije, uz svoju brzinu i prodornost otvara dosta prostora Militu,kojem je dosta lakše postići gol.
Ali, takve stvari se ne primjećuju putem tv, osnovna i bitna stvar je da napadač da gol i problem rješen. Ako ćemo već nadalje vršit komparaciju Zlatana i Samuela, dodajem podatak da je Ibra u prvoj sezoni zabio 15 pogodaka za Inter i da je imao prije “našega” dresa dvije sezone adaptacije u Seria A, a da je Eto’o odmah uletio u žrvanj teške i zahtjevne talijanske lige. Osobno mišljenje da će ga Eto’o debelo “premašiti” u golovima a dežurnim kritičarima Kamerunca neće ništa drugo ostati već da čestitaju Interovoj upravi na kvalitetnoj trampi. Jer, osim šta smo se rješili igrača od kojeg je sve ili skoro sve ovisilo, dobili smo igrača (+ ostala pojačanja) koji će bitno učvrstit kompaktnost momčadi i čvrsto ih homogenerezirat u pravi tim. Uostalom,ako prodjemo u osminu finala CL, ne trebamo strepit za gol. Za takve slučajeve imamo takav profil kojem je to “dnevna zadaća”. I koji neće proslavljati gol kao prethodnik (sam sa sobom) već će svoju radost podijeliti sa ostalima. I to uz ostale kvalitete Samuela Eto’a nećemo “spuštat hlače već na granici”, nego uz malo sreće konačno nešto veliko napravit u Champions League.

Autor: Marko_Šibenik

Facebook

Google

Twitter

Linkedin