full screen background image

Sandro Mazzola…legenda u sjeni

Alessandro (Sandro) Mazzola je velika legenda Intera ali mi se čini da je nekako zapostavljen u svim velikim pričama o našem klubu. Puno se više priča o onima kojih više nema među nama (Meazza, Facchetti…) ali i o onima, hvala Bogu, živima koji su ispisali goleme stranice u povijesti našeg kluba treba posvjetiti mnogo više pažnje.
U svim događanjima unutar kluba, kako proslavama značajnih događaja tako i u operativnom radu nemamo priliku vidjeti velikog Mazzolu. Možda je to njegova želja da ne bude više angažiran u klubu nakon završetka impresivne igračke karijere ali bi čelni ljudi u klubu morali vršiti veći pritisak na svoje legende (slična stvar je i sa Bergomijem) da one istinske igračke vrijednosti koji su cijelu svoju igračku karijeru proveli u crno-plavom dresu budu bliže klubu. Da pomognu svojim iskustvom u radu ali i da budu živi primjer aktualnim igračima kako se voli klub a još više mlađim generacija da odrastaju i vaspitavaju se u duhu takvih veličina, ne samo igračkih već i ljudskih. Mazzola je sportski komentator i nogometni analitičar na državnoj televiziji RAI, što znači da je i dalje sav u nogometu i mislim da ga ne bi bilo teško pridobiti u klub za koji je jedino igrao i to punih 17 godina. Da,da…dobro ste čuli…debitirao je 10.06.1961g. protiv Juventusa a zadnju utakmicu odigrao u Kup utakmici protiv Milana (03.07.1977g.)
Sandro Mazzola je rođen 08.11.1942g. u Torinu a otac Valentino je takođe bio nogometaš i igrao za Veneziu i Torino. Cijelu svoju karijeru je proveo u Interu. Odigrao je ukupno 565 utakmica i postigao 158 golova. Uz Facchetija najveća karika Grande Intera, kada smo bili najveća momčad na planeti 60-ih godina. Osvojio 4 scudetta, dva puta prvak Europe i dva puta prvak svijeta. Za reprezentaciju Italije je nastupao od 1963g. ( debitrao 12.05. protiv Brazila) do 1974g. i skupio 70 nastupa postigavši 22 gola. Učesnik je tri svjetska prevenstva sa „azzurrima“: 1966,1970 i 1974.
Vezni igrač sa sjajnom tehnikom i pregledom igre a osjećaj za gol je zadivljujući. Kompletan nogometaš, jednako uspješan i na malim i na velikim utakmicama koje su odlučivale o trofejima a njegovi golovi dali nemjerljiv doprinos.Imao sam tu sreću, da sam se rodio tako rano i mogao uživati gledajući Mazzolu. S obzirom da je vezni igrač najzahtjevnije mjesto u momčadi, jer daje ton i boju igri te ako uzmemo u obzir da uz sve to jedan takav igrač da toliko golova, onda ja sebi uzimam za pravo, uz svo uvažavanje takvih veličina kao što su Meazza, Bergomi,Facchetti…da ne nabrajam dalje, donjeti tu tešku odluku da smatram Mazzolu za našeg najboljeg igrača u povijesti. Uz svo igračko umijeće uzimam u obzir i vjernost i dugotrajnost u momčadi te samozatajnost van terena, Mazzola kao legenda Intera za nijansicu ima veći sjaj od ostalih.
Budimo sretni da je legenda još sa nama i čelništvo kluba bi trebalo učiniti puno više na promociji svog velikana , kako medijski tako i operativnim angažmanom.




5 thoughts on “Sandro Mazzola…legenda u sjeni

  1. majstormk

    koliko sam ja upoznat s njegovom postigraskom karijerom – on ti je jedan od clanova uprave torina… njegov otac valentino je bio velika legenda torina kad je toro bio najjaci klub italije… poginuo je kao i cijela momcad u avionskoj nesreci… sandro se vratio pomoci torinu da se vrate medu elitu italije…

  2. interista7

    dobar text, kad bi se gledale karijere tata sin mazzola, bilo bi vrlo gusto. valentino je bio 5 puta prvak italije sa torinom i mnoge rekorde su tada postavili, on je cak bio i kapetan, a da nisu svi poginuli u nesreci, sigurno bi osvojili ukupno 10 naslova. RIP Grande Torino
    jos jedna zanimljivost sto se valentina tice, sandro spominje da mu je tata prije cesto znao nositi interov dres po kuci.inter je sandra pod svoje uzeo u 6 godini, nakon nesrece.
    bio je na nekoj funkciji u torinu, ali zadnjih godina radi na tv postaji RAI, kao komentator.

  3. nraguz

    Mazzola jest bio naj nogometaš Intera, ili bar jedan od. Ali Facchetti je ipak najveći Interovac svih vremena, jer je cijeli život posvetio klubu, ne samo igračku karijeru. Mazzola je bio u upravi kad je stigao Moratti, no onda je prešao u Torino. Sigurno da je bio bolji igrač od Fachettija, ali Giacinto je ipak za dlaku veći Interista. Mazzolin otac je bio još bolji nogometaš od sina, ali mu je Superga skratila život kao i cijelog Torina – po mnogima najveće momčadi svih vremena (5 uzastopnih scudetta, a koliko bi ih još bilo samo Bog zna).

Odgovori