full screen background image

Jesmo li svi žrtve medija?

Jesmo li svi žrtve medija?

Moć medija je po meni u današnje doba prevelika, a ljudi sve više podložni, pa čak i udobni u činjenici da nam mediji stvaraju mišljenje. Društvo je toliko zatupilo, ali na površini se još uvijek čuju optužbe na račun Amerikanaca o tome kako su glupi i slično. Nismo daleko. Činjenica da su nam Big Brother, Farma i takve emisije za maloumne najgledanije zabrinjavajuća je i približava nas naciji koja uistinu jeste odgojena na TV-u i čiju su osobnost u posljednjih 30 godina stvorili više mediji nego roditelji. Danas hrvatska djeca s pet godina više na Playstationima, tinejdzeri ne znaju odgovore na pitanja koja su nama bila sasvim normalna, voljeli smo se hvaliti kako je to “opća kultura”. Ona više gotovo da i ne postoji. Upravo to nemaju Amerikanci. Nisu oni glupi, već je njihov sistem više generacija ovakav kakav se pojavio kod nas u posljednjih 10 godina. Sve je to po meni taj proces kojeg ljudi nesvjesno rade želeći si ugoditi, a u biti rade sebi na štetu.
Medijska manipulacija u SAD-u je sigurno postojala već prije CNN-a i Zaljevskog rata 1991. No tada je CNN postao sinonim za istinu. Općenito mediji su postali svijest pojedinaca. Mi se silno trudimo da ne budemo takvi, ali podilazimo njihovim, pod nazivom “zapadnim” trendovima i već smo im debelo uz rame. Da smo bar u nekim drugim stvarima kao ekonomiji… Pogledajte samo što radimo nedjeljom, ili svakim slobodnim trenutkom. Naravno da generaliziram, ali i sam se ponekad nađem u toj situaciji, iako srećom ne često… Bio sam par subota popodne i nedjelja u prolazu i brzoj kupnji u Jokeru u Splitu. Pa toliko ljudi nema ni na Thompsonovom koncertu. A to su sve primjeri tih zapadnjačkih trendova od kojih se na površini ograđujemo, a u biti ih živimo. I kod nas mediji sve više kroje mišljenje pojedinca. Bombardiraju nas reklamama. Meni su najdraže one za djevojke u kojima im se govori kako trebaju kupiti raznu kozmetiku “jer to zaslužuju”. Meni osobno recimo ta ista reklama govori kako su ružne i kako moraju to kupiti da bi bile lijepe. Poražavajuće, ali očito funkcionira. Ovo je samo banalni primjer, ali nadam se da preko njega shvaćate što želim reći. Kada sam bio klinac srećom nije bilo velikih centara, kompjuteri su bili primitivni po sadašnjim standardima, na TV-u su bila dva kanala, pa sam subote popodne i nedjelje provodio na igralištu, na ulici, s roditeljima u šetnji ili u igri s prijateljima. Na tim se mjestima sticala “opća kultura”.
Sport nije iznimka, gdje god se vrti novac tu su i mediji. Mene kod nas najviše smeta što su od nogometne reprezentacije stvorili kult, pa kad nismo prošli na svjetsko prvenstvo po novinama bi se dalo zaključit da nećemo kruha imati sljedećih nekoliko godina. Naslovi poput “Hrvatska u šoku i nevjerici” aludiraju na približavanje apokalipse, a ne na sportski neuspjeh. Tako je već 15 godina. A sve za svoje interese, baš kao što i igrači igraju za novac, dok bi se po medijima dalo zaključiti da igraju besplatno i da samo žive za utakmice reprezentacije. Sigurno im je stalo do uspjeha, ali sigurno ne onoliko koliko mi mislimo zahvaljujući medijima. Svjetske prvake u drugim sportovima se spomene i ostaje na tome, prije i poslije tih veličanstvenih uspjeha ni redak, jer nema dovoljno novca u tome. Lešinari! U Italiji mediji također čine svoje, u neizvjesnim završnicama mogu čak odlučiti prvaka. U njima je Inter sustavno kritiziran, u Interu se uvijek traže skandali i problemi, dok u Milanu i Juventusu uvijek teku med i mlijeko i “sprema se preporod” u svakoj sljedećoj utakmici. Inter je trenutno prvi s četiri boda ispred Juventusa, ali kritike su i dalje najžešće na naš račun. To onda prenose i naši mediji pa Zajec onako glupavo komentira Inter u emisiji Lige prvaka – “Inter još uvijek nema prave igrače u veznom redu” i krene prozivat Xavija i Iniestu. Pa Barcelona zato i jest posebna i ima sve moguće trofeje (jos nedostaje svjetsko klupsko prvenstvo), a nek mi Zajec pokaže neki drugi klub u kojem u veznom redu igraju četiri ili pet “znalaca”. Nema ga, svi imaju sličan princip veznog reda kao mi (dva defanzivna, kalsični veznjak i polušpic). Poznat vam je mislim svima moj stav o Mourinhovom nogometnom umijeću… Ne volim ni kada napada kolege, pogotovo bez prave informiranosti, ali čovjek me oduševljava u odnosu prema medijima. Jednostavno ravnodušan, ne obazire se na ono što pišu i iskreno govori što misli o njima i njihovim napisima. Strašno mi je drago bilo kada im je predbacio kako Interovih sedam utakmica bez pobjede predstavljaju kao 70, a kada se radi o Juventusu onda ista informacija izgleda kao da se radi o jednoj. Tako uistinu jest, ali mediji su ipak jači i više se urezuju u pamćenje. Navijaču Intera scudetto je oduvijek bio i ostao cilj broj 1, ali medijski je pritisak tolik da i taj isti navijač više ne zna što uistinu želi. Sve to, koliko god Mourinho amortizirao, utječe na naš klub, kako na predsjednika, navijače, igrače tako i na samog trenera. Kada bi nas ti mediji pustili na miru da igramo svoje siguran sam da ne bi bilo toliko kikseva u Europi i da bismo se šetali Kazanom i Kievom. No već znamo kako će naslovi izgledati pred Kiev, a pročitati ćce ih i Moratti i Mourinho i Zanetti i Sneijder. Evo već su počeli kenjati kako Mourinho odlazi. Danas sam pročitao i jednu “Moratti i Mourinho u ljubavi do Kieva”. Ne dajmo da to utječe na nas, sve rade ne bi li destabilizirali lidera. Kad bi bar svi u Klubu mogli bez tehnologije medija koja toliko zaglupljuje, odnosno nadomješta čovjeka, bez pritiska Inter bi bio svoj, onakav kakav je u Seriji A, nepobjediv. Jer… taj smo pritisak skinuli prije četiri godine i vidimo kako nam ide.




6 thoughts on “Jesmo li svi žrtve medija?

  1. fanatico

    Bravo Nikola! Fenomenalan tekst… ali na veliku žalost gola ISTINA. Ja osobno uopće nisam ovisnik ni o TV-u niti ostalim medijima ali mi to ništa ne znači kad je okruženje oko mene takvo. Što se tiče našeg kluba si isto u pravu ali me isto tako boli… za medije. Meni je scudetto no.1 i to uvjek ponavljam i uvjek ću tako i misliti.

  2. nraguz

    Meni isto, a naravno da se ne bih bunio da se osvoji LP, no nisam opsjednut time. A mediji predstavljaju kao da svi u Interu i oko njega jesu. Ako pažljivo čitate izjave nikad i nigdje Moratti niti bilo tko iz kluba nije rekao kako MORAMO osvojiti Ligu prvaka. A novinari nam to već godinama stavljaju u usta i stvaraju ogroman pritisak pred svaku europsku utakmicu. Nije ni čudo da se onda događa to što se događa, tj. da ne možemo dobiti ni najlakšeg protivnika. Jer igrači čitaju novine i sve se to zadržava negdje u glavi…

  3. fanatico

    To zdrava logika ne može naložiti bilo kome da može reći kako će osvojiti LP jer nije dovoljno imati samo najbolju momčad već kao i svako drugo Kup natjecanje treba mnogo stvari da se poklopi. Naravno da bih kao i svatko volio da možemo osvojiti ali nisam niti najmanje time opsjednut. Gladan sam Scudetta i imamo priliku postaviti rekord u nuzu osvojenih a i nestrpljiv sam da prikačimo drugu zvjezdicu.

  4. stefi

    Dački sve je u najboljem redu u serije A smo prvi u ligi prvaka bez obzira na loši start je vjerujem da prolazimo. Ova naklapanja nisu zbog Intera nego ova đubrad iz Juventusa i Milana su izbezumljena zbog činjenice jer je Inter u Italiji neprikosnoven. Situacija kad su svi protiv Intera samo je potvrda snage i potencijala našeg voljenog kluba. Obožavam Inter, svaka vijest i svaka novost u svezi voljenog mi kluba mi je najbitnija. Dan započinjem prvo teletexom a onda netom radi bilo kakve informacije o mojem klubu. Meni nakon osvajanja serie A ko i svima su porasli apetiti očekujem najbolje u Ligi prvaka, ne velim da ju moramo osvojiti ali veliki rezultat bar poslufinale ili finela a planiram da ćemo ju osvijit je normalno. Nisam zabrinut zbog podcjenivanja zajeca i sličnih, jer on ko igrač a ni ko polu trener ili kaj ja već o Interu kao klubu nije dostojan govoriti, ko i večina komentatora naTV i novinama. Početak sezone je tek i siguran sam da sve stvari budu došle na svoje mjesto.

Odgovori