full screen background image

Manje-više sve očekivano

Manje-više sve očekivano

Svake sezone radim vlastitu analizu onoga što je svaki od 20 klubova napravio i među njih naravno uključujem Inter…

Međutim, ove sezone toliko se toga dogodilo u Interu da ću jednu posebnu kolumnu posvetiti samo tome. No pričekati ću još srijedu da čujem sve što Mazzarri ima za reći. Što se ostalih tiče uvijek mi je drago usporediti ono što sam tom klubu prognozirao uoči sezone s onim zaista napravljenim. Krenimo redom.

Juventus – Već na ljeto bilo je jasno kako Juventus kreće po treću zvjezdicu. Dva imena bila su dovoljna za novi iskorak u kvaliteti i oba su ispunila sva očekivanja, Tevez čak i više od toga. Smatram kako je trebao biti dijelom argentinske reprezentacije, jer on je po meni jedini razlog što je Juventus prvenstvo osvojio bez konkurencije uz rekordna 102 boda. Drugi je Llorente koji se odlično slagao s nekada problematičnim Tevezom. Antonio Conte pokazao je kako je jedan od najvećih motivatora među trenerima, jer nije lako tri puta zaredom uzeti naslov, bez obzira na to što su u Juventusu već nekoliko godina sve kockice posložene (pritom mislim na cijeli klub). – moja prognoza uoči sezone: 1. mjesto

Roma – Senzacija! Najljepši nogomet u Italiji i volio bih da su igrali Europu da vidim kako bi uz ovakvu igru prošli. Čini mi se odlično. Kapa dolje Conteu, ali Rudi Garcia bez konkurencije je osoba godine u Seriji A. Roma je imala strukturalnih problema, rasutu svlačionicu, a on je zaista imao čarobni štapić. Jednim potezom donio je vučici čaroliju. Igrači su bili gotovo isti kao sezonu prije. I dok su tada djelovali kao raštimani orkestar ove su sezone bili savršene violine u gudačkom ansamblu. Obrana granitna, okomiti nogomet sjajnih veznjaka. Osobno me najviše oduševio Miralem Pjanić. S nestrpljenjem ću pratiti njihovo ljeto i očekivati sljedeću sezonu u režiji francuskog maestra. Uz svu tu ljepotu uspjeli su se koliko-toliko nositi s rekordnim Juventusom. Puknuli su u trenutku kada matematički više nisu imali šanse, ali s 85 bodova bi bili prvaci Italije u šest od sedam proteklih godina. – moja prognoza uoči sezone: 5. mjesto

Napoli – U igri je postignut napredak, barem estetski. Benitezov nogomet sasvim je drugačiji od Mazzarrijevog, ali učinak je identičan. Jednak broj bodova kao lani i plasman u Ligu prvaka je minimalno što je Napoli trebao napraviti. No od njih se već par sezona očekuje više, očekuje se da budu ozbiljan konkurent za naslov. Iako su zaradili prodajom Cavanija, jako su puno potrošili na pojačanja. Iz tog razloga jednostavno moraju biti konkurentniji. Njihovo ljeto i sljedeću sezonu također očekujem s nestrpljenjem. – moja prognoza uoči sezone: 2. mjesto

Fiorentina – Uz sva jaka imena sam ih vidio u Ligi prvaka dogodine, ali putem se Montellina igračka dosta oštetila. Bez Rossija i Gomeza bodovi su curili na sve strane. Igrala je Fiorentina atraktivno većinu svojih utakmica, ali osobno sam mišljenja kako i uz sve svoje igrače na broju ne bi bilo puno bolje. Možda koji bod više, ali pozicija ne. Ipak su ostali velikih 13 bodova iza Napolija. Sve je divno i krasno, ali problem u Firenzi postoji, a ne mogu ga dešifrirati. Definitivno još nešto tu nedostaje, ali ne znam što. Možda kvalitetnija obrana, jer o imenima ispred ne bismo trebali diskutirati. – moja prognoza uoči sezone: 3. mjesto

Parma – Još jedno iznenađenje koje je vinulo Roberta Donadonija u trenerski vrh. Spominje se kao novi trener Milana. Donadoni je od svih igrača izvukao maksimum, njih čak osam-devet igrati će na SP. Italiji ih je podario četiri, uključujući možda nikada boljeg Cassana. To za Parmu koja više ne pliva u novcu nije mala stvar. Upravo zbog toga mogli bi ostati bez Parola, Palette i samog Donadonija, te teško gurati u Europskoj ligi koju su zasluženo izborili nakon devet godina izbivanja s europske scene. – moja prognoza uoči sezone: 12. mjesto

Torino – Po mom viđenju jedini primjer uspješne primjene taktike s trojicom pozadi. Juventus ne računam zbog neuspjeha u Europi, gdje je prvak Italije morao biti bolji (po igračima prve postave mogu se nositi s najjačim europskim klubovima, uostalom i to je dio zašto su tako dominantni u Seriji A). Torino Europsku ligu nije izborio zbog promašenog jedanaesterca u 93. minuti posljednje utakmice. Momčad koja djeluje tako ipak ima nešto više naprijed. Dvojac Immobile-Cerci dominirao je Seriom A i da nije bilo njih pitanje je kako bi završila sezona granate. – moja prognoza uoči sezone: 11. mjesto

Milan – Prognoza nije bila blistava, vidio sam ih više samo zbog imena. Dolaskom Seedorfa puno se toga popravilo, 35 bodova u 19 kola prosjek je koji bi ih odveo u Ligu prvaka i zato je apsurdno da se uopće spominje raskid suradnje. Nakon 16 godina neće igrati u Europi, a žele li rekonstrukciju prvo moraju srediti odnose u samom vrhu kluba. Imaju novo sjedište, radili bi novi stadion, stvarali novu momčad za novi ciklus. No dok su odnosi među obiteljima Berlusconi-Galliani napeti ništa od rekonstrukcije. – moja prognoza uoči sezone: 4. mjesto

Lazio – Najtužnija stvarnost Serie A. Lazio je prosječan klub i složiti ću se s njihovim navijačima – tako će biti sve dok je Lotita. No smeta to što svake sezone najavljuje pojačanja kako bi Lazio bio konkurentniji, a radi suprotno. Ono što čudi je povratak Edyja Reje koji je tu situaciju već osjetio na svojoj koži, a sada traži pojačanja. Pa valjda je trebao znati kako od toga neće biti ništa. Dapače, najbolji eksponati ići će dalje, a nebesko plavi Olimpico i dalje će biti prazan. Navijača Lazija ima, pokazali su to prošli tjedan na proslavi 40. obljetnica prvog naslova kada ih se skupilo 65.000 kako bi pozdravilo igrače s trbuščićima. No kada igra trenutna momčad nema ih niti 10% od toga. Tko će prvi popustiti? – moja prognoza uoči sezone: 7. mjesto

Hellas Verona – Još jedan sjajan trenerski posao. Još prošle sezone kada sam ih gledao protiv nas u Kupu činilo mi se kako ta momčad pripada najvišem razredu. To su suvereno pokazali. Doveli su Lucu Tonija, a Mandorlini je znao očistiti prašinu s njegovih kopački. Na jesen su nažalost izgubili važan kotačić prodajom Jorginha, a udarnoj postavi ponestalo je i snage. Ova je sezona imala nekoliko Pepeljuga, a Verona je svakako jedna od njih, možda i najblistavija. Jer doći iz nižeg razreda i odmah se boriti za Europu… Sigurno je kako će i oni izgubiti važne igrače, prvenstveno Iturbea i sljedeća sezona neće biti bez grčevite borbe za opstanak po mom mišljenju. Osim ako se ne pojavi neki tajkun, ali to nije baš vjerovatno. – moja prognoza uoči sezone: 13. mjesto

Atalanta – Jedna od njihovih najuspješnijih sezona. Nikada prije u svojoj povijesti nisu pobijedili šest utakmica u nizu. Nažalost, i mi smo bili na tom putu. Atalanta je naša “crna mačka”. Kolektiv koji je izbacio poneko ime, prije svih Bonaventuru, ali i potvrdio da German Denis može igrati i u većem klubu. Trener Colantuono također konkurira za trenera sezone. – moja prognoza uoči sezone: 16. mjesto

Sampdoria – Završili su gdje smo ih i očekivali, ali kako je krenulo prije dolaska Mihajlovića Palombo bi ponovno ronio suze kao prije nekoliko sezona. Dolaskom srpskog trenera došli su rezultati, ali krajem prvenstva i ta se čar izgubila. No na vrijeme su došli do 40 bodova, iako ostaje pitanje što i kako dogodine. Puno je neriješenih stvari unutar kluba. – moja prognoza uoči sezone: 14. mjesto

Udinese – Prekrasna priča i neprestano iznenađivanje svih, pa i samih sebe jednom je moralo prestati. Ove sezone niti jedan klub nije imao tolike oscilacije kao Udinese. Crni nizovi, pa same pobjede i tako u krug. To je sezona crno-bijelih iz Udina koji su i ove sezone išli na pogon Di Natalea. Veteran je najavio prestanak igranja još ove zime, ali sada je rekao kako će prvo na odmor gdje će ipak razmisliti. Francesco Guidolin također se dovodi u pitanje, ali čini se kako postoji obostrana želja za nastavkom suradnje. – moja prognoza uoči sezone: 8. mjesto

Genoa – Kada su kola krenula nizbrdo vraćen je heroj Gasperini koji ih je brzo odveo u mirnu luku. Potpuno u skladu s očekivanjima lagano izboren opstanak, ništa više ni manje. Drukčije ne bi trebalo biti niti sljedeće sezone. – moja prognoza uoči sezone: 15. mjesto

Cagliari – Očekivao sam da oni budu ovosezonska Pepeljuga, ali jedan od dva su kluba oko kojih sam potpuno promašio svoju prognozu uoči sezone. Stadion i kontroverzni vlasnik ipak ostavljaju duboke tragove, jer momčad je svakako za više pozicije. Upravo se zato nisu baš namučili za opstanak i potvrdili činjenicu da su morali biti bolji, čak se po kvaliteti igrača boriti za Europu. – moja prognoza uoči sezone: 9. mjesto

Chievo Verona – Oni su prvi od posljednjih pet klubova koji su se grčevito borili do samog kraja. Ali njihova bajka i dalje traje. Mali klub iz Verone nastaviti će igrati na terenima Serie A, a bio sam uvjeren kako ove sezone tome dolazi kraj. Na početku je tako djelovalo, no kada je stigao Eugenio Corini uspio je stabilizirati obranu gdje je bilo bezbroj rupa. – moja prognoza uoči sezone: 19. mjesto

Sassuolo – Njihov kraj sezone mogao bi se nazvati čudom. Uisitnu. No kada malo pogledamo raspored i razvoj sezone imali su veliku sreću da u posljednjim kolima igraju protiv klubova koji nisu mogli niti naprijed niti natrag i koji su igrali bez imperativa. Osobno sam uvjeren kako su oni svoj opstanak doslovno kupili. Tijekom sezone su lutali, u zimskom prijelaznom roku promijenili cijelu momčad. Mijenjali su trenere, ali Di Francesco se ipak pokazao pravim čovjekom za njih. Epohalna je bila uloga Malesanija koji nije niti boda osvojio. Ipak, provincijski klub još će jedno ljeto plesati s velikima. Bilo bi još veće čudo da ne bude posljednje. – moja prognoza uoči sezone: 20. mjesto

Catania – Po svemu je bilo jasno kako više ne mogu izdržati u najvišem rangu. – moja prognoza uoči sezone: 18.mjesto

Bologna – Uvijek mi je žao kada tradicionalno veliki klubovi ne igraju Seriju A, ali Bologna je više nego zaslužila ispadanje. Iako mi to nije padalo na pamet da bi se moglo dogoditi. Od veljače kao da nisu niti igrali. Imaju velikih problema u vlasništvu, a zbog toga i u odnosima s navijačima. Samoubilački metak ispaljen je prema Kini. Zaista ne znam što su očekivali kada su pustili simbola kluba, apsolutnog nositelja igre Diamantija. Svi su time izgubili, bar u sportskom smislu, a klub i u financijskom. Možda je novac koji su za njega dobili dobar, ali gubitak neigranjem Serie A to će itekako kompenzirati. Negativno naravno. – moja prognoza uoči sezone: 10. mjesto

Livorno – Kao i kod Catanije i Sassuola, bilo je za očekivati kako će se boriti do samog kraja. Na kraju su uzeli fenjer, a nama pokazali da je vrlo malo materijala za Inter među posuđenim igračima. – moja prognoza uoči sezone: 17. mjesto




3 thoughts on “Manje-više sve očekivano

  1. Icardi9

    Mozes samo popraviti ime trenera Rome: ‘Rudi’ drugo je odlicno, sa sta se i slazem. Kad smo vec kod francuskih trenera dopada mi se rad trenera St.Etienne rec o Galtier, ako prati neku tu ligu zna o cemu pricam! Mislim kad bi dosao u veci klub napravice veliki posao kao ovaj Garcia.

  2. nraguz

    Hvala, meni Rudi u licu liči na Luisa Garciju iz Liverpoola prije 10tak godina, pa me valjda to navelo da to napišem. Ispravljeno.
    Nažalost ne pratim francusku ligu, iako sam uvijek volio pogledati ju kad je prava imao Sportklub. Nemam Max TV (već Optimu) pa nemam Arena sportove koji sada prenose Francuze. Inače, simpatiziram Olympique Marseille i volio bih da ih mogu gledati češće. Streamovi mi se ne gledaju, samo za Serie A imam volju kvarit oči na streamovima.

  3. nraguz

    Očekivao sam ujednačenije prvenstvo, a dogodilo se ono zbog čega sam oduvijek pljuvao po engleskoj i španjolskoj ligi. Baš ove sezone je tamo sve bilo napeto i gusto, a u Seriji A se sve znalo (osim tko će u Europsku ligu) prije par mjeseci. Nadam se da će se klubovi kvalitativno izjednačiti, makar to značilo općeniti pad u kvaliteti. Zanimljivije mi je gledati manje kvalitetne igrače koji se bore za svaki bod, nego obratno što uništava draž prvenstva.

Odgovori