full screen background image

Dino Grgić: Interovo vrijeme dolazi

Dino Grgić: Interovo vrijeme dolazi

Dino Grgić, kolumnist i analitičar s portala nogometplus.net, alias Bruce Wayne s Tribina.hr i YT kanala BW tactic, čovjek čijim su se analizama služili i na HRT-u tijekom SP (Joško Jeličić i ekipa), ekskluzivno za našu stranicu iznio je svoja zapažanja vezana za Inter, a usput smo saznali da je i sam interista, što daje još jedan plus više ovom članku.

Razgovor smo započeli rezimeom Interovog „ratnog puta” pod komadom Spallettija:

Inter nije uspio, skupinu B u knockout fazi Lige prvaka predstavljat će Barcelona i Tottenham. Nakon svega viđenoga u ovih šest kola, takav razvoj događaja doima se najpravedniji. Bilo je pretjerano očekivati da će Inter spasiti “Deus-ex-machina”, protiv PSV-a momčad Luciana Spallettija trebala je pokazati da zaslužuje ući u skupinu najboljih 16 Lige prvaka. Međutim, nakon izjednačujućeg gola Maura Icardija Inter je stao, očito previše vjerujući u povoljan ishod druge utakmice. No, kada je Lucas Moura pogodio, bilo je kasno. Nakon što je Vecino dva puta u nešto više od pola godine pogurao Inter prema željenim ciljevima, lopta udarena od strane Lautara Martineza završila je iznad gola označila je kraj ovogodišnje avanture u Ligi prvaka.

Samo na temelju te utakmice i općenito niti pola odrađene sezone, prerano je zaključivati je li ova sezona uspješna ili ne. Pošto u klasifikaciju istog mora ući nekoliko parametara, za neke od njih imamo dovoljno uzoraka pa se mogu ubaciti u ovaj kontekst.

Nakon Vecinovog gola protiv Lazija u zadnjem kolu Lige prvaka, Inter je dobio priliku dovesti igrače koje prethodnih godina nije mogao. Tu nije bila riječ o novcu jer kompanija Suning je financijski podigla Inter na višu razinu, već je problem bilo u niskoj reputaciji kluba te želji većina željenih igrača za igranjem Lige prvaka. Pošto je UEFA nagradila Seriju A dodatnim 4. mjestom, to je bila prilika koja se nije smjela propustiti.

Ubrzo su na Meazzu stizali De Vrij, Asamoah, Martinez, Vrsaljko, Politano, Keita te Spallettijev miljenik iz Rome – Nainggolan. Dolazak Nainggolana označen je kao light motiv povratka Intera na popis najpoželjnijih destinacija Europe, gdje je zadnjih puta bio pod Mourinhovim vodstvom. Nakon dolaska ključnog igrača, Inter je poslao poruku, koja će kasnije rezultirati nadjačavanjem gotovo svake pozicije u odnosu na prošlu sezonu. Uz osiguravanja potpisa najvažnijih vedeta iz proteklih sezona, odnosno Icardija, Handanovića i Škriniara, Inter je bio spreman ući u novu sezonu.

No, ubrzo su se dogodili prvi problemi. Zbog stalne borbe s Financijskim fair playem Inter nije mogao osigurati momčad na pripremama nego su stizali postepeno, što je Spallettiju dodatno otežalo slaganje prve postave. Posljedice Svjetskog prvenstva, neuigranost i manjak zajedničkih priprema iskoristio je Sassuolo, a Inter dobio važnu poruku uoči otvaranja Lige prvaka. Ako su nabrojane činjenice bile otegotna okolnost, onda je izostanak određenih igrača sa Svjetskog prvenstva bio Interova prednost jer je Spalletti već napočetku sezone dobio uvid u mogućnost Asamoha, De Vrija, Politana, igrača koji su ubrzo postali važan dio rotacije.

Iako pritisnuti financijskim ograničenjima Interova uprava nije željela propustiti vlak zvan Radja Nainggolan. Neki su taj potez okarakterizirali kao preriskantan, kao argument navodeći njegove godine i eventualni pad u nadolazećim sezonama, no Spalletti je znao što traži, ali nije znao što dobija. Cijelu polusezonu Belgijac je proveo u nestabilnom zdravstvenom odnosu ali ono što je igrao – definitivno je opravdalo ulaganja silnih resursa u njegovo dovođenje. Nije slučajno da su njegove najbolje rimske igre bile pod vodstvom sadašnjeg trenera Intera, koji mu je sličnu ulogu namijenio u crnom-plavom dresu.

Problem u iznošenju lopte, odnosno nedostatku kreativnog i dinamičnog igrača u sredini Spalletti pokušava nadomjestiti visokim presingom gdje Nainggolan djeluje kao ključan čovjek. On možda nije tipična desetka, ali kroz igru bez lopte pokazuje da pozicija iza napadača ne mora označiti najtalentiranijeg igrača u rosteru, nego je suštinska važnost utjecaja na rezultat, te se može dogoditi i bez kontrole posjeda. Osim agresivnosti i često pravovremene pozicioniranosti kao preduvjeta za oduzimanje posjeda, Belgijac ima sjajnu statistiku kada igra na poziciji desetke. U protekle tri sezone, računajući ovu, imao je učinak od 17 golova i 13 asistencija, a ulaske iz drugog plana te udarac prikazao je protiv Bologne i PSV-a.

Nažalost po svoje nove poslodavce, zbog ozljeda propustio je dvije najvažnije utakmice polusezone a njegov i izostanak još nekih startera otkrio je sve Interove mane u ovom trenutku i odgovor na pitanje gdje se klub trenutno nalazi.  Kao što je Icardijev izostanak bio prvi uzročnik prošlosezonske krize otprilike u ovo kalendarsko vrijeme, tako je ozljeda, manjak fizičke pripreme i skromna klupa smanjila igrački potencijal na terenu, što je u konačnici uz određene Spallettijeve odluke oduzelo Interu priliku sudjelovati u drugoj fazi Lige prvaka.

Klupska uprava je barem došla do spoznaje gdje treba uložiti sredstva kako bi klub imao veće izglede sljedeći puta kada se Meazzom bude orila himna najkvalitetnijeg klupskog natjecanja na svijetu. Određena imena kao što su Candreva, Valero ili J. Mario bili su dio onog Intera koji je sanjao Ligu prvaka. Kada je san postao java, a njihove mane postale prepreka prema konačnom i jedinom cilju, odnosno osvajaju domaćeg naslova, došlo je vrijeme za igrače na još jednoj razini više.

Primarno na poziciji Brozovićevog partnera u sredini, ako FFP dopusti – ne bi bilo loše potražiti lijevog te desnog ovisno o raspletu Vrsaljkove avanture.

Više od nedostatka kvalitete pričuvnih igrača, Interove navijače treba zabrinjavati manjak hrabrosti najvažnijeg čovjeka na klupi, Luciana Spallettija. Ne treba ići toliko daleko i iza ugla zazivati imena Simeonea ili Antonija Contea, međutim ako se određeni detalji ponavljaju, navijači imaju pravo biti zabrinuti.

Kao što mogu biti zadovoljni klupskim napretkom, koji bi zasigurno bio i veći da nema crne kugle zvane FFP. Zato bi neovisno o budućim pojačanjima ključan posao trebao biti ulazak u klub vrhunskog stručnjaka za transfere Beppe Marotte. To je osoba koja je u Juventus dovela niz kvalitetnih i besplatnih igrača te kroz takvo poslovanje gradila budućeg prvaka.

Preostaje vjera da je Marotta sličan potencijal vidio i u Interu..

Kako doživljavaš Inter pod Spallettijem i jesu li vidljive neke promjene u taktičkom smislu u odnosu na predhodnike?

Inter pod Spallettijem doživljam kao ozbiljnu ekipu. Pod ozbiljnim mislim na dvije riječi; to je stabilnost i dugoročnost. Prije Spallettia, bilo je niz trenera Intera koju nisu uspjeli preskočiti tu prepreku kontinuteta, odnosno jednu utakmicu bi gubili 5-0 pa drugu izgubili na gostovanju a da zapravo trener to nije mogao objasniti. Pod dugoročnost, rekao da bih da ekipa svake godine napreduje, ne samo igrački kroz pojačanja nego i kroz sustav igre.

Što se tiče samog sustava, postoje dvije važne stvari koje treba istaknuti u vezi Spalletijevog Intera u pozicijskoj igri, odnosno posjed, te brzu progresiju. Inter je jedna od ekipa koja gradi napade pomoću posjeda i napada od vratara. Puno je tome pomogao dolazak De Vrija i Asamoaha, posebno De Vrija, jer osim kratkih dodavanja, može uputiti jako dobru dijagonalu na krilo. Spalletijev Inter pokušava kroz igru od vratara privući protivničku ekipu ne bi li se otvorio dodatan prostor, a to je najčešće na krilu, te bi uz pravilnu progresiju lopta trebala brzo naći krilo u izolaciji Perišića/Politana ili dubinska lopta za Icardija odnosno vertikalno dodavanje u međuprostor za Nainnggolana ili Vecina. 

Što se tiče trenutaka kada Inter nema loptu u posjedu, tu je Spalletti napravio možda i bolji posao. Izostanak kvalitetnog dinamičnog playmakera kao što je Sneidjer nekada, Inter pokušava nadomjestiti visokim presingom jer je takav način odličan za osvojiti u drugoj ili zadnjoj trećini terena. Tako je pao gol protiv Frosinoniea i ako pogledamo stilove kakvim se brane talijanske ekipe, to je zapravo vrlo dobro rješenje protiv dubokih obrana i činjenica da osim Brozovića Inter nema kvalitetnog igrača koji može dodavanjem osvojiti dio terena.

Dojam je većine navijača da je Inter, izgodine u godinu, pozicioniran na tablici upravo tamo gdje kvalitetom i spada. Slažeš li se s tim ili misliš da su to podbačaji ?

Prošle godine je Inter po ekipi trebao biti među 4. Na kraju je bilo jako puno problema, među ostalom ključni ozljeda Icardija gdje je Inter izgubio nekoliko bodova jer nije imao pravu zamjenu. Inter je definitivno imao rezultate ispod renomea i želja navijača, no moramo pogledati igrače koji su bili na raspolaganju i činjenicu da uprava kluba po Thohirom nije imala pravu viziju što želi postići. To se vidjelo po promašenim kupnjama kao što su Kongodobia, J.Mario, Barbosa, a i čestim promjenama trenera. Od dolaska Suninga stvari su krenule nabolje..

Inter je resursima puno iznad Napolija, Rome, a posebno Lazija, koji su godinama ili debelo ispred ili vode izjednačenu borbu. Što to sugerira, da je problem rukovođenje u stručnom dijelu menadžmenta ili su izdavanja za transfere jednostavno premala za ozbiliniji iskorak?

Ako govorimo o Interu prije par sezona, razlika nije bila toliko velika. Tek s dolaskom kineskih vlasnika, Inter je dobio određena sredstva koja će mu ponuditi mogućnost plaćanja odšteta i što je važnije izjednačavanje plaća jer igrači obično u tom slučaju Inter kao što su to napravili De Vrij i Nainggolan ovo ljeto. Napoli je radio odličan posao jer su od skromnih uvjeta pomoću sustava napravili natprosječne rezultate. Tako da, kao što sam napisao – problem je bio u izostanku klupske vizije, lako je sada pričati nakon par godina, ali određena sredstva mogla su se uštediti davanjem prilika mlađim igračima iz odlične Primavere pa sada ne bi bio problem zbog FFP-a. 

Negdje si napisao da je neuspjelo dovođenje Modrića zapravo plus za Inter.
Možeš li to pojasniti i što misliš o doprinosu naše male kolonije igrača u klubu ?

Da se Inter bori za naslov prvaka i da mu je potreban veteran za jednu sezonu i 5-6 utakmica, Modrić bi bio odlična opcija. No, taj igrač koji bi trebao doći na Modrićevo mjesto treba biti ključni igrač – onaj koji će voditi igru Intera +40 utakmica u sezoni a rekao bi da su Modrićeve najbolje godine iza njega i trenutno je spreman odigrati možda 20-tak na najvišoj razini.
Ne vjerujem da trenutno ima novaca za neki ozbiljniji transfer bez prodaje zbog poznatog FFP problema, no ako se bude dovodio igrač – on mora biti dugoročna opcija. 

Što se tiče naših igrača: možemo biti jako zadovoljni: Brozović je pokazao nevjerojatan napredak i postao je uz Handanovića i Icardija ključni igrač Intera. Spalletti mu je pronašao pravu ulogu ispred obrane te mu vjeruje, a od toga je izravne koristi imala Hrvatska u Rusiji. Perišić igra slabiju sezonu, čini mi se da više nema motiva igrati u Italiji, ne jer ima nešto protiv Intera, nego vjerojatno zbog svog cilja da zaigra u Premier League. Ako se ispadne iz Lige prvaka, prodaja bi bila super opcija jer bi se tada mogao probati Keita pa na ljeto uzeti još jedan mladi igrač.

Vrsaljko nije potpuno zaliječio ozljede, to će odlučiti hoće li ga Suning ostaviti i iduće sezone. S njim obrana izgleda odlično, napad nešto manje jer ima ozbiljnih problema sa ubačajima. Protiv Juventusa imao je 2/8, Barcelone i Milana ukupno 0/15.  

I za kraj može neka poruka za Fedeliste? Pohvaljeni smo od kluba kao jedna od ozbiljnih podružnica, brojimo 200tinjak članova i autobus za svako gostovanje ispuni se u trenu. S naglaskom da se ne putuje samo na derbije, naprotiv. 

Kao navijaču Intera, izuzetno mi je drago da postoji udruga na području Hrvatske. Poruka svima je da Inter čekaju bolji dani, klub napreduje, novi predsjednik djeluje ambiciozno, još samo nedostaju trofeji, no vjerujem da će i to uskoro doći.




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *