full screen background image

Santon: Još nisam fenomen

Evo prvog intervjua u karijeri Davide Santona!

Davide Santon bio je gost mikrofonima Inter Channela u emisiji “A tu per tu” (Licem u lice).

Sezona je tvojih debija: u prvoj momčadi, u reprezentaciji U-21, a evo sada i u TV studiju…

Da, istina je. Za mene je ovo najvažnija sezona koja mi poklanja mnoge emocije. Prvo debi s Interom, potom u reprezentaciji, prekrasno.

Tko te gleda izvana čini mu se da si hladan, da te teško izbaciti iz takta…

Proživljavam burne trenutke, ali uspjevam zadržati hladnoću. To proizlazi iz pomoći mojih suigrača i mog truda da kontroliram emocije. Nije lagano igrati s ovolikim pritiskom. Kada igraš mirno igraš dobro, a kada si napet ne izlgeda baš najbolje.

Prolaze li ti potezi kao u mlađim kategorijama?

U kadetima sam igrao na poziciji puno ispred ove, ali kao bek ipak mogu ponavljati neke stvari. Još se privikavam, te utakmicu po utakmicu pokušavam napredovati ofanzivno i defanzivno.

Kako je desnom braniču igrati na lijevoj strani?

Igrao sam obje pozicije. Kao dešnjak na desnoj strani tražiš proboj što dalje kako bi onda centrirao desnom nogom. Na lijevoj strani se pokušavaš ubaciti u sredinu kako bi mogao igrati desnm nogom. Nisam to često radio, ali sada pokušavam. Baš sam s reprezentacijom provao doći do udarca, ali nije bilo dobro. Moram više vježbati.

Možemo potvrditi da Davide Santon ima dobar šut…

Da, to mi kažu mnogi. Čak i moji suigrači kad me vide da se povlačim viču da pucam, ali ja to ne učinim. Moram se naviknuti na to.

Postoje roditelji, pa profesionalni očevi kao što su treneri. O kome ćemo prvo?

Moji se roditelji neviđeno žrtvuju otkad sam došao u Inter. Svake nedjelje putuju preko tri i pol sata kako bi me gledali i vraćaju se kući kasno da bi ujutro išli na posao. No u isto vrijeme sam i ja žrtvovao puno: nije lako otići od kuće s 14 godina, biti sam, ali ako nešto uistinu želiš onda se moraš žrtvovati.

Jesi li shvatio da bi mogao imati važnu karijeru kada si pozvan na pripreme u Riscone di Brunico?

Da, bio je to sjajan doživljaj, ali nisam mogao zamisliti da se tamo stvara jedna karijera. Uvijek sam mislio kako nije lako biti u Interu, ali sam nakon debija s Romom rekao sam sebi: “Davide, sada sve postaje ozbiljno”. Od tu sam krenuo.

Kako bi te opisao, Jose Mourinho ima samo superlative. Kako se osjećaš?

Trener je sjajan. Njegovi komplimenti uistinu gode iako mi se čini da je reći kako je Santon fenomen malo pretjerano. Svejedno mu se zahvaljujem poglavito zbog povjerenja koje mi je ukazao.

Kada si bio dijete jeli te tko označio kao fenomena?

Da, čak i kada sam igrao prije dolaska u Inter su mi govorili da imam nešto više od drugih. Uvijek sam komplimente rado prihvaćao, ali nisu mi zavrtjeli glavu.

Igrao si kao ofenzivni vežnjak. Kada si se prebacivao na ulogu beka morao si naučiti stvari koje nikad nisi radio, tj. braniti se. Jeli bilo teško?

Bilo je teško jer nikad nisam igrao beka, pomoglo mi je što su kretnje krila i beka identične, ali ima puno razlike: ako pogriješiš u obrani akcija se kreće prema golu, dok u veznom redu znaš da ima nekog iza tebe. Stoga trebaš uvijek biti 100% koncentriran. Trener mi je puno pokazao o dijagonalnim kretanjima i mnogim drugim stvarima koje sam naučio.

Da li ti crta te stvari?

Ne, samo mi je ukazivao na pozicije koje moram zauzeti u određenim trenucima, a ja sam pomalo shvaćao. Prije debija sam samo dva puta igrao lijevog beka. Znao sam za kretanje, ali ništa više. Ni sada ne znam puno, ali se privikavam.

Lani si u juniorima zaigrao na desnom beku nakon kazne Filippinija i nisi više izlazio…

Istina. Filippini je dobio crveni karton protiv Albinoleffea, ja sam ušao i bilo je dobro. Poslije utakmice su mi kolege rekli kako je trener rekao: “Santon nije loš bek” i od tada sam uvijek igrao. Igrao sam finale juniora i onda sam ubačen u prvu momčad.

Postojao je još jedan igrač koji je debitirao na beku, a postao sjajan veznjak – Marco Tardelli.

Da, znam, on je bio sjajan igrač. Uvijek ću pamtiti njegov gol u Španjolskoj ’82. Ja sam u reprezentaciji također korišten u veznom redu. Izbornik Casiraghi mi je rekao kako me želi provati u vezi, a ja sam prihvatio jer sam to već odigrao s juniorima dva-tri puta lani. Bilo je dobro, prvih 10 minuta sam imao problema dok se priviknem, ali onda je bilo dobro.

Danas igrači moraju biti takvi, kao Javier Zanetti: znati se snaći na svakoj poziciji…

Da, bolje da se udomaćiš na više pozicija. Ja sam ih provao gotovo sve, jer sam lani igrao kao desno krilo, lijevo krilo, napadač, desni bek, a ove godine lijevi bek. Još mi nedostaje da se okušam na centralnom braniču.

Bojiš li se koga nakon što si se susreo s Cristianom Ronaldom…

Ne, apsolutno. Moram uvijek biti pažljiv bez obzira tko je ispred mene. Čim se izgubiš na tren gotovo je.

Koje je tvoje najveće zadovoljstvo u proteklih 12 mjeseci?

Sigurno debi s prvom momčadi, ali po meni je najvažnije da su me suigrači prhvatili. Igrači kao Walter Samuel koji imaju obitelji s djecom me tretiraju kao da sam jedno od njihove djece i to me uistinu veseli. Svi mi žele dobro i zbog toga sam jako sretan.

Otkad si u Interu svake godine si osvojio naslov…

Ne, ne svake godine. Osvojio sam ih s kadetima, pa s mlađim juniorima, ali sam lani s juniorima izgubio finale sa Sampdorijom. Izgubili smo 3:2 njihovim udarcem u 85. minuti.

Utrka za naslov: Juventus i Inter…

Izravan sudar nas i njih može staviti točku na ovo prvenstvo. Biti će to strašna utakmica koju se nadam da ćemo dobiti. Znamo koliko će teško biti, ali dati ćemo sve od sebe kao uvijek.

S mladim nerazzurrima si bio među najboljim strijelcima, ubrzo će i prvi gol za pravi Inter?

Kad zabijem prvi gol za Inter, trčati ću kako bih proslavio s trenerom. Nek se pazi onaj tko me pokuša zaustaviti (smijeh).




2 thoughts on “Santon: Još nisam fenomen

Odgovori