full screen background image

Klupsko trenersko iskustvo je neprocjenjivo

Geneza neuspjeha u ovom kvalifikacijskom ciklusu može se svest na dvije najvažnije stavke.
Prva bi bila nekakva sasvim logična ograničenost u izboru igračkog kadra, jer ipak smo mi mala zemlja, sa smiješnom ligom, te je naš savez prisiljen vani prekopavati hrvatsku dijasporu u potrazi za igračima. Ovo što se i iskristalizira iz HNL – a rijetko je i pod patronatom kojekakvih managera koji ih guraju i koji su praktički vlasnici njihovih života dok im isti ne vrate uloženo kad i ako se prodaju u kakav jaki klub. A čim se prodaju, osiguraju egzistenciju i zaigraju na velikoj sceni dolazi do izražaja balkanski mentalitet i zainteresiranost za kockasti dres, koji im je i osigurao dobar transfer ponešto opada.
Kad se sve to zbroji, a i kad je u datom trenutku ozlijeđeno nekoliko ključnih igrača, koji su u “malim” repkama (što Hrvatska, ma što god mi mislili o tome ipak jest) jednostavno nezamjenjivi dobije se jedno jako izraženo blijedilo koje je obilježilo cijeli kvalifikacijski ciklus kad je Hrvatska u pitanju.

Druga stavka je Slaven Bilić.
Ovo mu je prvo trenersko iskustvo, a biti izbornik reprezentacija baš i nije najsretniji način za započinjanje trenerske karijere. Teško da se nekakvo veliko iskustvo i znanje može steći kroz reprezentativne pripreme koje se u pravilu odvijaju svega nekoliko puta godišnje po par dana.
Svo njegovo neiskustvo, i ako hoćete neznanje isplivalo je na površinu u srazovima s kapitalcem kakav je Fabio Capello, gdje ga je isti praktički ponizio i gdje je, u trenutku kad su se očekivale njegove, ako ne spasonosne, onda bar logične korekcije izvedene u hodu, potpuno podbacio. Jer punit Maltu i Andoru koje ne znaju gdje su šuplje i gdje naši igrači praktički sami odrađuju posao je jedno, a korigirati vlastite pogrešne odluke u hodu, igrajući protiv ekipe koja itekako zna što radi nešto sasvim drugo. Upravo u takvim situacijama se vidjela sva Bilićeva nekompetencija.
Da je talentiran, vjerojatno jest i to nitko ni ne pokušava poricati. Međutim da je neiskusan i da (još) nema potrebno znanje također je neoboriva činjenica. Dok su svi igrači bili na broju, igrali za sebe i ginuli na terenu sve je bilo u redu, ali kad su stvari postale sve samo ne idealne i kad je na scenu u većoj mjeri trebala stupiti izbornička pojava, Bilić nije mogao, ili nije znao na koji bi način popravio štetu.
Vodeći se za onom “narodnom” – trener se ne rađa, nego postaje – koje sam doživotni pobornik, nisam se baš puno iščuđavao kad je repka “potonula” čim se situacija počela udaljavati od idealne.
Hoće li Bilić ostati, ili će otići pokazat će vrijeme, ali mi se čini da bi mu bilo puno bolje trenersko iskustvo stjecati negdje vani, u klubu na dnevnoj bazi, a ne kao do sad svakih nekoliko mjeseci po par dana. Ostane li na kormilu ove naše igrački relativno limitirane reprezentacije izlaže se velikom riziku da nikad ne nauči da se bez lijevog beka ne može sastaviti učinkovita obrana. Jer lijepo je s Pranjićem i Rakitićem na lijevoj strani napasti Andoru, gdje “bek” Pranjić funkcionira kao drugo lijevo krilo i gdje pršte probijanja i ubačaji s lijeve strane. Kad se tako ukrca 4 – 5 komada onda je super bit “heroj”. Ali kad te napadne jedna Engleska i kad ti Teo Walcott iz napada u napad probija lijevu stranu i krca gol za golom isključivo zato što obrana s Pranjićem (odnosno , Bože nas pomozi, Pokrivačem) nema lijevoga beka (i kad nakon svega nakon par mjeseci ti kao izbornik činiš potpuno istu grešku time pokazujući da iz prošle sramotne situacije nisi ama baš ništa naučio) onda se ne treba čudit ako te netko nekad prozove i “zločincem”.

P.S.
Oprostite mi što sam možda malo preoštro pristupio problemu, ali su me kroz ove kvalifikacije stvarno naljutili “bekovi” Pranjić i kasnije Pokrivač, te padobranac Jurić (dok se Vukojevića uporno držalo na klupi) i kojekakve taktičke nebuloze. Ali dobro, možda je baš to i bilo za očekivati od čovjeka kojemu je, iako talentiranom, ovo ipak prva “gaža”.




2 thoughts on “Klupsko trenersko iskustvo je neprocjenjivo

  1. majstormk

    ne bi se slozio da je pranjic los kao bek… stvar kod engleza je da oni nemaju jakog, prodornog ljevaka i samim time preferiraju igru preko desne strane (kasnije se spominjala genijalnost capella, al meni je to prirodno stanje stvari)… prilicno pratim englesku ligu i mogu pouzdano reci da lennon svakog, ali bas svakog igraca protivnicke momcadi namuci i prode ga bar 5-6 puta na utakmici… medutim, hrvatski problem je sto nakon lennonovog nabacivanja od 5 nasih igraca u 16, JEDAN engleski nogometas nesmetano dolazi do nje i to je glavni problem… nasi su staticni, cuvaju i paze samo igraca s loptom…

  2. zythos

    dexter u potpunosti se slazem sa tobom. bilic ima talenta ali nema jos dovoljno znanja i posebno iskustva. mislim da bi trebal otici s mjesta izbornika. ali naravno htio bi ga vidjeti opet u toj ulozi za koju godinu dok malo sazri i stekne potrebno iskustvo!

Odgovori