Diego Milito je gostovao u emisiji Drive Inter na Inter Channelu.
Kreće se s osmjehom, zbog podrške koju pružaju navijaci: ” Uvjek mi je drago kad čujem da su navijači ludi za mnom, uvjek sam bio zahvalan crnoplavim ljudima.Od prvog dana nas je vezalo nešto posebno, dok još nisam napravio ništa. Navijači su najljepsa stvar, duša svakog kluba.”
U medjuvremenu, od dolaska u Italiju prošlo je dosta vremena: “Napravio sam lijepu karijeru, puno iskustva. Ovdje u Italiji sam našao izvanrednu zemlju kojoj ću uvjek morati reći hvala. Stigao sam u Genovu s voljom da napravim dobro, snašao sam se dobro i sretan sam zbog toga. Puno se odricati nije lako, daleko od porodice. Moja žena je odigrala jako važnu ulogu, sam bi puno teže savladao stvari.”Najteža stvar napuštajući dom: ” Je kad nemaš svoju porodicu pokraj sebe. Uvjek su mi bili podrška, jako sam vezan uz njih i prijatelje. Kada mogu, odmah ih idem posjetiti u Argentinu (smijeh). Iako je Italija jako slična Argentini, tako da se sve lakše podnosi.”
Principe se prisjeća početka: “Niko me nije tjerao da igram fudbal, sve je počelo prirodno. Rođen sam s loptom, već sa 6 godina sam igrao. I tamo u ekipi iz mog naselja sam počeo karijeru. Uvjek sam bio napadač, moj tata je uvjek podržavao mene i brata Gabrijela, ali on nije nikad insistirao previše. Vidjelo je da je bila strast, u mom slučaju.”
A s Gabijem je odnos specijalan: “Igrali smo uvjek u porodici, sjećam se svega. Moj djed i ja protiv tate i mog brata, stalno sam ga ljutio (smijeh). Zezao sam ga, bio je ljut pa bi uzeo loptu koja je bila njegova. Morao sam ga nagovarati: “Daj, samo se zezam…”.”
Milito iritantan, za odbrambene igrače: “Primam sve kao pohvale ako dolaze od strane odbrane, da sam težak za markirati i ostalo.” Suočiti se kao braća je teško: ” Stvarno teško za moju porodicu! Gabrijel mislim da je dobio jedan derby više. Jednom smo se u derbiju u Argentini svađali pred svima, s 60 hiljada ljudi koji su gledali našu svađu. Čuvao me je on, izjednačili smo na 1:1, na 1:0 smo pobjeđivali i tražio sam crveni za Gabrijela jer je napravio faul kao zadnji igrač. On me je poslao u onu stvar, sudija se nasmijao, porodica nas je gledala sa tribina. “Šta rade ova dvojica?”, mislili su moji roditelji. Bilo je sve prirodno, prelijepo. Navečer smo se nastavili svađati, bili smo mladi – se kaže smijući se Milito -. Igrati s bratom koji te čuva je specijalno…”
Derby. U sudbini Milita: “Derby su svi lijepi, specijalni, bilo gdje u svijetu. Ja ga osjetim na poseban način. Doživio sam mnoge, u Milanu kao i u Genovi ili Argentini. Sve specijalne utakmice za nas igrače tako i za navijače, živiš ga u nedelji.U Genovi se osjećao drugačije, ovdje u Milanu je sve više medijski i svjetski. Ali i na Marassiju je super, prekrasne emocije, grad koji 6 mjeseci čeka na tu utakmicu. Stigao sam u kolovozu u Genovu s derbijem u decembru, navijači su me gradom pitali samo za derby. Mislio sam: “Fali još 6 mjeseci.” Derby se tako živi, prelijepo, priča se o njemu 6 mjeseci prije i poslije. U Milanu ga počneš disati nedelju prije. Puno veći derby – priznaje Milito -, medijski je totalno druga stvar.”
Da li Diego ima neki poseban derby kojeg se sjeca? “Prvi službeni, kada smo pobijedili 4:0 u 2009. Bilo je drugo kolo prvenstva, dolazili smo s remijem protiv Barija na San Siru. Igrali smo perfektnu utakmicu, pobijedili smo s 4 gola a i onaj uzvratni je bio fantastičan, jer smo bili s 10 igrača zbog isključenja Sneijdera.”
Album sjećanja od Principea, poglavlje najspecijalniji golovi: “Teško je izabrati. Dva gola u Madridu su svačiji san, svi bi htjeli odigrati finale Lige Sampiona. A uz to još i dati dva gola je vrh… I onaj gol u Sieni je bio specijalan za mene, a i gol protiv Rome u Kupu Italije. Svaki ima svoj značaj.”
Diego zna biti i kritičan prema sebi: “Dešava mi se često, možda i previše. Kao mali nisam pričao s nikim nakon promašenog gola, sada sam se poboljšao (smijeh). Puno puta se desilo da nisam pričao sa ženom zbog loše odigrane utakmice, ona me poznaje dobro pa me pusti na miru. Od kad su se rodila moja djeca, nisam više htio negativno uticati na njih. Tako da sam kroz vrijeme i iskustvo naučio da trebam biti veseliji.
Dolazak u Inter, skoro kao sudbina: “Jer sam došao u najboljoj godini u povijesti Intera. Bili su neki pregovori i nakon prve sezone u Genovi, mogao sam doći al sam otišao u Saragozzu. Ali ipak mislim da je bila sudbina doći u Inter.”
Militovi uzori su mnogi: “Jedan od njih je bio Enzo Francescoli, strašan igrač koji mi se jako svidio. Odrastao sam u Argentini s njim koji je bio u Riveru, onda sam naravno imao priliku vidjeti Crespa i Batistutu. S Hernanom imam poseban odnos, jako mi je drag. Batistuta je za sve inače bio tačka za orjentaciju.”
Ali vice Milito, ko će biti? “Dosta, postala je telenovela (smijeh). Svugdje oko nas ima talenata. Meni se sviđa Destro kao igrač, vidjeo sam ga na treninzima, a i prije tri godine je bio s nama. Sada je postao napadač, još se može razviti jer je mlad i napravit će dobru karijeru.”
Diego i odnos s reprezentacijom: “Igrao sam manje nego što sam htio, ali u svakom slučaju je posebno. U Argentini na mojoj poziciji je teško naći mjesta, uvjek je bilo vrhunskih talenata. Bilo bi mi draže naravno, da sam mogao napraviti više. Ali odradio sam jedno Svjetsko i drago mi je zbog toga. Svima je stalo do toga, niko se nije nikad htio povući nazad. Za nas Argentince je maksimum.”
Argentinci kao Rodrigo Palacio, već upoznat u prošlosti: “Super dečko, osim što je i prvak. Uvjek je dokazao ono što vrijedi, od Boce do Genove. U karijeri je napravio uvjek puna, nevjerovatni brojevi ako idete gledati, za mene koliko je kompletan je nevjerovatno. Uvjek mi se sviđao njegov stil igranja. Jako je pričljiv, makar je malo sramežljiv, ali kada se trenira uvjek se zeza i zabavlja.”
Zabavlja se i uz Cassana: “Antonio je super. Dan kada je došao u Inter sam mu rekao: “Sada ćemo igrati zajedno, a uvjek smo igrali protiv.” Od Genove do Lige, uvjek smo igrali protiv. Uvjek sam pobijeđivao protiv njega uz pomoć sreće (smijeh). Imao sam odličan odnos kao protivnik s Antoniom, ovdje u Interu se uvjek zabavljamo zajedno naravno.”
Diego malo i komentarise i odnos sa Stramaccionijem: “Od prvog dana mi je pričao i dao mi povjerenje, rekavši da sam njegov napadač. Maksimum za mene. Od početka sam htio opravdati njegovo povjerenje, morat ću mu se uvjek zahvaliti. Jako je dobar trener. Kada je rekao da sam neka vrsta moralnog kapitena mi je bilo jako drago, ipak traka je Zanettijeva i srećom će tako i ostati (smijeh). Ja uvjek želim dati sve, jer mi je stalo do ekipe. Svima je.”
Nemoguće, za kraj ne reći koju riječ o Zanettiju: “Pupi je prijatelj, šta mogu reći? Svi ga znate. Nemam riječi, odličan je. Imamo stvarno dobru ekipu, fantastičnu. Za nas je nezamjenjiv, svima spreman pomoći.” Jednostavno, Diego Milito. Na putu s Principeom koji je dio ove priče…
Izvor: Inter Tifosi Balcanico