Imam tri sportska idola. Pošto je ovo stranica Intera pisat ću opširnije samo o jednom. Drugi je javnosti ponovno aktualan ovih dana, jer u nedjelju je bila 16. godišnjica njegove smrti. No meni je aktualan svaki dan. Naravno, jedan i jedini – Dražen Petrović. Kada sam bio u njegovom muzeju prije dvije godine njegova majka Biserka mi je poklonila veliki poster s otvaranja muzeja. On je danas predivan okvir koji krasi moj dom. Dražen je za mene bio i ostao vječna inspiracija. Svi znamo njegovu priču, čak i oni koji se u njegovo vrijeme nisu ni rodili pa neću dalje. Prisjetit ću se samo trenutka kada mi je školski kolega priopćio tragičnu vijest. Mislim da se svi Hrvati, i ne samo, točno sjećaju gdje su bili i što su radili tog trenutka. Ja sam par dana prije imao ispit iz fizike koja mi nije baš išla. I taj kolega mi kaže: «Jesi čuo tužnu vijest?» Pomislio sam, jedinica iz fizike i padanje na 10 dana (da, tada je bilo sramota pasti na 10 dana, a danas su djeca cool čak i ako ponavljaju razred. U to doba si bio obilježen, propalica, drogeraš…). «Poginuo je Dražen» rekao je. Bio sam šokiran – tjedan dana!
Treći je Elvis Fatović. Evo za sat vremena imam s njim intervju za medij za kojeg radim. Elvis je bio pravi vođa, čovjek na kojeg su se svi suigrači, stari i mladi oslanjali u i van bazena. Nikad nije pravio ekscese, živio je i živi onim što se naziva pravim sportskim životom. Svoje ljudske kvalitete lijepo je spojio sa svojim talentom i postao vrhunski vaterpolist koji je odlučivao najvažnije utakmice i vodio momčad do najviših vrhova koji u vaterpolu postoje. Imao je ponuda iz Italije, gdje je novac puno veći, no uvijek je ostajao vjeran Hrvatskoj, ponajviše svom Jugu (sezonu 1992/93 odigrao je u kapici Mladosti). U svijetu sporta, ali i u drugim industrijama, malo je ljudi koji odbijaju veći novac. Jedan od njih je i naš kapetan Javier Zanetti. Kada je Pupi postao moj idol? Pričalo se puno početkom ovog tisućljeća o ponudama Real Madrida, Manchester Uniteda i Barcelone. Zanetti je imao problema s Tardellijem što je i sam priznao i činilo mu se kako drugog izlaza osim odlaska nema: «Jedini trener s kojim se otvoreno nisam slagao. Puno smo se svađali, vikali jedan na drugoga. Još samo jednom u karijeri sam izgubio razum, ali to je bilo u afektu i mogu ga pripisati svojoj mladosti i neiskustvu. Bilo je to kada me Roy Hodgson zamijenio pred kraj uzvrata finala Kupa UEFA 1997. protiv Schalkea 04. Uveo je Nicolu Bertija kako bi pucao jedanaesterac. Sasvim logična izmjena, ali tada se meni nije činilo tako. Ispričao sam mu se odmah iza susreta. No s Tardellijem su takve situacije bile normalna pojava. Tada je stigao Cuper, strašan trener i čovjek, te me upitao da li razmišljam o odlasku iz Intera. Rekao mi je kako on ne može zamisliti ovaj klub bez mene i tada sam shvatio kako Inter ne mogu i neću nikada napustiti.» Danas je Zanetti igrač koji ima najviše nastupa u povijesti za Inter iza Beppe Bergomija. On, a i ja smo sigurni da će i Ziov rekord pasti, jer Il Capitano nema namjeru prestati: «Cuchu je nedavno na svojoj press konferenciji na upit da li će on biti sljedeći kapetan Intera odgovorio: Imam ugovor do 2014., a tada će kapetan Intera biti Javier Zanetti. Ne reci dva put. Igrat ću sigurno do 2011., a nadam se i više.» Znači, još najmanje tri godine ponosa i radosti za nas interiste. Zanetti je svjestan kako je on raritet: «Istina je kako su u današnjem nogometu igrači većinom plaćenici i ne privrgavaju se jednoj boji. No ako pogledate sve velike klubove, svi imaju svoje stupove. Roma ima Tottija, Juventus Del Piera, Milan Maldinija. Bez lažne skromnosti, ja sam stup Intera. Ovaj je klub moj život. Nedavno sam kupio auto crne boje, ali sam odmah lakirao plavu traku i dodao broj 4. Moje kupatilo je crno-plavih pločica s mozaikom broja 4. Što točno znači biti kapetan Intera najbolje sam shvatio na proslavi 100. godišnjice. Dok sam gledao cijelu povijest kluba naježio sam se, izgledalo mi je nestvarno da sam baš ja kapetan na 100. obljetnicu. To je velika čast, ali i odgovornost. Naježim se i svaki put kada istrčim na San Siro. Navijači su mi posvetili pjesmu koju obžavam čuti iako se ja s Peleom ne mogu nikada usporediti: tra i nerazzurri c’e, un giocatore che, dribbla come Pele, dai Zanetti ale (među crno-plavima postoji jedan igrač koji dribla kao Pele, ajmo Zanetti). Nisam i neću nikada osvojiti Zlatnu loptu, ali sam u ovom klubu dobio puno više – ljudskost, čast, poštenje.» Zanetti je bio prva, a pokazalo se i najbolja kupnja predsjednika Morattija. Moratti je gledao Ortegu, a vidio Zanettija. Javier je uvijek davao sve od sebe za crno-plavi dres, a to radi i dan danas. Kako sam kaže «iskreno sam se zaljubio u ovaj klub odmah i to stvarno ne govorim zato što sam i dan danas igrač Intera.» Za mene, kao i za sve Interovce – C’e solo un capitano! (Samo je jedan kapetan!)
U svijetu novca ih je malo, al’ ih ima
Loading ...
Nraguzu svaka čas na članku, imamo pravog II,Capitana on je nosivi stup Intera, istina u godinamaje, ali to se ne primječuje, igračina da ostalih 10 ima barem 1% morala i poštenja Inter bi bio na daleko višem nivou. On je ideal tipskimodel našim igračima i uzor svim prijateljima Intera kak se voli i poštuje naša svetinja.