full screen background image
Search
Thursday 26 November 2020
  • :
  • :

Massimo Moratti – omiljeni predsjednik

Massimo Moratti – omiljeni predsjednik

Massimo Moratti je, svi znamo, sin slavnog predsjednika Intera Angela Morattija koji je za 100 tisuća njemačkih maraka 1955. kupio Inter, te zajedno sa trenerom Heleniom Herrerom stvorio «Grande Inter» sredinom šezdesetih.
Njegova era završila je 1968. kada je klub prodan Ivanu Fraizzoliju. No Angelo Moratti je svoju strast prenio na sina Massima koji je 18. veljače 1995. kupio klub od Ernesta Pellegrinija za 70 milijuna maraka i vratio ga najomiljenijoj obitelji među navijačima Intera – Morattijevima. Želja novog predsjednika bila je ponoviti očev mandat. No Massimo je učinio korak više, možda (još) ne rezultatski. Prvo je u klub kao suradnike pozvao sve bivše legende kluba, Facchettija, Suareza, Mazzolu… Od Intera je odmah stvorio obitelj. Zatim je prije deset godina na njegovu incijativu pokrenut Inter Campus kao vrsta pomoći djeci u nerazvijenim djelovima svijeta. Massimo Moratti je rekao: «Moramo se staviti u poziciju te djece, nije im lako, a mi im samo želimo podariti malo sreće. To je sve što smo napravili, stavili se u njihovu poziciju i odlučili se za ovaj krasan projekt. Raduje me razmišljanje kako su ta djeca sretna u Inter Campusu, te da će za 10 godina biti još sretnija.» No recite vi meni tko bi to od današnjih nogometnih tajkuna objasnio na takav, jednostavan način. Ma tko bi od njih uopće pokrenuo projekt koji nema nikakav cilj za zaradom, niti on služi kao nekakav skauting sistem. Inter Campus je dokaz nečije dobrote, na njemu se novac isključivo troši. Jer, još niti jedno od te djece nije dovedeno u Milano kako bi postao profesionalni igrač i vratio klubu uloženo.
Moratti se bavi naftnom industrijom, milijunaš je, a ja sam prema takvima uvijek skeptičan. Ne smatram ga svecem, kao nikog od njih, to nikako. Jeli mu na ponos bilo prisluškivanje vlastitih igrača dok je bio članom uprave TIM-a? Svakako nije. Jeli biti članom uprave TIM-a (2001-2007), glavnog sponzora Serie A, nekakav sukob interesa? Naravno. No što onda reći o obitelji Agnelli, vlasnicima najmoćnije talijanske tvrtke FIAT i Juvenutsa koji su od 1920-ih krojili svoja nogometna prvenstva, ili o premijeru Berlusconiju ujedno vlasniku najmoćnijih medijskih kuća. Kakvi su to tek sukobi interesa. Jeli Moratti imao veze s Calciopolijem? Naravno, i hvala Bogu na tome. Da on nije naredio prisluškivanje telefona nikada ne bismo otkrili sr..a koja su Moggi i društvo radili. Mislim kako je na jedan ipak nezakonit način Moratti napravio dobro za talijanski nogomet, ali najviše za Juventus. Oblaćeni su, ali dobili su priliku vratiti se nogometu, ne lopovluku po kojem su nažalost poznati nadaleko. Riječi kojima se Massimo Moratti opisuje unatoč pokojoj mrlji ipak su posebne u odnosu na sve druge predsjednike…
Imam Internet od 1995, satelitsku od 1997. Od tada svakodnevno pratim baš sve u vezi Intera. I nikad, baš nikad nisam čuo nekoga da je nešto loše rekao o predsjedniku kao čovjeku, dapače. Paolo Maldini, Alessandro Del Piero, treneri, bivše legende… Ma čak i ljudi koji bi dobijali otkaze nikada nisu imali nešto za reći protiv Morattija. Igačima je raskidao ugovore, trenere mijenjao kao čarape, a oni su se svi zahvaljivali. Često su mu se obraćali riječima «moj drugi otac» i slično. Ronalda je tetošio kao sina, ovaj mu uzvraćao ljubav čak i kada je Ronie izdao Inter i otišao u Madrid. Često su se čuli, sve dok Ronie nije otišao u Milan. Ipak, najbolji primjer je Nwankwo Kanu. Kupljen je od Ajaxa i doktori u Milanu su mu otkrili srčanu manu opasnu po život. Jeli Ajax to već znao? Uglavnom, Moratti je imao uporište da tuži Ajax zbog prodaje «nefunkcionalne robe» (znam, ružno zvuči, ali tako je), ali nije niti pomislio na takvo nešto. Čak štoviše, iz svog je džepa tom mladiću platio operaciju u SAD-u koja mu je ne samo spasila život, već ga vratila nogometu. Za Inter je u dvije sezone odigrao 20 utakmica i zabio samo gol, a Moratti mu je unatoč neigranju čak tri puta (!) podizao plaću. Kasnije je Kanu otišao u Arsenal, danas je u Portsmouthu, no jednog čovjeka spominje i spominjat će dok je živ – Massima Morattija. Moratti je takav, uzima igrače u koje vjeruje, čak se često previše veže uz njih što katkad rezultira krivom procjenom za dobrobit kluba. To mu je mana, ali i vrlina, zbog toga ga valjda cijeli nogometni svijet poštuje i voli.
Čitao sam nedavno jedan članak u kojem je autor uspoređivao dvije vrste predsjednika – s jedne je strane stavio vlasnika Manchester Uniteda Glazera, a s druge Morattija. Glazera je opisao kao čovjeka kojeg prema klubu ne veže nikakva emotivna nit, već čisti interes i zarada. Morattija je pak okarakterizirao kao čovjeka koji prvenstveno iz strasti vodi svoj klub, jer financijski gubici Intera su očiti. Naveo je sve prednosti i mane koje svaki od tih pogleda na nogomet donosi, ali na kraju je sve rekao u jednoj, jednostavnoj rečenici: «kao zaljubljenik u nogomet uvijek bih želio da je predsjednik mog kluba Massimo Moratti».
Potpisujem, a imam i sjajnu priču svog osobnog iskustva! Niti nakon dva mjeseca mi ne izlazi iz glave, a bila je objavljena kao vijest. Vidim da je pročitana samo dvadesetak puta, pa je želim ponoviti, jer se uklapa u cijelu sliku. Ona potkrjepljuje moje osobno mišljenje (a očito nisam sam) o jednostavnosti našeg velikog predsjednika: «U srijedu 4. veljače dobio sam potvrdu kako se ulaznice za derby koje u prodaju kreću 5. veljače neće moći kupiti putem Interneta ili telefonski preko Prenoticketa (tako sam ih kupio za Manchester United). Ulaznice su se mogle kupiti isključivo u filijalama Banca Popolare di Milano (Narodna banka Milana). Tako sam kontaktirao tetu u Bariju i zamolio je da odmah ujutro 5.veljače stane u red i kupi mi dvije karte. Međutim, već oko 9:30 karata više nije bilo. Pričala mi je kako je bilo ljudi koji su ulaznice čekali od 5:30 ujutro i ostali bez njih. Mogu samo zamisliti kako je bilo u Milanu kad je u Bariju bilo tako. Odmah nakon tog saznanja sam poslao e-mail predsjedniku Massimu Morattiju. Onako, iz očaja. Jedina prava nada bila je da ću naći ulaznice prije utakmice. Bilo je pitanje samo koliko ću morati izdvojiti za to.
No kad sam već bio u Veneciji treći dan (12.2.) javila mi se majka koja mi je rekla kako sam dobio mail od Ureda predsjednika Morattija koji mi odobrava dvije karte za treći crveni prsten po cijeni od 22,00 EUR po karti, te da im odmah pošaljem osobne podatke. Naravno, sjurio sam se na kompjuter u hotelu i odmah im poslao sve traženo. U petak poslije podne zazvonio mi je mobitel, a kada sam se javio na drugoj strani je bila gospođa koja mi je priopćila nevjerovatnu vijest: “gospodine Raguž, zovem iz Intera, samo da vam javim da su vaše karte u redu, te ih možete preuzeti na stadionu Giuseppe Meazza na ulazu broj 7 tri sata prije početnog udarca.” Nisam mogao ništa reći, osim što sam ponavljao “grazie mille, grazie” i tisuću puta hvala!
Vrlo brzo je stigla “ta” nedjelja i u 17:30 sam se pojavio na ukazanom mjestu. Kiosk s natpisom “Inter accrediti”. Nema nikoga u redu, samo jedan gospodin u kiosku. Priđem onako bojažljivo i kažem tko sam, te da su mi rekli da tu moram preuzeti karte. Gospodin mi uzme putovnicu, pogleda neku listu i pokaže palac gore. “Tutto OK”, kaže. Karte su tu. Tek me u tom trenutku prošla napetost i uzbuđenje, jer sve to je do tog trenutka djelovalo apsolutno nestvarno. Bez pretjerivanja, taj gospodin je pred sobom imao možda 20 kuverti, među kojima i ona s mojim prezimenom.»
Za mene «simply the best»!




2 thoughts on “Massimo Moratti – omiljeni predsjednik

  1. fanatico

    Massimo Moratti je definitivno veliki čovjek! Jedinstven primer ljubavi prema klubu na takvoj razini veličene kluba kao što je Inter. Izuzetno prisan odnos prema igračima što je mnogo puta bilo kontraproduktivno za klub. Tek zadnjih par godina je ta ljubav i silno uloženi milijuni konačno valorizirana trofejima. Nadam se da će mu se uskoro ostvariti životna želja da bar jednom podigne pokal koji je u našoj povjesti podigao (i to dva puta) samo njegov otac. Dragi predsjedniče i ja kao navijač gorim od te želje i vjerujem da ćemo to zajedno doživjeti. Hvala ti za sve što si učinio za naš klub da bude tako poseban…da ima dušu.

Odgovori