Ostalo je još nešto manje od mjesec dana do početka nove sezone i možda je vrijeme za jedan mali rezime prijelaznog roka, iako isti još ni izdaleka nije gotov. Družeći se na ovim stranicama sa svojim e – prijateljima, od reda zaljubljenicima u crno – plavu boju načitao sam se svakojakih reakcija na trenutnu kadrovsku politiku ljudi iz Appiano Gentilea. Bilo je, dakle, tu svega, od nevjerice, osporavanja i rezignacije, do odobravanja i euforije. Moram priznati da, boraveći svakodnevno u ovoj zajednici, nikad u životu nisam vidio šarolikiju skupinu koja živi za isti cilj.
No dobro, radi se o transferima, pa da krenem od tog nekakvog rezimea.
Interov dres, kako sad stvari stoje, od iduće sezone neće nositi Maxwell, Ibrahimović, Cruz i Crespo, s tim da bi se Mourinho još rado riješio i Rivasa, Vieire, te Mancinija, a možda i Burdissa. Maxwell je za smiješan iznos prodan Barceloni (vratiti se na dio o reakcijama i pogledati pod “rezignacija”), međutim ima bit da je u cijelu stvar bio uključen i Bjelorus Hleb koji je trebao doći na posudbu u Milano, pa je zbog toga cifra plaćena za Brazilca bila tako komično mala.U međuvremenu je Hleb zastrašen prevelikom konkurencijom u Interu potpisao za Stuttgart gdje će sigurno biti član prve jedanaestorice, odnosno u nju će ući puno lakše nego što bi to uspio na Meazzi. U takvom razvoju situacije Laporta je Morattiju dužan još 5 mil. €, čime se ukupni iznos plaćen za Maxwella znatno približava njegovoj realnoj vrijednosti na nogometnoj tržnici.
Julio Cruz karijeru će nastaviti i najvjerojatnije završiti u Laziu, gdje je prešao nakon što mu je kod nas istekao ugovor. Tako je, izgleda, najbolje za svih jer, iako je svojim igrama u mnogome zadužio klub, od dolaska Mourinha na kormilo nije bio u prvom planu. Naravno i godine su učinile svoje.
Ista stvar je i sa Hernanom Crespom na kojeg se, također zbog poznih igračkih godina, više nije računalo i koji će od iduće sezone braniti boje Genoe.
Evo nas i do Ibre. Najnovije Barcelonine akvizicije koja je već na predstavljanju ljubila dres katalonskog giganta. Ne služi mu na čast, ali takav je danas svijet nogometnih profesionalaca, što Ibrahimović svakako jest. Za njega nam je Barca prepustila Samuela Eto’oa i u cijelu stvar uključila brdo para.
Na Realove bombastične kupnje Ronalda i Kake Katalonci su morali nekako odgovoriti, a Il Genio, kojemu ovo nije bilo prvi put da kuka za odlaskom iz Milana je bio logično rješenje.
Od onih koji su još tu, a Mou ih ne želi, najizgledniji je Vieirin povratak u “Le Championat”, dok se Rivasa najčešće povezuje s Napolijem, a Burdissa s nekim engleskim opcijama. Međutim ovo su sve nepotvrđene glasine kojima ne treba pridavati veću važnost. Uostalom mercatto je aktivan do kraja mjeseca i sve su opcije još otvorene. Inače najveći Interov problem, koji je uvijek prisutan prilikom odlaska igrača u druge sredine, su njihovi visoki ugovori koje će u pravilu malo tko preuzeti.
Milito, Motta, Lucio, Kelron i Eto’o su igrači koji su ovog ljeta pristigli u klub i od kojih se, kao i uvijek kod Interovih kupnji, očekuju velike stvari.
Eto’o je igrač o kojemu je gotovo sve rečeno i koji će ukoliko ga suigrači budu hranili loptama (to je ono čega se svi, poznavajući dosadašnji Interov stil igre, s pravom najviše pribojavamo) bez problema ispuniti misiju zbog koje je doveden.
Milito se kroz pripremne utakmice pokazuje odličnim pojačanjem i stalno je u prvom planu kao nerješiva zagonetka za protivničke obrane, što mnogi nisu očekivali. Najbolje se to vidjelo u pripremnoj utakmici protiv Milana kad je više puta osramotio kompletnu Milanovu obranu skupa sa srednjim redom. To što je Gattuso na kraju pribjegao šakačkim rješenjima puno govori o cijeloj stvari. Zato mislim da je opravdano računati kako će Argentinac do početka sezone biti još i bolji.
U paketu s Militom iz Genoe je stigao Thiago Motta kojemu je, kaže struka, prošla sezona bila sezona života. Na pripremnim je utakmicama Brazilac, isto kao i Milito, pokazao da će (ukoliko ga zaobiđu ozlijede kojima je inače sklon) uz Cambiassa biti vrlo važan faktor Interove veze. Tim više što, iako je nazivno defanzivac, dosta često pokazuje tendenciju kretanja iz sredine prema naprijed, spajajući vezni red s napadačima. Upravo to je ono što već godinama fali u Interovoj igri.
Nakon 5 sezona Minhenski Bayern pustio je Lucia, kojeg, kao i Eto’oa, čak i površnim nogometnim poznavateljima ne treba posebno predstavljati. U stupu obrane brazilske reprezentacije dobili smo uistinu vrijedno pojačanje. Tim više što Brazilac nije samo “sirovi” stoper, nego posjeduje odličnu kontrolu lopte, sposobnost iznošenja i odličan prvi pas koji je često presudan prilikom brzih protuudara.
O Kelronu, o kojemu osim nekoliko klipova s YouTube – a ne znam gotovo ništa, ovom prilikom radije nebih, jer bi se sve svelo na čista nagađanja. Dečko je mlad i ima se vremena dokazivati. Posudba bi sad možda bila najlogičnije rješenje, pa neka se kali.
Osim ovih igrača, a nakon neuspjelog dovođenja Aliaxandra Hleba, naši će, kako kažu, i dalje pokušavati dovesti “trequartistu”. Sad je malo nezahvalno govoriti o imenima, jer se gotovo uvijek kad je Inter u potrazi za određenim profilom igrača kroz novine u Milano seli pola nogometne Europe i barem četvrtina loptačkog svijeta.
Na kraju je još ostalo jedno pitanje: Jesmo li slabiji, ili jači nego lani?
Uzmemo li u obzir koliko nam je značio Ibrahimović i kako smo s njim uvijek bili sigurni da će na neki način riješiti utakmicu, čini se da će ga biti jako teško nadomjestiti i da smo slabiji, ako ni za što drugo onda za to sigurno rješenje koje je on sa sobom nosio.
Međutim kad se pogledaju igrači koji su došli ovog ljeta, kao i ono što su do sad pokazali na pripremama, realno je nadati se da će Inter nastaviti dominirati u domaćem prvenstvu. Što se tiče Lige prvaka čini se da je problem puno više u glavama igrača nego u samoj kvaliteti momčadi. Kad počnu jednako ozbiljno shvaćati Ciprane kao što npr. shvaćaju Engleze stvari će se sigurno zarolati dalje od osmine finala.