full screen background image
Search
Thursday 26 November 2020
  • :
  • :

Hvala Andy Brehmeu za radosti i razočaranja

Hvala Andy Brehmeu za radosti i razočaranja

Sve je počelo 1988. Kupovao sam kao mali sportske časopise bivše države i u jednom zvanom «Tempo» ugledao sliku plavokosog igrača u skoku. Nosio je crno-plavu majicu i bijeli šorc. Bio sam oduševljen tim bojama – bojama koje me prate i danas. Igrač na slici bio je Andreas Brehme. ,
Naravno, bio sam mali i nisam baš razumio što znači osvojiti prvenstvo, u početku su bile bitne samo boje (iako sam kao još manji suze ronio svaki put kada bi Dražen Petrović, ne Cibona, izgubio bez obzira na važnost utakmice). Kroz par godina sam naučio razlikovati uspjeh i neuspjeh, a u međuvremenu je stigao i 13. scudetto kojeg zbog gore navedenog nisam znao proslaviti. U istom radoblju stigao je moj prvi šal, kojeg sam također naručio iz Beograda preko «Tempa». Na zajedničkoj fotografiji mog (čini mi se) šestog razreda iz 1990. razvijen je šal: Forza Inter!J Kako li je teško bilo saznati rezultat tada. Čekao se utorak da bi u Sportskim bili objavljeni rezultati Serie A. Sjećam se kako sam za osvajanje Kupa UEFA 1991. saznao tek dan iza. Nakon Bobanovog odlaska u Italiju naše su novine sve pomnije pratile talijansko prvenstvo pa sam se već 1993. radovao dolasku Bergkampa, Jonka i ostalih… Vrijeme je prolazilo, informacije su bivale sve opširnije i stizale sve brže, ali novih scudetta nigdje… Radovao sam se «samo» Kupovima UEFA (stigao je i onaj 1994.). Kada sam išao u Italiju obavezno sam kupovao službeni Interov mjesečnik, a od te tradicije nisam odustao ni danas i sjećam se u izdanju iz kolovoza 1995. najave mladog Javiera Zanettija. Eto, samo da spomenem. Ubrzo je stigao Internet, par godina kasnije i satelitska i sve informacije su postale dostupne svakodnevno. Od tada se osjećam gotovo članom Intera, jer skoro niti jedna vijest mi nije promakla. Ipak, rezultatska razočaranja su se samo gomilala. Prvo poraz u finalu Kupa UEFA od Schalkea 1996/97, pa zatim «slavna» 1997/98. Stigao je najveći igrač na svijetu i nakon 5-6 godina mog ponavljanja «ove godine smo najjači, scudetto je naš» taj sam put bio stvarno uvjeren kako će biti tako. I trebalo je biti, Inter je bio najbolji, ali baš tada se dogodio onaj sto puta opisani 26. travnja i nedosuđeni jedanaesterac na Ronaldu. To poslijepodne sam otišao do jednog prijatelja gdje se kolektivno gledao Hajduk, a jedan od društva je uzviknuo: «Dobrodošao u klub adio prvenstvo» Pokušao sam objasniti što se dogodilo u Torinu, ali koga briga… Postalo mi je jasno da u Italiji postoje sistemi, mediji i ljudi koji ne žele da Inter osvaja trofeje. Jedan klub je bio posebno protežiran. Davids je 2005. kada je stigao u Inter to najljepše opisao: «Došao sam u Inter osvajati trofeje. Interu je teže no ikome osvojiti trofej, jer ne igra samo protiv protivnika na terenu. Ja to znam iz osobnog iskustva.» Znate ono što se kaže – što te ne ubije, ojača te. Baš to, te 1998. je moja potpora Interu postala još veća, najveća. Moratti je nakon te sezone malo izgubio kompas, pa smo se četiri godine tražili, ali onda još jedno razočaranje.
Famozni 5. svibnja! Bio sam u Americi i otac mi je u 7 ujutro javljao rezultate ostavivši Lazio – Inter za kraj. Srce mi je udaranjem željelo napustiti tijelo, a on me namjerno izluđivao čekanjem. 4:2 kaže. Samo sam zaklopio slušalicu i nastavio spavati. Sreća da sam bio u SAD-u daleko od svih tih događaja, pa taj dan nisam nikad proživio kao većina Interovaca. Scudetto je postao opsesija. Sjećam se kako sam te iste godine u SAD-u na putu do posla zamišljao Zanettija kako podiže pokal i feštu na «Meazzi». U stvarnom svijetu Italije su međutim počeli izlaziti priručnici za navijače Intera. Možete misliti kako su izlgedali i kakvi su naslovi bili: «Kako osvojiti scudetto» i sl. Na željezničkoj stanici u Bologni stajao sam s nekim ljudima koje sam upoznao par dana prije i malo smo razgovarali o nogometu pa sam im rekao kako obožavam Inter. Gospođa mi je rekla: «Znaš li što napravi navijač Intera kada Inter osvoji scudetto?» Ja onako iz vedra neba: «Nemam pojma.» Odgovori gospođa: «Ugasi Playstation i ode spavati.» Uf, bolno, vjerojatno iz jednog od mnoštva tih priručnika. Baš nakon te godine stvari su se okrenule, spomenuti protežirani klub je razotkriven iako je to već puno ranije svak osim njihovih navijača znao i Inter je osvojio drugi scudetto otkad ja navijam za njih. Bio je to u biti moj prvi, jer sam ga mogao stvarno proslaviti. Da, slavio sam 14. scudetto, jer je zaslužen zbog svih godina ranije. Pa je stigao 15. pa 16… I želim ih još, uvijek više od Lige prvaka, jer navijači Intera u Italiji znaju da od Interovog scudetta nema slađeg. Neka pale priručnike i počnu ih pisati za navijače drugih klubova. Ja sam se tek počeo radovati…

P.S. Na početku sam spomenuo bijele šorceve. Bila je to originalna boja šorceva Intera 1908., pa je zato u sezoni 100. godišnjice donji dio dresa bio također bijel. Crne hlačice pojavile su se 1923., ali nikada nisam pronašao razlog promjene (osobno mi se više sviđa bijelo, vjerojatno me čitava kombinacija na Brehmeu i oduševila).




4 thoughts on “Hvala Andy Brehmeu za radosti i razočaranja

  1. inter1908

    Odličan tekst Nraguz,bilo je prije uistinu teško biti navijačem Intera,ali ni u jednom trenutku se nisam pokajao i ta ljubav je samo postajala svakim danom sve veća i veća.Sada konačno glavni smo u Italiji i još jedan Scudetto je naš.FORZA INTER!

  2. Dexter

    I želim ih još, uvijek više od Lige prvaka, jer navijači Intera u Italiji znaju da od Interovog scudetta nema slađeg. Neka pale priručnike i počnu ih pisati za navijače drugih klubova. Ja sam se tek počeo radovati…

    Evo, samo ovaj citat opisuje sve moje osjećaje koji su kako vidim potpuno jednaki tvojima.
    Treba li tome nešto dodati? Ma kakvi…

Odgovori