Bivši trener Intera Jose Mourinho dao je intervju portugalskoj televiziji TVI u kojem se posebno osvrnuo na svoj bivši klub…
“Inter je klub u kojem mi je bilo najljepše, nitko drugi mi nije darovao toliko radosti. Inter je uistinu obitelj i ja pripadam crno-plavoj obitelji zauvijek. Kada sam odlazio plakao sam više od jedan put. Živio sam fantastičan ambijent, od Pinetine gdje smo trenirali do San Sira.”
Na pitanje zašto je onda otišao Mourinho kaže: “I ja se često pitam. Ali objasnit ću… Real me tada treći put zvao da budem njihov trener, a prijatelji su mi ponavljali: ‘Možeš ti biti veliki trener, ali ako nisi osvojio naslov s Realom u tvojoj će karijeri uvijek ostati rupa’. Capello je to napravio. Tada sam odlučio osobno pregovarati s Florentinom Perezom i otišao sam. Ali kod mene je konstantno prisutna nostalgija za Interom.”
Potom je nastavio nekim od primjera zašto mu je Inter toliko u srcu: “Prvi scudetto s Interom nismo osvojili na terenu, već u trening kampu u Appiano Gentileu. Bila je subota i naš pratitelj je bio Milan koji je te večeri bio poražen osiguravši nam tako naslov. Bila su još tri kola do kraja i mi smo sutra dan morali igrati protiv Siene. U kampu je međutim nastalo ludilo i cijela me momčad molila da idemo na Duomo slaviti s navijačima. Ja sam si mislio: ‘Ako odemo tamo nećemo u krevet prije tri-četiri ujutro, sutra ćemo biti pospani i umorni i ode nam niz utakmica u kojima smo samo pobjeđivali’. Ne može. Viknuo sam: ‘Svi u krevet!’ Kada sam već bio u svojoj sobi i ušuškavao se na vrata je počeo lupati Julio Cesar. Bolno je urlao: ‘Treneru, moramo ići na Duomo, čekaju nas tisuće. Ako ne odemo ti nikada više nećeš ništa osvojiti u životu’. Bile su to riječi prokletstva i pomislio sam: ‘Gotov sam’. Nisam praznovjeran, ali njegove su me riječi poljuljale. Dobro, idemo svi. Tako je i bilo. Kada su nas vidjeli navijači poludjeli su. Vratili smo se u Appiano oko tri i sutra su momci bili fantastični, dali su sve kako bi ostali neporaženi i kako ne bi dopustili protivniku da se hvali kako su pobijedili novog prvaka. Takva mi sjećanja bude veliku nostalgiju. Veselim se Interovim uspjesima i tugujem kada izgube kao proteklih par tjedana… Među ostalim jedini put kada sam pobijedio na jedanaesterce bio je talijanski Superkup protiv Rome, moj prvi trofej u Interu. Kada se dođe do jedanaesteraca mene obuzme panika. Zato uvijek gubim, uključujući dva polufinala Lige prvaka, s Chelseajem i Realom. Samo mi je Inter podario i tu radost.”
Loading ...
Svaka čast Mourinhu, ali to što se nije pojavio na Meazzi 23. svibnja 2010. u zoru je neoprostivo.
Kako koji intervju priča, u jednom je interista do jaja, u drugom zaljubljen u Chelsea, u trećem u Englesku (nije bitno koji klub), a na kraju će dogodine trenirati PSG. Glavno da kape milijuni…
potpisujem nraguz…sto se mene tice nikad mu necu zaboravit ne folazak na meazzu, a i ove izjave su sami medvjeđe usluge jer se svi treneri nda ravnaju po njegovim uspjesima u dvije godine. ne treba zaboravit da je u te dvje godine dobio i imao igrace koje je zelio i pozelio..fakat mi je dosadio sa svojim izjavamao interu!!!
Otisao je u velikom stilu i povijest ce pokazati tj. Vec pokazuje da je tako bilo najbolje.u rangu filma Blockbustera