full screen background image

Zbogom provincijo!

Zbogom provincijo!

Svaki dan prije posla plivam na bazenu. Opće je poznato kako je to vrlo samotan sport, ali i sport u kojem se vrlo dobro mogu razbistriti misli. Meni kao fanatiku Intera, jasno, vrlo često dok radim zaveslaje misli lete prema Milanu. Baš jutros sam želio napisati kolumnu o tome kako samo mi navijači možemo izvući Inter iz čistog, ali čistog provincijalizma…

Ne radi se tu o novom vlasniku Thohiru, iako ja u njegove ideje ne vjerujem. Odnosno vjerujem i volio bih da uspije, ali smatram, i to sam puno puta ponovio, kako ih je nemoguće provesti u europskom nogometu. Thohir nije zaslužan što je Inter postao klub iz provincije…

Iako još nije napravio baš ništa o čemu priča, bar se ponaša i nastavlja pričati o Interu kao velikom klubu kako sada, tako i u budućnosti i to je jedino što mi se kod njega sviđa.

Ali jedan drugi gospodin, zbog kojeg do danas nisam želio komentirati momčad svakako je kriv. Moram priznati kako se ne sjećam kako sam dočekao dolazak Waltera Mazzarrija, ali mislim da nisam imao ništa protiv toga. Odličan je to trener, u to nisam sumnjao tada, a drugačije ne mislim ni sada. Možda vas iznenađuje moje takvo razmišljanje. No, da pojasnim…

Trener koji je Livorno u jednoj sezoni doveo iz Serie B u Serie A, koji je s Regginom ostvarivao čudesne (da citiram Dragu Ćosića) ostanke u prvoj ligi, posebno one sezone kada su u prvenstvo krenuli s kaznom od 15 bodova, koji je Sampdoriju odveo u Europu, pa onda od Napolija stvorio respektabilnu europsku momčad ne može nego biti vrlo dobar trener. Ali isto tako i trener kojem je to maksimum. Trener koji je sve to napravio konstantno primjenjivajući istu nogometnu filozofiju. Ne radi se tu o formaciji, o igri s trojicom pozadi, već isključivo o filozofiji. Svaka od spomenutih momčadi igrala je nogomet “čekaj, pusti protivnika da igra, a onda kreni u kontru.”

S takvim je mentalitetom stigao u Inter, pokušavši to prenjeti na igrače. Walter Mazzarri nažalost do dana današnjeg nije shvatio gdje je došao. Nije shvatio kako Inter, bez obzira na trenutni kadar nije ni Livorno, ni Reggina, ni Sampdoria, pa ni Napoli. Tradiciju i veličinu kluba na stranu, Mazzarri je uz to dobio i pritisak kakav također nije doživio u niti jednom prethodnom klubu. U Interu se nema vremena čekati talentiranog mladića par godina. U Interu ili jesi ili nisi.

Možda bi njegov nogomet uspio u velikom klubu, ali za to je potrebno imati bekove i napadače svjetske klase. Mi to sada nemamo, ali imamo solidnu momčad. Nitko me ne može uvjeriti u to kako naša ekipa vrijedi tek za sredinu tablice. Priznajem samo Juventusu i Napoliju da imaju bolje igrače. Nikome drugome, čak ni Romi koja je upravo zahvaljujući svom treneru tamo gdje jest. Jer pravi, vrhunski trener se mora znati prilagoditi kadru kojeg ima, a ne prilagođavati kadar svojim, limitiranim idejama.

Ne znam koliko vas igra nogomet s prijateljima (ali ozbiljan nogomet u kojem je važno pobijediti). Oni koji igraju znaju kolika je važnost psihe čak i u takvim, bezazlenim utakmicama. Pa pokušajmo shvatiti kako je Hernanesu ili Kovačiću, kako je Icardiju ili Palaciju. Odličnim ili najmanje vrlo dobrim ofanzivnim igračima koji s Mazzarrijem to nisu smjeli biti. Jeste li ikada čuli Mazzarrija da je pohvalio ijednog od njih kako su dobro napadali prostor, kako su trebali više driblati, više se kretati prema naprijed. Ja nisam! Samo sam čuo kako bi se trebali više vraćati kada nemamo loptu, kako od njih počinje obrana… To je ono što je govorio nama, javnosti. Možemo li onda zamisliti što je tek njima na treninzima govorio?! Pa kako će onda igrač koji ima svo znanje i tehniku kao što su Hernanes i Kovačić igrati slobodno, bez grča, stvarati igru prema naprijed. Osobno vjerujem kako je obojici kod svake dobijene lopte u glavi bilo: “samo da je ne izgubim,” već spremni da šaltaju u rikverc. Kako s takvim mentalitetom možeš stvarati prilike za napadače, nadigrati bilo koga, čak i posljednjeg na tablici?! Nikako. A ktome nam je ime Inter! Iako nisam pobornik takvih teorija i smatram da se sve treba zaslužiti na terenu ipak mislim kako je ponekad i samo ime kluba dovoljno da se onom slabijem tresu noge. Mazzarri je to u vrlo kratkom vremenu uništio!

Srećom da smo većina navijača sve shvatili i Mazzarriju okrenuli leđa, jer nije istina ono u što su nas kurtoazno pokušali uvjeriti on i igrači, a to je da “od ovog gore ne može.” Moglo je…

… i onda fantastična vijest zbog koje sam napisao sasvim drugačiji tekst od zamišljenog jutros! Nakon što sam oko 11:30 danas na www.fcinternews.it pročitao vijest o smjeni trenera (prvo sam mislio da je šala) cijelo vrijeme u sebi entuzijastično pjevam: “Ole, ole, ole, olee, Inter, Inteer!!!”  Ne zato što mislim da ćemo s Mancinijem odmah uzeti treće mjesto, već zato što neću više zaspati za vrijeme Interove utakmice (dogodilo mi se protiv St. Etiennea 0:0 i protiv Sampdorije). Zato što se više nećemo bojati Catanije, Qarabaga i zato što više nećemo veličati remije ili odvratne pobjede kao onu u Ceseni. Zato što protivniku koji će protiv nas odigrati “utakmicu života” ni to neće biti dovoljno. Zato što više nećemo imati provincijski mentalitet…

Moram priznati da sam već neko vrijeme bio zabrinut. Gledajući utakmice Intera postalo me briga hoćemo li zabiti ili primiti gol. Mislio sam da nešto sa mnom nije u redu, da su stigle srednje godine kada se čovjek hladi od sporta… Emocije su nestale. No onda sam pročitao kolumnu Filippa Tramontane, sreo našeg dragog Dextera, pročitao još kolumni. I svi su pisali ili govorili o istom tom osjećaju, o smrti interizma u njima, o ravnodušnosti. I svi su prstom pokazivali u jednu osobu, jedinog krivca.

Danas sam ponovno sretan!




7 thoughts on “Zbogom provincijo!

  1. fanatico

    Da Nikola… gotovo si sve napisao što i ja mislim a nešto sam napisao i u komentaru na vjest o snjeni. Toliko mi pao kamen sa srca, tj. leđa da još nisam svjestan i ne mogu odmah iskazati svu emociju.
    Samo cu reci da nam se dogodio Mazzarri kao nešto najgore od ozljede Ronalda.

  2. Maverick

    Potpis na sve. Baš o tome sam neki dan pričao, kako više nemam taj žar kad povedemo, niti imam neku sekiraciju kad gubimo. Ne sjećam se da sam ikad bio ravnodušniji nego zadnju tekmu kad nam zadnja ekipa u zadnjoj minuti uzme pobjedu…..a to je zapravo u mojoj glavi bilo “ha, još jedan koračić ka otkazu”….međutim, danas kad sam vidio vijest, nisam mogao vjerovati i ovo mi je zapravo jako uljepšalo petak 🙂

  3. J.Zanetti4

    Otkaz je došao u pravom trenutku… Mancini ce imati zimski prelazni rok da dovede 1-2 igraća… Ja očekujem da će to biti toliko potrebni krilni napadači o kojima pričam već nekoliko godina kao papagaj…
    Mancini igra 4-4-2 ili 4-2-3-1 tako da iskreno očekujem puno bolje predstave našeg tima u narednoj polusezoni !!!
    FORZAAAA INTERRRRR FORZAAAA MANCINIIIII !!!!!!!!!

  4. ZAMORANO_1+8

    Znaci nisam jedini koji se tako osjecao? Taj magarac je uspio sve nas pretvoriti u zombije svojom pojavom!? Nikad se u zivotu nisam toliko sramio Interovog trenera… (ma da ga hebes taj ne zasluzuje da ga se zove trenerom !!!) Ljudi moji, dosao sam u situaciju u kojoj sam prizeljkivao bilok koga pa cak i HERR OTTU BARICA na klupi samo da ne gledam onu nakaradnu ispriku od neljudskog bica na klupi naseg Intera !!! HEJ, OTTU BARICA SAM PRIZELJKIVAO NA KLUPI UMJESTO NJEGA!!! Dva dana pjevusim kao kanarinac na speedu , ljudi moji… kakvo olaksanje, kakvo hebeno olaksanje… !!! Njegova igra je bila nesto nevidjeno, takav antinogomet se ne pamti ! 17 mjeseci nevidjene torture, nikad vise, molim vas lijepo! Ajmo Mancio, jednom smo s tobom krenuli u slavu, povedi nas opet istim putem… istina, on je mister x ali to je covjek koji je u Inter doveo Maicona, Julia i sve one silne mrcine od metar devedeset… JAOOOO JEDVA CEKAM INTEROVU TEKMU!!!

Odgovori