full screen background image

Predsjedniče, poslušajte Morattija i Rummeniggea

Predsjedniče, poslušajte Morattija i Rummeniggea

Karl-Heinz Rummenigge u svom se intervjuu za Corriere della Seru dotaknuo trenutne situacije u Bayernu, odnosno usporedio ju je s onom u Interu…

“Vjerujem kako Moratti ima pravo kada kaže da je glavna snaga jednog kluba momčad. Ono najbitnije su sportski rezultati. Mi u Bayernu smo preokret za današnji uspjeh napravili kada smo odbili jednu ponudu koju bi 99% klubova prihvatilo za Riberyja nakon njegove prve sezone s nama. Ako ide momčadi, ako pobjeđuje i igra dobro sve je lako: navijači pune stadion, veliki igrači žele igrati za takav klub, sponzori podržavaju klub i ulažu u njega. Ja smatram da je za takvo što ključan trener. Bezpredmetno je raspravljati da ti trebaju vrhunski igrači, ali trener je taj koji njihove kvalitete pretvara u momčadsku snagu.”

Talijanski tjednik Panorama neizravno je objavio priču o istoj temi, samo iz drugog kuta:
“U svom osvrtu na Bolingbrokeov intervju za La Gazzettu dello Sport na temu stadiona, a prema kojem bi se kapacitet San Sira smanjio na 55.000 mjesta krećemo od analize posjećenosti Interovih domaćih utakmica 20 godina unatrag koja je svoj vrhunac dosegla dolaskom Ronalda… U samo jednoj sezoni Inter je s prosjeka od 50.806 gledatelja skočio na 67.825, što je povećanje za 33%. To nije niti apsolutni rekord, jer je sezonu kasnije (1998/99) prosjek bio 68.459, a zadržao se i 1999/00 sa 66.546 gledatelja u prosjeku. Ti brojevi nisu dosegnuti ni u prvom Mancinijevom mandatu ili u zlatnim godinama Jose Mourinha kada je unatoč brojnim naslovima prosjek bio 59.767 u godini triplette.

Danas su brojke poražavajuće – od 46.551 u sezoni 2012/13 (Stramaccioni) danas je Inter na 33.096 u prvih sedam domaćih utakmica, podatak koji se ne treba uzeti kao definitivan (pritom se vjerojatno misli kako još nismo kod kuće igrali ni s Juventusom, ni Milanom, ni Romom, a postojao je i revolt navijača prema Mazzarriju), ali sigurno je indikator. Tendencija je tragična: Inter je u odnosu na konkurenciju izgubio 51.000 navijača, odnosno 7.358 po utakmici i prema dosadašnjim podacima u svibnju bi prvi put nakon 40 godina mogao završiti sa ispod 40.000 gledatelja u prosjeku (1974/75 bilo ih je 36.283 po utakmici). 18.824.000 eura tek je peti rezultat po zaradi od prodaje ulaznica u Italiji, nakon Juventusa, Milana, Rome i Torina.

Recept za povratak? Prvenstveno ulaganja, posebno u momčad: Erick Thohir ima samo jedan put da uđe u srca navijača, a to je da otvori novčanik i u Milano dovede velikog igrača. Njegov prijem kod navijača bio je indiferentan, da ne kažemo hladan. I tu brojke podupiru napisano. Kada je Massimo Moratti preuzeo klub od Pellegrinija odmah se prešlo sa 40.523 gledatelja na 46.873 u prosjeku. Potom na 50.806, a onda je došao Ronaldo i spomenuti boom.

Što se ideje za izradom ultra-modernog stadiona sa 55.000 mjesta tiče smatramo ju ispravnom, iako posjeta iz proteklih nekoliko sezona ne garantira kako će biti pun i s takvim kapacitetom. No analiza kaže kako potencijal postoji. U sezoni 2010/11 broj od 55.000 pređen je u čak 15 od 19 domaćih utakmica u Seriji A. Od 2000. pa nadalje u pet sezona je ta brojka pređena bar u više od polovice domaćih utakmica u svakoj sezoni. Morattijev pobjednički Inter je od 2006. do 2011. samo 40 puta prešao 55.000 navijača u 95 domaćih utakmica Serie A. Na kraju svega Thohir i Bolingbroke samo možda imaju pravo. Osim ako uskoro ne nađu način da kopiraju Morattija, koji je u ljeto ’97. samo jednim potezom ostvario sve što želi sadašnje rukovodstvo.”

Odlučio sam prenijeti ova dva nepovezana teksta, jer svima je poznato kako se ni ja osobno ne slažem s politikom koju vodi naš predsjednik Thohir. Iako, čini se, a pogotovo ako se ostvare želje Manciniju, pomalo shvaća da u europskom nogometu ne možeš financijski dobro proći bez rezultata na terenu. A za takvo nešto, posebno u klubu kao Inter, moraš ulagati, tj. raditi ono što je Thohiru očito jako mrsko, trošiti vlastiti novac. Na kraju mu se dugoročno možda i vrati putem sponzora, baš kao Bayernu ove sezone. Naime, Bavarci su u prošloj sezoni poslovali s profitom (24 milijuna eura), ali ne zato jer su prihodi od sportskih rezultata (nagradni fond iz raznih natjecanja, TV prava, prodaja ulaznica) bili veći od troškova, već zato što sponzori smatraju minhenski klub vrlo atraktivnim za vlastitu promociju i ulažu u njega. Naime, nisam znao do financijskog izvješća Bayerna za ovu sezonu da gigantske korporacije kao što su Audi, T-Com i Adidas posjeduju čak 25% dionica kluba (svaka po 8,33%). Lako je tako biti financijski zdrav klub i Thohiru bi bilo preporučljivo gledati upravo ovakve primjere i slušati uspješne nogometne djelatnike/čelnike s ove strane “velike bare”.




2 thoughts on “Predsjedniče, poslušajte Morattija i Rummeniggea

  1. J.Zanetti4

    Bayern ima Audi… a zamislite kada bi Ferrari ušao u Inter kakve bi tek igrače imali u timu 😀

    šalu na stranu, jasno je svima da se na stadion dolazi zbog velikih igrača… Teško je Thohiru da to učini (čak i kada bi ponudio veliki novac), moje mišljenje je da veliki trener može dovesti velikog igrača…

    Svaki igrač želi igrati kod Ancelotija, Mourinha, Gvardiole…

  2. nraguz

    Ima i tu istine svakako, ali najvažnije je to koliku plaću može dobiti i da klub igra Ligu prvaka (jasno da ovi koji rade ovo prvo i igraju u LP).
    A Ferrari je dio FIAT-a, tj. s Juventusom je oduvijek. Pa što mislite odakle Juventusu tolika moć (u jednoj sam kolumni to i pisao kako bez uspjeha firme vlasnika kluba nema ni uspjeha samog kluba)?!
    Thohirova medijska kuća očito je jako uspješna u Indoneziji, čovjek je težak jebenih 13 milijardi eura. Mislim da je dosta slušanja pizdarija, da treba odriješiti kesu!! A kad stvari u medijima krenu nizbrdo, onda nek ne ulaže više u Inter, nek se spašava i nek proda klub. Baš kao što je napravio Moratti kad je Sarasu krenulo nizbrdo. Mislim da je Moratti predobro objasnio kako idu stvari u nogometu u intervjuu početkom mjeseca, ne treba ponavljati niti ga parafrazirati. Čini se kako je to jasno i čelnom čovjeku nogometnog kluba modela za druge, Bayerna. Samo Thohiru nije!

Odgovori