Massimo Moratti je jučer nakon službene objave prodaje većinskog udjela u Interu razgovarao za La Gazzettu dello Sport…
Jesmo li došli do kraja, dr. Moratti ili Vas još možemo zvati predsjednikom?
Do sastanka Upravnog odbora da.
A onda?
Vidjet ćemo. Sigurno ostajem u klubu s 30% vlasničkog udjela, dakle ne napuštam Inter.
Ostavljamo znači otvorenom upletenost u novoj avanturi? Jeli vam teško zamisliti život bez Intera?
Nastavit ću ga pratiti i sigurno je kako se neću naviknuti na novi ritam života. Što se tiče moje konkretne pozicije ne mogu sada odgovoriti, jer ne ovisi isključivo o meni. Moram se sastati s novim većinskim vlasnicima, sa svom trojicom. Jer jedno je biti savjetnik, a drugo biti čovjek odluke. Sastati ću se s njima, poslušati njihove ideje i prijedloge i onda odlučiti.
Thohir je već rekao kako Vas želi uz sebe, poslao je jasnu poruku?
Provjerit ću to kada se nađem s njim.
Interisti u Vama vide garanciju, jer indoamerikanci mogu biti dobri poslovnjaci, ali nogomet nije košarka?
Ne znam, nismo još razgovarali o tehničkim detaljima. U ovim mjesecima razgovarali smo isključivo o krupnim planovima za klub.
Sada kada je završilo kako se osjećate?
Osjećam olakšanje jer klub ostavljam u dobrim rukama, jer sam Interu otvorio nove horizonte.
Niste bacili kemijsku s kojom ste potpisali prodaju?
U meni su tisuće emocija, ali ovo nije trenutak da ih oslobodim iz sebe niti da to javno podijelim. Mora sve savršeno proći do primopredaje dionica. Bilo je čudno potpisati, jer ja sam bio u Milanu, jedan od njih u Los Angelesu, jedan u Hong Kongu, a treći u Moskvi.
Za TV ste rekli da su prave osobe?
Mislim da sam rekao da su dobre osobe. Ostavili su odličan dojam, ostvarili smo sjajan odnos. Mislim da su sposobni napraviti ono što moraju.
Čak i kupiti novog Ronalda?
Čini mi se da je trenutno aktualniji Bale. No ne mislim da navijači trebaju očekivati takve stvari. Ideje su drugačije, a oni imaju potencijal biti odlični. Sportski dio još treba dobro proučiti, a dosada smo razgovarali o širenju kluba na svjetska tržišta, o komercijalnim i financijskim strukturama.
Nije bio najskuplji, ali jeli Ronaldo među Vašim najvećim hitovima bio platinasti disk?
Ne volim te ljestvice, jer omalovažavaju sve druge igrače koji su bili tu i uz koje sam jako vezan.
Kao Recoba, Zanetti…?
Djorkaeff, Figo, Zamorano, svi od Triplete. Puno igračina, puno dobrih ljudi. Svi su mi sada u sjećanju. A da sam još uspio dovesti Cantonu osvojili bismo još više.
Treneri? Osim Mourinha, naravno.
On i Mancini su osvojili puno, ali s radošću se sjećam i onih kojima sam dao otkaz. Npr. Simoni, između nas i njega ostalo je veliko poštovanje i sjajan odnos.
Simoni se ne računa, i on je donio trofej: Kup UEFA, Vaš prvi trofej?
Odličan odnos je ostao i s Hodgsonom koji danas vodi Englesku, nije to neka mala ekipica. Izgubio je finale Kupa UEFA-e na nevjerovatan način. Ali bez obzira na to uvijek mu želim samo najbolje.
Utakmica koju ne možete zaboraviti?
Biram dvije, osim Madrida naravno. Siena – Inter za Scudetto, iznimno teška, izgledalo je ukleto. I herojski otpor fantastičnoj Barceloni na Camp Nou s igračem manje.
Gospođa Milly će sada biti sretna: često je govorila kako Vas je Inter odveo od nje?
Eh, supruge su čudne: kada sam kupio Inter nije pričala sa mnom tjedan dana. Sada kada sam ga prodao opet ne priča sa mnom.
Loading ...
“a dosada smo razgovarali o širenju kluba na svjetska tržišta, o komercijalnim i financijskim strukturama.”
To je ono što ja pričam i što me ubija…
Ha da. Ali to je tako danas – ili se prilagodi ili pogini. Osobno sam radije za prilagodbu nego da utonemo u prosječnost.
Vrijeme čini svoje i danas veliki klubovi teže postati i opstati kao globalni brand. Ako to nisi nigdje si. I meni već idu na živce “vječni” navijači kakve imaju Chelsea, PSG, Manchester City i kakve ćemo zasigurno početi dobijati i mi, ali što je tu je. Ja znam, a siguran sam Nikola i ti, što nama znači Inter. Što se ostatka svijeta tiče mogu navijati, ili ne moraju, ali jedno je sigurno: na svjetsku scenu mora se maksimalno izić, jer danas bez toga na žalost, ili sreću, kako za koga, kruha nema.