full screen background image

Niko na raskrižju

Niko na raskrižju

Sinoć se još jedan put pokazala ispravnost teze po kojoj se trener ne rađa, nego postaje…

I stvarno, nije ovo prvi put da uz roster igrača koje neki trener ima na raspolaganju njegovo trenersko iskustvo igra presudnu ulogu.
U slučaju našega Nika Kovača vidi se predanost i “njemački” pristup cijeloj stvari, ali iskustva, logično, itekako fali. Kad iskustva nema izglednije su nebulozne taktičke odluke poput one da se tehnički potkovanijim protivnicima na megdan izlazi bez klasičnog razbijača (čitaj: Vukojevića), pa nam onda njihovi kreativci golove krcaju upravo iz njegove zone djelovanja. Umjesto njega u operativnu zonu zadnjeg veznog Kovač Modriću pridružuje Rakitića i tako se lišava Ivanovih najjačih oružja – kreacije i filigranskog zadnjeg pasa kojeg Raketa kad, kao u Sevilli, igra bliže napadačima u svakom trenutku može uputiti. Pokazalo se to lošim rješenjem protiv Brazila, a ni sinoć protiv Mexica nije izgledalo ništa bolje. Utakmicu s Kamerunom, jednom od najlošijih, ako ne i najlošijom ekipom na turniru ne treba uzimati kao mjerilo ičega. Tek kad je sinoć Mexico već riješio utakmicu, a naši se do kraja otvorili i Rakitić izašao naprijed mogla se vidjeti sva raskoš Kovačevih zabluda glede cijele te priče o Raketi kao zadnjem veznom.

Kovač je poslije više ili manje uspješno branio svoje zamisli ispravno zaključivši da je on izbornik i da su njegove taktičke odluke takve kakve jesu, pa kome pravo, a kome krivo.
I što sad? Iluzije su se još jednom razbile i sad smo tu gdje jesmo, s trenerom neupitne radne etike, ali limitiranog iskustva. Ono će vremenom doći i poslati Kovača po jednom od dva moguća trenerska puta. Jedan je onaj na kojemu se po potrebi prilagodiš jačima, kontroliraš štetu i, kao npr. Mourinho, uviđaš (ne ponavljaš) vlastite greške. Na tome putu proučavajući protivnika također naučiš kako prisiliti slabijeg da se prilagođava tebi i, što je još važnije, naučiš se odgovoriti na svako iznenađenje. Međutim postoji i onaj drugi put kojim se može i po kojemu su svojedobno krenuli Cuper, Guardiola i Mazzari, a po njemu se kroči gurajući jednu te istu mantru kontra svih, pa bili oni Brazil, Njemačka, Španjolska i evo baš sinoć Mexico, ili Farski otoci, Malta, Andora i San Marino (odnosno, kvalitativno gledano, njihovi klupski pandani). Na tom putu ima samo jedna “istina” i nje se manje – više držiš k’o pijan plota bez obzira tko je s druge strane.

Niko Kovač je svoj trenerski put tek počeo i baš ova sinoćnja eliminacija njegovo je raskrižje na kojemu mora odlučiti kojim putem poći. Prvim, ili drugim, to samo on zna, ali dio izjave u kojemu govori kako će bez obzira na sve i dalje optirati na Rakitiću i Modriću kao dvojcu zadnjih veznih možda već donekle pokazuje pravac kretanja.
Bude li tako i dalje ćemo kroz kvalifikacije razvaljivati Malte, Andore, Estonije i Litve, tresti se k’o prutovi protiv Grka, Srba, Šveđana i Škota, a glumiti nekakve moralne pobjednike nakon što nam danas – sutra na Europskom, ili Svjetskom prvenstvu (daj Bože da odmah na iduća dođemo) mrežu napune Meksikanci, Belgijanci, Portugalci, Talijani i Englezi, dok o Nijemcima, Nizozemcima i ostatku prve svjetske nogometne klase ne treba ni govoriti.

Svejedno se nadam da stvari neće ispasti baš tako crne, jer imamo igrače koji bi pod ravnanjem nekog malo iskusnijeg i u ključnim trenutcima rošadama manje sklonog izbornika mogli puno više.
Eto moj Niko, sad odmori, iskupaj se, a onda malo pitaj i poslušaj što će ti reć naša stara garda tipa Ćiro, Otto i Poklepović. Na najboljeg ikad s ovog prostora, Ivića, ionako si mrvicu zakasnio, a im’o bi ti i on što reć, ne boj se.




7 thoughts on “Niko na raskrižju

  1. nraguz

    Ne slažem se. Mi smo jednostavno limitirana momčad koja je izgubila od boljeg. Nevjerovatna su naša očekivanja od reprezentacije koja ima tri odlična igrača. TRI! To Par solidnih, ali barem 5-6 rupa u momčadi. Teško je igrati i momčadima koje imaju i 2-3 rupe u ekipi, a kamoli nama sa 5-6. ? Pletikosa je gotov, ovo SP mu je bilo strašno, samo se izblamirao. Možda je tu izbornik kriv što nije stavio Subašića, ali svakako to je rupa broj 1. Oba stopera su također rupe, Ćorluka je prespor, momak nije ono što je trebao postati, najverovatnije jer je namirisao onu stvar prije 6-7 godina i zaboravio na nogomet. Lovren nikada nije bio niti će biti pravi stoper. Također je spor, a postavljanje mu je također užas. Da ne pričam o inteligenciji (nakon što mu je svirao nepostojeći penal na Fredu Lovren je jednaki zahvat ponovio i protiv Meksika. Srećom Meksikanac se nije bacio kao Fred. Pa što mu treba da sudac opet nasjedne na varku?) Zašto nije igrao Schifo (ne znam napisati, jeli Schildenfeld?) koji je svakako bolji od Lovrena? Srna je na zalazu, to se vidi, može ga se korisiti jedino za izvođenje prekida, a lijevi bok nemamo još od Jarnija. Dakle samo u obrani su svi rupe. Pa kako onda očekivati da takva ekipa prolazi skupinu na velikim natjecanjima. Dobro da smo uopće došli tamo. Vezni red jest sjajan po imenima, ali kada nemaju sigurnost iza sebe onda je i Modriću i Rakitiću teško igrati. Naprijed imamo pokojnog Olića, dobrog Perišića i Mandžukića koji je kao top igrač. Meni to nikada neće biti, jer on sam ne može riješiti utakmicu, a top napadači bi svakako trebali moći.
    Pitam se zašto Kovač nije koristio Rebića koji jedini još izgara za igranjem (vjerovatno će to splasnuti kada postane standardan reprezentativac kao što se dogodilo cijeloj ovoj generaciji. Sjetite se kako su svi ovi momci igrali za repku 2006.-2008. kada su bili nitko i ništa.). Zašto nije koristio Eduarda koji možda jest gotov, ali kvalitativno je još uvijek naš najbolji napadač. Što radi Jelavić među ova 23 igrača… Što je radio Pranjić protiv Meksika? To su pitanja koja bih postavio Kovaču. No i bez toga mislim da protiv puno boljeg Meksika ne bi bilo drugačije. Jednostavno su bili bolji. Brazil unatoč svojoj sterilnosti je također bio bolji. Istina je da nas je sudac osakatio i da smo možda mogli izvući bod, ali tko zna bi li nam Brazil zabio i bez toga.
    Naš je mentalitet strašan, samo narodi s ovih prostora slave poraze. Mi smo, kao i 2006. nakon poraza od Brazila ponovno veličali naše. Meni je to neshvatljivo. Treba samo biti realan.

    1. dado1993

      gledam i nevjerujem…da schifo prije corluke i lovrena.
      Da je schifo igrao protiv meksika izgubili bi 7-0,za rebica se slazem a jedini pravi razlog zasto smo izgubili za to jer su meksikanci ostavili srce na terenu a mi smo igrali kao najvece picke

    2. Dexter

      Ne slažem se da je Schifo bolji od Lovrena. U stvari je Lovren trenutno najbolji stoper kojeg imamo. Ekipa nam jest na nekim pozicijama limitirana, ali nema li svaka ekipa bez obzira na opći stupanj kvalitete jednu, dvije, ili nekoliko slabijih točaka? I tu na scenu stupa izbornik koji će skupa sa stožerom pokušati izvući najbolje iz onoga s čim raspolaže, a ne kojekakvim kemijanjem s već provjerenim pojedincima još dodatno osakatiti momčad. Što se tiče Mandžukića nije on Messi pa da sam sve rješava. Lopta mu od nekoga mora doći, ali ako taj netko skoro cijelu utakmicu boravi u krilu svojih stopera, ili po krilu ne prelazi centar ostaje jedino Svetome Petru da mu tu loptu dostavi. A Sveti Petar se, znamo, bavi drugim stvarima, a ne nogometom.
      Dalje, Ćorluka jest u silaznoj putanji već neko vrijeme, s time se slažem, dok je Vrsaljko i više nego korektno odigrao na lijevom beku, pa možda ni nebi bilo loše na njemu ga i ostaviti.
      Što se tiče ostatka rostera uglavnom se slažem: Pletikosa, Pranjić, Olić, pa i čak Srna hvala na svemu i doviđenja.
      Što se tiče Nika Kovača bilo bi dobro da se mrvicu spusti na zemlju i posluša što mu struka ima za reć. Jer ako je cijela domaća (i ne samo domaća) struka uglas dreknula ukazujući mu na Rakitićevu pogrešnu poziciju trebao se malo zapitati jeli baš on pametniji od svih njih. O neuigravanoj taktičkoj kombinaciji s Pranjićem u sredini koji po svima ostalima nije ni trebao konkurirati, a kamoli se pojaviti u prvih 11 neću ni počinjat. I onda još izvadi do tad poprilično nepropusnog Vrsaljka, a Danijela vrati na njegovo mjesto što je Meksikancima koji su očito itekako dobro proučili sve naše igrače, pa tako i Pranjića, djelovalo kao pozivnica na opću probijačinu našeg lijevog boka.
      Generalno jesi u pravu kad govoriš da ima u našim redovima nekoliko slabih točaka, ali ja i dalje smatram da za ovakav rezultat najveću odgovornost uz par igrača kojima u reprezentaciji (više) nije mjesto snosi Niko Kovač i da bi s nekim iskusnijim na klupi protiv Meksika cijela stvar izgledala kudikamo bolje.
      Svejedno, nisam za Nikovu smjenu, jer smatram da će mu jednom doć iz guzice u glavu, samo bi bilo dobro da se to prosvjetljenje dogodi što prije, ili barem prije nego nas kakva malo ozbiljnija ekipa u kvalifikacijama za EP uhvati u šegu zato što između ostaloga već na centru nemamo čovjeka koji može naprijed dati dobru loptu.

Odgovori