full screen background image

Početak povratka Serie A u elitu

Početak povratka Serie A u elitu

Obično prognozu za sezonu radim dan nakon završetka prijelaznog roka. Međutim ovaj put mi je teško pronaći vremena za napisati bilo što, a kamoli kolumnu…

S druge strane, možda ću biti precizniji, jer protekla su tri kola, pogledao sam bar polovicu momčadi u akciji. Tri kola nisu puno, vidjeti jednu, dvije pa čak i tri utakmice nekog kluba može biti potpuno beznačajno, ali konture se prepoznaju. Pošla je sezona završila zaista nedaleko od onog što sam prognozirao, jedino sam Inter bio precijenio. Valjda subjektivno…

Prema prijelaznom roku bi se dalo naslutiti kako će ova sezona biti kvalitetnija od prošle. Ne kažem zanimljivija, iako je priča lani bila jasna od početka, ali vjerujem kvalitetnija. Prvi put nakon dosta godina Serie A se pojačala, umjesto da je izgubila na kvaliteti. Jeli vrijeme da se Serie A napokon vrati uz rame Premier ligi ili Bundesligi? Nadam se…

Krenuo bih redom, prema onome kako mislim da će biti konačni poredak sezone 2013/14:

Juventus – Zbog recentne povijesti, ali i pridošlica u klub na papiru Torinezi ponovno djeluju kao da nemaju konkurenciju u borbi za naslov. I ne samo to, mislim da ove godine mogu puno reći i u Europi. Daj Bože da se varam. Obrana već dvije godine više nego uspješno drži vodu, ali su svejedno s Ogbonnom ojačali taj odjel za svaki slučaj. Vezni red i po imenima i po uigranosti može konkurirati svima u Europi. U napadu do ove sezone osim Vučinića nisu imali kremu, ali Tevez, pa i Llorente to jesu. Bez obzira što se potonji izgleda nije uklopio.

Napoli – Kada bih zaljučivao prema viđenom u dosadašnja tri kola Scudetto bih odmah prišio na dresove Benitezove bande. Nogomet koji oni igraju nema veze s tipičnim talijanskim. To je napadački nogomet s velikim posjedom lopte. Ono što bi trebalo brinuti Rafu je da takav nogomet nikada nije donosio naslove, samo simpatije. Kamo sreće da odu do kraja, jer ako već naš klub ne može konkurirati za naslov, a mislim da ne može, bilo bi lijepo da ga osvoji momčad koja igra ovakav nogomet. To bi bio veliki zalog za budućnost, jer poznato je da samo prvaci postavljaju trendove nogometne igre. Napolijev naslov bio bi nogometna revolucija u Italiji. Izgubili su Cavanija, ali su dobili momčad – slično kao mi s Ibrom 2009. Pogledao sam ih dva puta i zaista djeluju sjajno. Nisu imali protivnike visokog renomea, ali gledajući ih činilo mi se kao da gledam Bayern, Borussiju Dortmund ili Barcelonu (po meni momčadi koje igraju najbolji nogomet u svijetu). Čekam ih još u izravnim ogledima s „velikima“.

Fiorentina – Prošle sezone im je uskraćen (da ne kažem ukraden) nastup u Ligi prvaka, ali pojačanjima pokušavaju osigurati da se to ne ponovi. Pogledao sam i njih ove sezone i u napadu s Cuadradom, Rossijem i Gomezom mogu sanjati, a vezni red je već ionako ponajbolji u ligi. Ni Iličić nije za baciti kao alternativa ofenzivi. Montellin nogomet, kao i Benitezov vezuje navijače uz klub (u Firenzi su se pretplatnici udvostručili u odnosnu na prošlu godinu) što je temelj za velike stvari. Nažalost Fiorentini za ono najviše nedostaje najbitnije – obrana. Međutim oni i Napoli najljepša su fotografija Serie A.

Milan – Njih sam pogledao samo protiv PSV-a dva puta i ponovno mi ne ostavljaju neki poseban dojam. Poznato je kako Allegrijev nije baš najbrži start, pa treba malo pričekati. Olako su se riješili dosta obrambenih igrača i zbog toga već sada imaju problema. A sezona je tek počela. Napad je za izvoz kvalitete, a ostaje za vidjeti što će trener namijeniti Kaki. Hoće li biti polušpica ili treći napadač? Naravno, ostaje za vidjeti i koliko će Kaka pružiti. Bude li onaj stari, uz solidno zaleđe u likovima De Jonga, Montoliva, Muntarija, Polija i Nocerina, te Balotellija naprijed Milan bi se mogao umiješati u borbu za naslov. Bez obzira što je to trenutno nerealan scenarij, posebno jer se Brazilac već ozljedio,  ne zaboravimo da je Kaka praktički sam osvojio Ligu prvaka prije šest godina.

Roma – Obitelj Sensi je bila mala beba u usporedbi s promjenama koje svako malo rade novi američki gazde. Kada su stigli predstavili su se kao ambiciozan i ozbiljan konzorcij, a do sada su se pokazali sve osim takvima. Promjene trenera, uprave, direktora, igrača… Niti Palermov Zamparini ili Genoin Preziosi nisu toliko mijenali. A ovdje se radi ipak o velikom klubu, bez obzira što upravo zbog novih vlasnika Roma to jest sve manje. Spaletti je sjajno rekao prije par dana: „Žao mi je Rome, ali pokazalo se da nisam ja bio kriv za stanje u klubu. Nakon mene više nisam čuo ime tog kluba u Europi. Ljudi nažalost više ne znaju tko je Roma.“  Promijenili su i grb kluba unatoč žestokom opiranju navijača, dakle temelje. Kao da namjerno ruše ponos Rima. Međutim, na terenu se stvorila sjajna ekipa. Kompletna. Možda se pokaže da su sva lutanja usmjerila Romin brod na pravi put. Svaku su poziciju terena pokrili super kvalitetnim igračima i već u prvih par kola pokazali odličan i efikasan nogomet.

Inter – Evo nas! Kako nas ponovno ne bih precijenio kao lani stavljam nas u borbu za Europsku ligu. Ogroman pomak se vidi u obrani koja je lani bila očajna, ali u posjedu lopte Mazzarri mora još enormno puno raditi. Ne vjerujem da se na momčad odražava situacija oko prodaje kluba, bar ne sada kada je prijelazni rok završen. Ipak, vrlo je vjerovatno kako su pregovori Moratti-Thohir utjecali na prijelazi rok. Rezultati su zasada tu, Mazzarri je tipično talijanski taktičar što nam u ovom trenutku možda najviše i treba. Nećemo biti ugodni za oko, bar ne neko dogledno vrijeme, ali bude li rezultata Meazza će stajati iza trenera. Na kraju krajeva, po meni i nažalost, u Italiji je to jedino mjerilo. Mediji pišu o preporodu bočnih igrača pod Mazzarrijem, ali ja smatram da trče pred rudu, bar polovično. Jer dok Nagatomo uistinu jest preporođeni igrač u defanzivnoj fazi (naprijed mi nikada nije bio loš) i dalje čvrsto stojim iza stava kako Jonathan nije igrač za Inter. Šteta što Uprava nije ispunila jedini ozbiljni zahtjev trenera u prijelaznom roku i dovela desnog bočnog. Tada bi odgovornost za cijelu sezonu bila na leđima trenera. Ovako se opet ostavio prostor za kritike Morattiju, Branci… ili Thohiru.

Lazio – Nebesko plavi nisu imali sreću što su se u prve četiri utakmice sezone dva puta susreli s Juventusom. I popili osam gorkih pilula. Sigurno nije dobro za atmosferu, ali Lazio će opet biti jako dobar protivnik svima, te će se pokušati domoći Lige prvaka. Sumnjam da će uspjeti pored gore navedenih klubova, ali oni su još u domeni kvalitetnih sudionika ove sezone i članovi kvalitativnog preporoda Serie A. Vrlo malo promjena zalog su za relativno uspješnu sezonu što god mislili navijači. Predsjednik Lotito puno je obećavao u prijelaznom roku, a napravio jako malo i time izazvao revolt među navijačima. Sezona će im stoga ovisiti i o tome, jer rimski ambijent najteži je u Italiji, kako za Romu tako i za Lazio (i to je jedan od razloga što Rim po broju naslova debelo zaostaje za Milanom i Torinom).

Udinese – Svake godine isto. Žele opstanak, ostvare Europu za koju se tako grčevito bore, a onda ispadnu u pretkolima. Konstantno prodaju ponajbolje igrače, osim najvažnijeg. Stalno se govori kako Udinese ne može ponoviti prethodnu sezonu, a Guidolin se uporno ponavlja. Do kada? Valjda će još ove sezone biti u borbi za Europu. I tako vjerovatno dok se ne ugasi Di Natale i dok Guidolin bude imao motiva i ideja.

Cagliari – Po meni jedan od pobjednika ljetnog prijelaznog roka. Tri igrača bila su tražena od najvećih talijanskih klubova, ali i europskih. Cellino je odolio i sva trojica su ostala na Sardiniji. Za klub Cagliarijevog ranga to je senzacionalno. Izgleda da se i situacija sa stadionom stabilizira, bliži se povratak na Sant’ Eliju. Ako lani nisu ispali iz lige onda im ove sezone prognoziram plasman u  gornji dio tablice. Oni su moja Pepeljuga za sezonu 2013/14.

Bologna – Ostao je Diamanti i to je najbitnije. Bianchi će zamijeniti Gilardina što bi trebalo biti dovoljno za mirnu sezonu. Trener Pioli stvorio je u Bologni konretnu i dopadljivu igru. Gledajući ih lani nekoliko puta izgledali su kao momčad koja točno zna što radi, sa glavom i repom bez obzira što osim Diamantija nema vanserijskih igrača. Pokazali su zube i prvaku Juventusu, a da ne napominjem da su nas dobili, a ktome i uvjerljivo nadigrali upravo spomenutim organizacijskim karakteristikama.

Torino – Kao i Verona u prvom, oni su u trećem kolu imali Milan na tapetu. Ali nisu izdržali, prosuli su dva boda u sudačkoj nadoknadi. Otišao im je stup obrane Ogbonna. U napadu su Bianchija zamijenili po meni dosta boljim Immobileom. Cerci se još lani pokazao sjajnim igračem na čijim krilima u obliku golova i asistencija Torino sakuplja bodove. Trener Ventura je poznat kao poslovično dobar taktičar koji već nekoliko godina uspješno vodi prosječne momčadi do uspjeha iznad očekivanja. Očekujem isto ove sezone.

Parma – Aah, Cassano! Čista klasa, ali cijelu karijeru premalo zalaganja. Obožavam tog igrača i zahvalan sam što je bar sezonu, iako iznimno crnu za klub, proveo baš u Interu. Klubu za kojeg navija od malih nogu. U početku sam vjerovao u Stramu i branio ga, ali danas mislim kako je bio katastrofalan za nas i da nam nije bilo sjajnog Cassana u prvom dijelu sezone borili bismo se za ostanak. Taj isti Cassano će nositi Parmu, klub koji trenutno ide ruku pod ruku s njegovim karakterom. Tamo će također biti glavni igrač, ali će za razliku od Intera imati potpunu slobodu na terenu i dozvoljavati će mu se bilo kakva forma i bilo kakvo ponašanje. Manji klubovi uvijek profitiraju od superzvijezda. Još nekoliko dobrih igrača Parma je dovela kako bi pojačala dojam vrlo solidne prošle sezone.

Verona – Već lani u Kupu protiv nas Verona je pokazala da ima potencijal i igru za Seriju A. Renovirali su vezni red iskusnim igračima koji su dovedeni iz puno većih klubova, a u napad doveli Tonija. Šokirali su Milan u debiju, a u tri kola skupili šest bodova. Lijep start, nema što.

Sampdoria – Uvjerljivo su izgubili gradski derbi, ali u prvom kolu bili al pari Juventusu bez obzira što su i to izgubili. Imaju sigurno dovoljno za sredinu tablice, možda i nešto više, ali čini mi se kako puno igrača igraju samo za sebe. Uspije li ih Delio Rossi smiriti i natjerati da igraju za momčad biti će dobro. U suprotnom bi mogli ispasti, jer igrom djeluju upravo kao prije par godina kada su šokantno napustili Seriju A.

Genoa – I dalje mijenjaju cijeli kadar, te time (p)ostaju velika nepoznanica. Protiv nas u prvom kolu nisu bili nešto, ali gledajući ih u gradskom derbiju čini se kako ove godine imaju dobar zalog za nadati se mirnoj sezoni. U njihovim sam redovima primijetio igrača koji je lani Cataniju vodio ka osmom mjestu, a koji se spominjao i kao naš potencijalni spielmacher – Francesco Lodi. Uz Mareka Hamšika najbolji mi je igrač prva tri kola. Trener Liverani je „zelen“, ali klikne li sve kako treba, Lodi bi opet mogao čak i u iznenađujuću borbu za Europu, ovaj put u crveno-modrom.

Atalanta – Nažalost ne znam puno o Atalanti. Njih, uz Cataniju jedine nisam pogledao niti u sažecima. Prema onome kako su trgovali očekuje ih standardna sezona – što prije stići do čarobnih 40 i osigurati elitu sljedeće sezone. Izgubili su Biondinija koji u Genoi igra dosta dobro, znači to im je minus. Kostur momčadi i trener su isti, to bi trebao biti plus.

Livorno – „Mali Inter“ će se boriti za ostanak, tu ne bi trebalo biti dvojbe. Nama ostaje nadati se kako će Bardi, Benassi, M’baye, Duncan i Botta skupiti dosta iskustva u prvoligaškom nogometu. Od Siene su uzeli jednog od najzanimljivijih napadača Innocenta Emegharu. Hoće li on biti dovoljan? Sieni lani nije bio.

Catania – Iznenađenje prošle sezone u prva tri kola ima 0 bodova. Ako se po jutru dan poznaje… Tek kada sam vidio Lodija u Genoi mogu procijeniti njegovu važnost u igri Catanije. Vidjeti ćemo jeli samo do toga. O njima također jako malo znam, jer ih kao ni Atalantu nisam gledao niti u isječcima i ne znam jeli im bodovni konto realan.

Chievo – Možda se pitate zašto sam ovdje stavio klub koji iz godine u godinu s anonimusima mirno brodi Serijom A. Osjećaj, jednostavno smatram da svemu dođe kraj i da je za Chievo to ova sezona. U prva tri kola zaista djeluju očajno, obrana je gora od Ementalera.

Sassuolo – Nevjerovatno je uopće da se Sassuolo plasirao u najviši dom talijanskog nogometa. Nemaju niti logistiku, niti kadar za zadržavanje. Doveli su Schelotta kao najzvučnije pojačanje, te još „otpadaka“ iz drugih klubova. Sve bi trebalo biti jasno.




4 thoughts on “Početak povratka Serie A u elitu

  1. il-principe

    još bih nadopunio da je Catania osim Lodia ostala i bez alejandra gomeza koji je prodan u metalist,i mislim da previše podcijenjuješ Inter,ja bih nas stavio odmah iza juvea i napolija koji ima ne baš sigurnu obranu što će se primjetit kad budu igrali protiv jačih momčadi isto kao i fiorentina koja će dosta kiksat zbog svoje obrane

    Reply
  2. nraguz

    Slažem se za Cataniju.
    Napoliju ni ne treba obrana kako igraju :). Vidjet ćemo već večeras protiv Borussije.
    Za Fiorentinu sam i napisao da će obrana bit problem.

    Reply
    1. J.Zanetti4

      Beniteza su mediji predstavili kao loseg trenera (sto je besmislica)… Nesto slicno su mediji govorili lose o Toresu a lik zabija u svim utakmicama golove, španac je svetska klasa…
      Zao mi je bilo Beniteza koji je najuren i izlagan dok je bio u Interu… u sustini odlican je to trener

      Reply
  3. nraguz

    Ne znam što bih rekao o Benitezu… Sigurno je da u Interu nije imao podršku Uprave, ali ne mislim ni da je vrhunski trener. Po meni je on odličan trener za sredinu u kojoj se mora stvarati momčad, jer je njegov nogomet dopadljiv, ali u vrhunskim momčadima se ne snalazi (naša je to bila 2010.)

    Reply

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *