Inter je rođen jedne lijepe, zvjezdane večeri, 9. ožujka 1908… Ne, nećemo ovaj put. To svi već znamo, priča je ispričana stotinu puta! Kako se ne bismo vraćali na Giorgija Muggianija i legendarna 43 pobunjenika iz Milana na današnji, 106. rođendan sam se odlučio prisjetiti nečeg i nekog drugog…
Naša stranica postoji već lijepih šest godina i već smo u kolumnama pisali o povijesti kluba, pokretaču njegova osnivanja i o samom danu njegova rođenja. Ako vas zanima, potražite u “search” polju na naslovnoj stranici.
Ovaj put se sve spojilo, rođendan u nedjelju, sveti dan nogometa, te današnji protivnik na Meazzi – Torino. Kroz slavnu povijest oba kluba puno nas toga veže…
Samo su dva kluba u povijesti talijanskog nogometa službeno, koliko to može biti, imala predznak “Grande”. Torino i Inter. Ne zaboravimo kako je postojao sjajni Trapattonijev Juventus, Maradonin Napoli, Sacchijev Milan, Sampdoria “blizanaca od gola” Mancinija i Viallija. Sve odlične momčadi koje su u seriji osvajale brojne trofeje. Ali novinari, navijači i javnost samo su dva puta tepali “Grande”.
U svom slavnom nizu od pet uzastopnih naslova prvaka Inter je dva puta bio žrtva “najjače talijanske momčadi svih vremena”. To za Grande Torino kažu i dan danas. Uzastopni prvaci pet puta od ’43. do ’49. (da nije bilo rata i neodržavanja dvaju prvenstava 1944. i 1945. danas bi Torino bio samostalni rekorder po uzastopnim Scudettima). Ona najtužnija strana povezanosti dvaju klubova datira u prvenstvo 1948/49. Upravo se u Milanu 30. travnja 1949. igrao derbi kola između vodećeg Torina i drugoplasiranog Intera. Toro ima 51 bod, a crno-plavi 47. Pobjeda Torina ili remi četiri kola prije kraja ostavljaju Inter na sigurnom odstojanju, dok bi pobjeda domaćina zakomplicirala prvenstvo. Završava 0:0 uz čudesnu predstavu Torinovog vratara Bacigalupija koji, uz napromašivane napadače Intera nije niti znao da je time zapečatio sudbinu cijele generacije. Naime predsjednik granate Novo prihvatiti će ponudu Benfice – koja je za oproštaj od svog kapetana izabrala baš najbolju svjetsku momčad tog vremena za protivnika – samo ako prvenstvo bude u džepu. Rečeno, napravljeno…
Utakmica u Lisabonu je završila 4:3 za domaćina i Torino je krenuo kući. Tamo, nažalost, nikada nije stigao. Zrakoplov je u gustoj magli 4. svibnja udario u crkvu na brdu Superga blizu Torina. U nesreći nije bilo preživjelih. Najbolja momčad svih vremena jednim mahom izbrisana s lica zemlje. Inter naravno nema veze s time, bila je to jednostavno sa strane našeg kluba sportska nesreća, ali crno-plavi akteri toga posljednjeg ogleda nikada se nisu prestali gristi što su promašili toliko čistih prilika koje bi Torino ostavile u Italiji.
Pitati ćete se zašto sam se sada, povodom našeg rođendana vratio na tu tragediju? Upravo zato jer su prije dva tjedna u gradskom derbiju, a tko drugi, nego navijači Juventusa izvjesili sramotne transparente “kada letim sjetim se Tora” ili “samo jedan sudar” uz sliku uništenog Torinovog zrakoplova na brdu Superga. Imamo mi i Torino još jednu čvrstu poveznicu. Našeg Sandra Mazzolu, čiji je otac Valentino, kažu bolji igrač od njega (možete misliti što to znači kada naš fanatico kaže kako je Sandrino možda najbolji igrač kojeg je ikada gledao) sjedio na tom kobnom letu. Juventus je dobio kaznu od mizernih 25.000 eura zbog transparenata što je razbjesnilo Mazzolu. Kazao je kako je to sramotno i kako smatra da je na godinu dana trebalo zatvoriti Juventus Stadium. OK, naravno da je čovjek subjektivan, kako ne bi i bio, ali kazna je zaista sramotna. Institucije govore kako su identificirali individualce i njih će kazniti, ali kako je moguće takve transparente unijeti na stadion? Zna se protokol, svaki transparent mora proći kontrolu i odobrenje kluba (bar je tako kod nas u Interu). Zar Juventus nije odgovoran?
U biti, nije to niti poanta Mazzoline izjave. Čuo sam tu izjavu, a zbog načina na koji je izrečena bolje da nisam. Jer teško je bilo slušati 71-godišnjeg gospodina kako kroz plač izgovara te riječi.
Sandro će se danas, obilježavajući rođendan svoga kluba svakako prisjetiti svoga oca, a ovim sam putem Velikom Torinu s odstojanja od par generacija želio odati počast i ja…
R.I.P
O grande Torinu pisao sam i sam prije par mjeseci na temi serie A,stvarno da nije bilo rata,a ni ove tragične nesreće sami bi držali čelo u broju uzastopnih titula u serie A, a što se tiče djubrentina to me ne čudi,to su jednostavno pacovi i od takvih se drugo ne može ni očekivati…
Pa ne bih se čudio da im je neki juventin prije leta odvidao pokoji dio aviona
Čitam da je Inter prije utakmice jučer na ekranu stadiona pustio film o Grande Torinu. Pošto sam svoju kolumnu napisao u petak sretan sam da je moje razmišljanje za ovaj rođendan bilo u liniji s klupskim (iako je to i logično s obzirom da smo igrali baš s Torinom i da nam je oboma veliki rival Juventus).
Svaka čast Nikola, što si spomenio Torino u kolumni povodom našeg rođendana. Velika tragedija velike momčadi, a direktna poveznica je naš velikan Sandro Mazzola.