Sada kada je gotovo službeno kako Inter prelazi u ruke kineskog magnata Suninga, pronašao sam tekst Calciomercato.com-ovog Stefana Agrestija…
“Gotovo je sigurno, a za nekoliko dana će biti službeno i potvrđeno: Thohir nas je vukao za nos. Ali to što je to radio nama moglo bi i proći. Mislio je o vlastitim interesima i pomalo nas iskoristio: stoji, jer ipak je samo jedan Moratti. U stvarnosti dobri Eric je lagao i Mancinija, trenera koji je prihvatio boriti se s Juventusom, iako je znao da ulaganja neće biti na razini. Predsjednik ga uopće nije obavijestio o prodaji kluba: i to stoji, Mancini je ipak profesionalac, može to progutati. No Thohir je vukao za nos navijače Intera i to je neprihvatljivo.
U ponedjeljak je Corriere dello Sportu objašnjavao program za sljedeće sezone. U detalje, kao predsjednik koji planira financijsku, tehničku i organizacijsku budućnost kluba. Sve laži. Dok je pričao ispod stola je kriomice potpisivao prodaju Intera Kinezima. Bez srama.
Thohir nije prevario navijače Intera samo zbog posljednjih laži: tako je vodio klub – kako reći? – nedostupno. Da bi sanirao klupsku bilancu nije izvadio niti lipe iz vlastitog džepa, već se zaduživao uz visoke kamate. Kupovao je i prodavao puno igrača, ali često je to radio loše. Rezultata nije bilo: ako njegovom prvom sezonom smatramo 2014/15., tada je ostao bez Europe, a ove je završio četvrti. Rezultati su to daleko od Interove slave (Mourinhova tripletta se dogodila prije samo šest godina). I kad već to nije bilo dovoljno financijska se situacija zakomplicirala zbog financijskoj fair playa.
Thohir nije riješio probleme Intera: samo ih je uvišestručio. Moratti na kraju više nije ulagao, dapače, gubio je novce, ali imao je jednaku strast (i trofeje u riznici); njegov nasljednik ne samo da nije ulagao, već nema ni povijest ni ljubav prema bojama kao Massimo. Zamjeramo mu samo jedno: pogrešan izbor kupca svog Intera.
Nadamo se, posebno zbog navijača koje je Thohir vukao za nos, da će Kinezi biti bolji od Indonezijca. Da mogu gore je teško.”
Loading ...