Devet sezona branio je boje Intera Walter Samuel. Danas je dao intervju La Repubblici…
Bombonera je bila stadion dječačkih snova i s Bocom sam osvojio sve. U derbijima Riverom osjetio si ako teren podrhtava, doslovno, srce ti je bilo u grlu. Onda scudetto s Romom, pa Real i devet nezaboravnih sezona u crno-plavom: kako je prolazilo vrijeme u očima protivnika si vidio kako raste poštovanje, strah jer stižemo mi. Koji ponos. Sve pobjede lude momčadi, svaka je utakmica bila otvorena do kraja: nismo biti sposobni niti jednu jedinu mirno privesti kraju. Atmosferu San Sira neću zaboraviti dok sam živ. Bilo je lijepo. Lijepo je i završiti sada, u pravom trenutku.
Nisi li tužan sada kada se spustio zastor na argentinski Inter?
Ne, samo pod emocijama. Osjetio sam to prije Inter – Lazio. Završilo je poglavlje života. Mjesecima govorim suigračima i treneru da želim ostaviti Inter u Europi: odlazim sretan. Ispravno je da novi predsjednik donese nove ideje, menadžere i igrače: to može biti samo dobro.
Što će ti nedostajati?
Obitelj iz Pinetine. Ritual matea koji je za nas Argentince trenutak dijeljenja: ja sam ga uvijek pripremao, stručnjak sam i zato sam bio konobar za svoje suigrače… I uživao sam u tome. Predivna životna priča koja je dugo trajala, možda i predugo kada se uzme neki prosjek nogometaša. Ostavljam solidnu obranu: Rolando, Juan i Ranocchia su odlični, Vidić također.
Zašto si ti bio tako dobar?
Uvijek sam mrzio primati golove, čak i na treningu. Ne mogu se naviknuti. Prezirem vidjeti loptu kako ulazi u moj gol. To me naučio moj prvi trener Carlos Bianchi. I Marcelo Bielsa koji nas je učio kretnjama kao nitko.
Zato si ostavljao pečate na protivničkim nogama?
Znam da me prati ta fama. Ali to je slučajno. U posljednje vrijeme kao starčić sam kasnio sa startovima i radio prekršaj.
Najbolja utakmica?
U polufinalu Lige prvaka 2010. u Barceloni. Bolje nego finale.
Zašto se u Seriji A sve slabije brani?
Zato što i male momčadi danas žele napadati i zato ostaju otkriveni pozadi. Braničima je tada teško.
Ne čini li ti se da danas svi gledaju prostor, zonu umjesto igrača?
Tu treba paziti. Ako gledaš loptu gubiš napadača i zbogom. Dogodilo mi se sa Denisom i pogriješio sam. U šesnaestercu se čuva čovjeka i točka. Jer dragi moji, lopta ne ulazi u gol sama.
Najbolji na svijetu danas?
Godin i Pepe.
Najbolji ikada?
Paolo Maldini. Impresivan u svim defanzivnim ulogama. Bio je brz kao mladić i u kasnoj fazi. Bilo je lijepo gledati Paola kako igra.
Što će Samuel raditi sada?
Želim igrati još jednu godinu, čak i u Italiji, jer osjećam se dobro. Onda želim trenirati djecu kako bih shvatio jesam li za trenera. Formacija koju preferiram je 4-2-3-1 s krilima i brzom igrom. Mrzim primati golove, ali uvijek ih je lijepo vidjeti. Od moje momčadi naravno.