full screen background image

Nagrada s Facchettijevim imenom u rukama Zanettija

“Il Bello del Calcio” ili “Lijepo u nogometu” nagrada je koju je osnovala La Gazzetta dello Sport prije sedam godina. Trofej primjerima na terenu i van njega nosi ime Interove legende Giacinta Facchettija…

Ove godine ona po prvi puta ide igraču kluba čiji je dres nosio Giacinto – Javieru Zanettiju. Kapetan Intera tim je povodom razgovarao sa medijima, te u intervjuu sa Giacintovim sinom Gianfeliceom…

Jako sam ponosan. Ovo mi je najdraža nagrada u životu, jer nosi ime predivne osobe kakva je bio Giacinto Facchetti. Imao sam ga sreće poznavati i za mene je od početka bio primjer i oslonac.

Kako ide zaklada PUPI?

Danas je to stvarnost koja pomaže djeci Buenos Airesa. Bila je to Paulina i moja želja odavno. Kada je argentinska ekonomija doživila krah 2001. shvatili smo da moramo poduzeti nešto konkretno. Gledali smo ekstremno siromaštvo pred našim očima i osjećali smo se nemoćnima. Najhitnije je bilo ponuditi im alternativu za svakodnevni život. U Zakladi smo se u početku brinuli samo za njihovo slobodno vrijeme: odbojka, košarka, glazba, plivanje i nogomet. Bilo ih je 39, a danas preko 1000 koji cijelo vrijeme provode u Zakladi. Tko bi to zamislio? Idemo po favelama i uz pomoć socijalne službe identificiramo obitelji kojima je pomoć najpotrebnija. Recimo djeca čiji su roditelji u zatvoru zbog droge, djeca koja bi sa pet godina bila osuđena na propast. Novac od ove nagrade ide mojoj djeci u Argentini, jer oni su budućnost moje zemlje.

Paula?

Bili smo jako mladi, ona 14, ja 19. Igrala je košarku, a ja sam igrao prvu profesionalnu godinu u Talleresu. Tada smo se upoznali. Jeli odmah došla sa mnom u Milano? Ne, ostala je u Argentini još tri godine dok ne završi fakultet. Do 1999. je stalno letjela na relaciji Milano – Buenos Aires, a onda smo se te godine vjenčali i ona je došla ovdje.

Par stvari iz privatnog života?

Sa tri djeteta manje spavam (smijeh). Svi moji brazilski suigrači bili su pravi profesionalci. Da, svađao sam se na terenu, ali sve je tu i završavalo. Volim reći što mislim.

Početak?

U Independienteu su me odbacili jer sam bio premalen. Bio je to težak udarac za mene, jer bio je to klub mog srca. Mislio sam da neću nastaviti, ali otac i brat Sergio su me nagovarali dok se nisam predomislio. Igrao sam u Banfieldu, brzo došao do prve momčadi s kojom sam iz druge ušao u prvu ligu. Onda je došao red na reprezentaciju i Inter, klub mog života.

Bio si blizu odlaska?

Kada je stigao Cuper želio me Real Madrid. Odmah sam išao kod predsjednika da mu kažem kako želim ostati. Imao sam fiksiranu želju da osvajam s Interom. Da sam otišao to ne bi priličilo meni. Od tog trenutka sam s Cuperom pronašao dušu i on je začetnik Intera koji je kasnije sve osvojio.

Novi ugovor nakon Božića?

Vidjet ćemo, ako se na kraju godine budem osjećao ovako, a klub i trener budu imali takve namjere ja ću rado nastaviti.

Jeli rukovodstvo kluba tvoja budućnost?

Još se zabavljam igrajući, a onda ću razgovarati s predsjednikom. Nikada nisam rekao da je ovo moja posljednja sezona, nastavit ću dok mi tijelo dopušta. Za to moram zahvaliti roditeljima koji su me naučili marljivom radu. Moja majka je čistila tuđe kuće, a otac je bio zidar, odavno sam shvatio što znači žrtvovati se da bi prehranili obitelj. Odlazili su u 6 ujutro i vidio bih ih tek navečer.

Najdraže uspomene na njih?

Od oca su mi kada mi je popravljao rasparane kopačke. Od majke – kada smo osvojili Kup protiv Palerma poslala mi je SMS: ‘Sine, čestitam i ponosim se tobom.’ Festa u Milanu je trajala do kasno i mislio sam kako ću je nazvati sutra dan kada se probudim. Međutim, ona je te noći zaspala u snu.

Domovina?

U Argentini su sretni s onim što radim, a na početku nisam mogao zamisliti da ću doći do ovdje. Prilikom mog dolaska atmosfera je bila sjajna, Italija me prihvatila kao svog i danas se osjećam Talijanom. Ne znam tko me doveo u Italiju, vjerujem svi pomalo. Stigao je neočekivani telefonski poziv. Igrali smo na turniru u Mar del Plati i među ostalim promatračima su bili Suarez i Mazzola. Passarella me je pozvao sa strane i rekao: ‘Izgleda da te kupio Inter’. Nisam vjerovao. Autom sam prvi put došao na San Siro i sjećam se prvog dojma izvana. Nisam se mogao zamisliti na terenu. No kada sam istrčavao prvi put shvatio sam da mi se ostvaruju snovi.

Reprezentacija?

Imam sjajan odnos sa Sabellom, Svjetsko prvenstvo za mene bi bilo ostvarenje sna, ali sada mislim samo na Inter.

Treneri?

Imao sam puno uloga i trenera, ali Bielsa me stavio da igram u veznom redu i tamo se najbolje osjećam.

Imaš li želju biti trener?

Ne, volio bih biti u rukovodstvu i biti uz momčad kako bih prenosio ljubav prema ovom dresu koju danas nosim istim intenzitetom kao na prvoj utakmici protiv Vicenze. Svaki klub na svojim ključnim pozicijama mora imati osobe koje predstavljaju njegovu povijest kako bi mogli prenositi vjernost dresu.

Poštovanje od supraničkih navijača?

Da, uspijeva mi, jer smatram da kada završi nogomet ostaje osoba.

Koja je tajna tvoje dugotrajnosti?

Puno treniram i nastojim održavati ritam utakmica.

Tko su ti uzori?

Tvoj otac. Puno smo pričali, on mi je prepričavao svoje utakmice. Odmah po mom dolasku sam ga smatrao simbolom kluba, čak i u teškim godinama. Ova me nagrada zaista ispunja ponosom. Hvala Giacinto.

Najdraža pobjeda?

Liga prvaka, predugo smo je lovili. Prije finala sam shvatio kako ću se teško opet naći u toj situaciji. Sjećam se da sam plakao već kada je sudac podigao semafor za nadoknadu vremena. Gledao sam u Samuela i nisam mogao zadržavati suze.

Najteži poraz?

Polufinale Lige prvaka s Milanom. Ispali s dva neriješena, nikada nisam vidio takav San Siro, nevjerovatno.

Suigrači s kojima si se najviše vezao?

Zamorano i Cordoba. Cordoba je zaslužio da nastavi biti dijelom Interove obitelji. Dostupan je i nesebičan kao malo tko, pravi čovjek na pravom mjestu.

Trener je mlađi od tebe?

Stalno se šalimo na taj račun.

Gianfelice Facchetti sam je završio intervju: “Pišeš Zanetti, čitaš vjernost, riječ koja se danas previše koristi. Ne kao apsolutna vrijednost, možda, ali sigurno jedini uvjet po kojem se može dubinski prepričati jedan sportaš u svim svojim porazima, pobjedama i trkom koji ostavlja bez daha, toliko da nestaju rubovi terena. Rekord za rekordom, a sa svakim trkom Zanetti pobjeđuje vrijeme. Zar to nije lijepo u nogometu?”

Prisutni su bili mnogi uglednici, a među njima Milanov direktor Adriano Galliani koji je također odao priznanje Zanettiju: “U 18 godina derbyja niti jedan naš igrač nije rekao nešto negativno o Zanettiju.”

Predsjednik Lazija Claudio Lotito: “Utjelovljuje vrijednosti sporta. Smisao lojalnosti, duh požrtvovnosti i skromnost, sve su to njegove vrline. Predstavlja autentične nogometne vrijednosti, primjer je mladima, obrazovan i konstruktivan.”

Luis Suarez: “Ja sam ga doveo, bio sam sam gledati ga u Argentini, jer Bianchiju su bili potrebni bekovi. Gledao sam ga s reprezentacijom gdje je igrao desnog beka i promislio sam kako nam može biti od pomoći. Poslije sam otišao u Brazil i uzeo Roberta Carlosa. Dakle, ja sam otkrio Zanettija, nitko drugi (smijeh). To vam je živa istina. Zamislite, čak sam mu tada rekao da se ne zamara s plaćom, jer će s vremenom ona rasti. Kao da sam znao…”

Predsjednik Torina Urbano Cairo: “Zanetti je pravi primjer sportaša i ljubavi prema jednom dresu koja u današnjem nogometu više ne postoji. Mislim da je činjenica da Zanetti danas dobija nagradu koja nosi Facchettijevo ime najbolji način da se pozdravi veliki čovjek kakav je bio Giacinto.”

Predsjednik talijanskog olimpijskog saveza Gianni Petrucci: “Zanetti pokazuje kako se pobjeđuje i gubi, održavajući svoju fizičku spremu i ne mijenjajući stav prema sportu.”

Direktor La Gazzetta dello Sport Andrea Monti: “Zahvaljujući svojoj lojalnosti i strašću za humanitarnim radom postao je simbol modernog nogometa. Predivno je što mu priznanje ne odaju samo njegovi navijači, već i protivnički.”

Direktor calciomercato.com Xavier Jacobelli: “Klasa, profesionalnost, moralna figura Zanettija zaslužuju da ga se stavlja uz rame Facchettiju. Zanetti je jedan od rijetkih koji može probiti barijere navijača, jer je svojim ponašanjem i privrženošću za dres Intera osvojio i protivničke navijače, te milijune interista u svijetu. On ne mora ljubiti majicu da dokaže kako je ona dio njegovog tijela. On joj daje počast svaki dan. Nikada ne pretjeruje, iskreno poštuje protivnika, a najviše kada od njih izgubi. Ponovio je to nakon poraza od Atalante sinoć u Bergamu kada je čestitao protivniku bez ‘ako’ i ‘ali’. A ovacije koje mu je cijeli stadion u Bergamu pružio prilikom zamjene same su po sebi dostojne nagrade ‘Bello del Calcio’. Ona časti onoga tko ju je dobio jednako kao onoga čije ime nosi.”




One thought on “Nagrada s Facchettijevim imenom u rukama Zanettija

  1. Dexter

    “…On ne mora ljubiti majicu da dokaže kako je ona dio njegovog tijela. On joj daje počast svaki dan. Nikada ne pretjeruje, iskreno poštuje protivnika, a najviše kada od njih izgubi. Ponovio je to nakon poraza od Atalante sinoć u Bergamu kada je čestitao protivniku bez ‘ako’ i ‘ali’. A ovacije koje mu je cijeli stadion u Bergamu pružio prilikom zamjene same su po sebi dostojne nagrade ‘Bello del Calcio’. Ona časti onoga tko ju je dobio jednako kao onoga čije ime nosi.”

    Sve je rečeno.

    Reply

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *