full screen background image

DERBY DELLA MADONNINA

Ne tako davno najbolji nogomet na starom kontinentu igrao se u Milanu. Taj je talijanski grad imao dva izuzetno jaka kluba koja su osvojila Ligu prvaka u razmaku od tri godine, 2007. i 2010. Rossoneri i Nerazzurri u nedjelju se susreću u najvećem talijanskom derbiju, no i jednu i drugu momčad zadesila je kriza koja ih je dosta udaljila od tih slavnih dana.

Derby della Madonnina pojam je kojem se vesele svi nogometni zaljubljenici u Italiji, ali i širom svijeta. Gradski sraz Milana i Intera tokom godina je postao najvećim derbijem u Serie A, a utakmice na San Siru često su znale ponuditi vrlo zanimljiv nogomet i mnoštvo emocija s obje strane. U nedjelju se Italija sprema za prvi ovosezonski susret milanskih klubova. Taj je dvoboj prije znao odlučivati o prvaku, no sada su stvari bitno drugačije.

I jedan i drugi klub su dosta loše otvorili novu sezonu. Inter se ipak malo oporavio nakon dva poraza i trenutno je treći u prvenstvu, no Milan je daleko od vrha. Momčad koja se prošle sezone skoro do samog kraja borila za naslov prvaka uoči derbija se nalazi na 11. poziciji sa samo dvije pobjede iz šest susreta. Ukoliko izgubi od gradskih rivala, psihološki gubitak mogao bi biti puno veći od bodovnog, te će Milan do kraja natjecanja morati “spašavati sezonu”.

Iako su oba kluba u krizi igre i rezultata, takav period nije nastupio u isto vrijeme. Inter svoje navijače muči već par sezona, ali Milan je tek od početka tekuće pokazao slabiju stranu. Više je razloga za takvo nešto, ali onaj glavni krije se u egzodusu igrača u ovoljetnom prijelaznom roku koji su bili “duša i srce” momčadi.

PSG “slomio kičmu” Milanu

Prije svega treba istaknuti odlazak Zlatana Ibrahimovića. Iako se mnogi neće složiti, Šveđanin je bio glavni kotačić u igri Rossonera i kad je on igrao, igrao je i Milan. Tome u prilog ide i činjenica kako je zabio 28 golova prošle sezone u talijanskom prvenstvu, a njih 14 su bili prvi golovi na utakmicama. To je vrlo bitan podatak jer označuje važnost koju je Ibra imao za usmjeravanje susreta u Milanovu korist.

Poslije njegova odlaska pojavilo se pitanje kako nadomjestiti igrača koji je zabijao 28 golova u sezoni. Logičan odgovor bio bi dovođenje jednog ili dva napadača sličnog učinka, no tu su se Milanovi čelnici malo preračunali. Upravo iz gradskog suparnika doveden je Giampaolo Pazzini koji je prošle sezone zabio svega pet golova u prvenstvu, a iz Rome je na posudbu došao Bojan Krkić koji s Olimpica nosi sedam prošlosezonskih pogodaka.

Ako se zbroje učinci novih napadača Milana, ispada da zajedno nisu zabili niti polovicu koliko ih je “utrpao” Ibrahimović. Dakle, napadačka linija je doživjela veliki udarac, ali i u ostalim segmentima je momčad znatno oslabljena. PSG je Massimilianu Allegriju “oteo” i najjaču kariku u obrani, Thiaga Silvu, za kojeg je izdvojio čak 42 milijuna eura.

Milan je godinama bazirao svoju igru na prekaljenim, iskusnim igračima koji su trebali polako uvoditi mlade talente, ali smjena generacije je napravljena suviše naprasno. U nekoliko tjedana otišli su igrači koji su predstavljali sigurnost i pouzdanost, a u potragu za njihovim zamjenama krenulo se tek kasnije.

Sa San Sira je otišao Alessandro Nesta, a za njim Mark van Bommel, Clarence Seedorf i Gennaro Gattuso. Momčad je promijenjena iz korijena, te možda zbog toga i ne treba čuditi jedan od najlošijih početaka sezone. Krkiću, Pazziniju, Nigelu de Jongu, M’Baye Niangu, Riccardu Montolivu i Francescu Acerbiju bit će potrebno još dosta vremena da se uigraju i počnu pružati navijačima ono što se od njih i traži.

S Mourinhom otišao i pobjednički duh Intera

Za razliku od Milana, kriza Intera počela je još odlaskom Jose Mourinha s trenerske klupe sredinom 2010. godine. Portugalac je otišao ostavivši Nerazzurre s trofejima Lige prvaka, Serie A i Coppa Italije, no od tada se situacija značajno promijenila. Teče treća sezona od njegova odlaska, a Inter je osvojio tek dva trofeja – Svjetsko klupsko prvenstvo i Talijanski kup.

Mnogima nije bio poznat razlog takvom naglom padu s obzirom da momčad nije značajno promijenjena. Ključni igrači ostali su na Giuseppe Meazzi, ali onaj pobjednički duh više se nije osjetio. The Special One je znao izvući maksimum od igrača koji su se u potpunosti predali njegovim zadacima, a to se baš i ne može reći za njegove nasljednike koji su često imali problema s disciplinom svojih prvotimaca.

U međuvremenu se na klupi izmijenilo pet trenera, a sasvim neočekivano na toj je poziciji nakon Claudija Ranierija ostao mladi i neiskusni Andrea Stramaccioni. Iako je trebao biti samo “prijelazno rješenje” dok se postigne dogovor s renomiranijim stručnjakom, zadobio je povjerenje čelnika da povede igrače u nove izazove.

Inter je danas daleko od slavnih dana u Ligi prvaka. Natječe se u Europskoj ligi, a u talijanskom prvenstvu se muči sa Sienom. No, ipak je u boljoj poziciji od rivala Milana uoči međusobnog dvoboja, a i čini se kako je forma crno-plavih u uzlaznoj putanji za razliku od crveno-crnih koji ne mogu uhvatiti konstantu.

S obzirom kako je kriza ranije počela u redovima Intera, za očekivati je kako će i završiti ranije od Milanove. Stramaccionijeva ekipa nije doživjela takvu promjenu rostera, te je velika većina igrača na okupu duže vrijeme. Diego Milito i Antonio Cassano zasad igraju solidno, a momčad djeluje jača dolascima Samira Handanoviča i Alvara Pereire unatoč tome što u obrani više nema Maicona i Lucia.

Derbi, u kojem je Milan domaćin, bi stoga mogao ponuditi odgovore na nekoliko pitanja. Krajnji ishod sa zanimanjem će se pratiti i u Juventusu koji još uvijek traži glavnog konkurenta za ovosezonski Scudetto. Inter bi se pobjedom mogao dosta približiti tom statusu, dok bi Milan bio tek na početku puta. U slučaju poraza, Nerazzurri su i dalje “na čekanju”, a Rossoneri gotovo pa otpisani. Remi bi po tom pitanju predstavljao nastavak “statusa quo”.

Ulog je velik za oba sastava, a posebno za trenere. Ne bi čudilo da poraženog stratega zadesi “zla kob” jer se neuspjeh u derbiju reflektira na ostatak sezone. Milan i Inter nisu više u samom europskom vrhu, nisu čak niti u talijanskom, ali pobjeda u ovakvoj utakmici mogla bi biti tek prvi korak u nastojanju da se na taj put vrate.

Nedjeljni derbi Milana i Intera bit će 220. put da se ta dva kluba susreću u službenim utakmicama. Crveno-crni su uspješniji s 81 pobjedom, dok crno-plavi imaju pet manje, a 62 susreta je završilo remijem. Najviše pogodaka (14) u derbijima postigli su Andrij Ševčenko i Giuseppe Meazza koji je nastupao za obje momčadi čime se mogu pohvaliti sadašnji prvotimci Cassano i Pazzini.

Izvor: hrsport.net (Josip Piršljin)




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *