full screen background image

Može li se uloviti Juventus?

Može li se uloviti Juventus?

Kao i svake godine odzvonilo je 19 sati 31. kolovoza. Nogometne momčadi diljem svijeta posložene su tako da pruže najbolje od sebe. Bar tako svaka od njih misli…

Serie A u toj priči nažalost sve više financijski zaostaje, iako ovog ljeta osim par iznimaka nitko nije „bacao“ novac. Upravo nam taj deficit daje za pravo nadati se vrlo izjednačenoj i uzbudljivoj sezoni na Apeninima. Bez obzira na novac kvalitete ne manjka, iako ono najbolje danas igra u tri engleska kluba, dva španjolska i jednom francuskom. Ostalima nemamo što zavidjeti.
Krećem redom, onako kako mislim da će tablica izgledati na kraju sezone 2012/13.

Juventus – Prvak Italije već lani je bio sjajna momčad, a doveli su još Islu i Asamoaha iz Udina, Lucija i Bendtnera kako bi bili kompetitivni na više frontova. Kupuju pametno već drugu godinu u nizu, imaju polivalentne igrače koji mogu igrati na više pozicija i to Antonio Conteu daje mogućnost da varira svoj sustav. Lani je koristio 4-3-3, 4-2-4, 3-5-2… U današnjem nogometu to je velika prednost, jer unatoč prepoznatljivom stilu protivnik ipak ne može točno predvidjeti kako ćete igrati. Sada treba vidjeti kako će se nositi sa paralelnim igranjem Europe i domaćih natjecanja. Ipak, više od svega treba vidjeti koliko će odsutnost Contea utjecati na njihove predstave. Conte može trenirati svoju momčad, ali zbog suspenzije od 10 mjeseci neće moći biti uz teren kada je najpotrebnije. Njegov entuzijazam Massimo Carrera teško može kopirati i to prenjeti na igrače, a za vrijeme utakmice to zna biti presudno. Već su uzeli trofej, ali to ne želim komentirati, jer svi vi koji ste gledali Superkup protiv Napolija znate na koji su način došli do njega. Da ne pričam o puštanju Del Piera…

Napoli – Biti ili ne biti. Takva je sezona za Napoli. Imaju godinu iskusniju momčad, a ostali su jedino bez Lavezzija. Međutim imaju Pandeva u sjajnoj fizičkoj formi, ali i Insignea. Ne igraju Ligu prvaka koja im je lani oduzela presudnu energiju za prvenstvo. Stoga ove sezone s pravom računaju na povratak u elitno europsko natjecanje.

Inter – Andrea Stramaccioni kao da je dobro proučavao model Juventusa. Sam po sebi je vrlo emotivan i entuzijastičan, pa je ktome vrlo sličan Conteu, a u ljetnoj kampanji primjenio je Conteov model dovođenja isključivo polivalentnih igrača od kojih svi znaju s loptom i samim time mogu igrati na raznim pozicijama. Stoga ni Inter neće ove sezone imati striktan sustav igre. Koristit će se 4-3-1-2, 4-3-2-1, 4-2-3-1, 4-3-3 što daje veliku prednost nad bilo kojim protivnikom. U prvom kolu Inter je demonstrirao vrlo ofanzivnu i dopadljivu igru uz iznimno dobru organizaciju i čvrstoću. Obrana djeluje puno uvjerljivije s Ranocchiom koji pomalo dolazi na ono zbog čega je bio na glasu. Vezni red davno nije toliko trčao niti igrao loptu od prve. A bude li Sneijder trčao bez posjeda lopte kao protiv Pescare ne bojim se da imamo najboljeg fantasistu na svijetu, a tada se možemo nadati svemu. Napad ove godine na inzistiranje trenera krase znalci i nogometni umjetnici. Vjerujem da tim modelom nećemo ovisiti samo o Militu, već će zabijati mnogi. Nema više dugih lopti iz obrane na Milita, nema više Lucija koji kreće sa pozicije centralnog braniča do protivničkog šesnaesterca. Danas sve ima glavu i rep. Brine jedino Zanetti na desnom boku. Pardon, ne brine on, već se pitam tko će pokriti tu poziciju ako se Capitano ozljedi. Ima 39 godina i teško će unatoč svojim nevjerovatnim fizičkim predispozicijama izdržati 50 utakmica na poziciji na kojoj moraš neprestano trčati, čak i po 80 metara sprinta u komadu. To je jedna od dvije pozicije na kojoj s odlaskom Maicona nemamo kvalitetne alternative. Druga je manjak pravog špica, nekog tko će odmarati Milita ili upasti ako se ozljedi. To svakako može biti Palacio, ali on je korisniji malo natrag. Ipak, to je po meni manji problem jer i ako Palacija gurnemo naprijed imamo kvalitete za pokriti njegovu originalnu poziciju (Coutinho, Alvarez, Cassano). Ukupno gledajući nisam ovako željno čekao utakmice nerazzurra već tri godine. Nismo na razini Juventusa, ne vjerujem da možemo do naslova jer imamo ipak neiskusnog trenera i novu momčad, ali sam siguran da ćemo se uz Interov nogomet jako zabavljati. Meni je recimo i utakmica s Romom koju smo izgubili bila izvrsna i Inter je u njenom velikom dijelu izgledao jako dobro. Jedina ljetna mrlja odnos je prema Julio Cesaru. Razumijem i podržavam novu klupsku politiku o plaći koja ne može biti preko tri milijuna Eura, ali ugovor je ugovor, potpis je crno na bijelo. Ako ga je vratar imao do 2014. uz određene uvjete tko je kriv klubu što je to tada ponudio. Julio nije bio bilo tko, već legenda kluba koji se vezao uz crno-plave boje. S druge strane, da je Julio zaljubljen u Inter koliko je želio pokazati prihvatio bi nove uvjete koje je Inter nudio. Ali nije…

Roma – Nisu puno mijenjali igrački kadar, ali napravili su jedan jako bitan potez: vratili entuzijazam žuto-crvenom dijelu Rima. I to u liku i djelu Zdeneka Zemana. Češki strateg nije pobjednik, ali njegove momčadi su bez iznimke nudile spektakl, a svlačionicom uvijek dominira disciplina. Mislim da ćemo nakon ere Spallettija ponovno gledati odličan nogomet na Olimpicu, a uz malo sreće boem bi mogao do naslova. Sam je rekao: „Ovo mi je posljednja šansa u životu da dođem do naslova“. Što se tiče prijelaznog roka velika je pobjeda zadržavanje De Rossija koji je odbio ponudu Manchester Cityja. Najvažnija pojačanja su Destro, a pogotovo Balzaretti na deficitarnoj lijevoj strani. Protiv nas su već pokazali što mogu.

Milan – Po meni će završiti peti samo jer se zovu Milan. Momčad je za Europa ligu. Ipak, zvati se Milan, Juventus ili Inter u Italiji donosi prednost, jer htjeli mi to ili ne povlašten si kod raznih institucija. Svjesno ili nesvjesno olakšice stižu sa svih strana. Ostali su bez 12 igrača, od čega bar osam koji bi danas trebali biti u prvom sastavu. Doveli su Montoliva, Pazzinija, De Jonga i Bojana, i to je samo možda dovoljno da bi se ozbiljno uključili u borbu za njihove tradicionalne ciljeve. Trener Allegri se predao već prije početka sezone: „Možemo biti peti, ali možemo i do naslova“ – rekao je. Sjećate li se vi kada su iz Milana curile riječi da bi mogli biti peti? Zvuči nevjerovatno, ali ja vjerujem da su to proročanske riječi.

Fiorentina – Kraljica mercata! Viole će sigurno biti najugodnije iznenađenje prvenstva. Doduše, nakon impresivnog prijelaznog roka ne mogu se niti zvati iznenađenjem, jer za očekivati je plasman u Europu. Stoga možemo reći kako će Fiorentina napraviti najveći napredak u odnosu na prošlu sezonu kada je i opstanak bio upitan u pojedinim trenucima. Obrana na čelu se vratarom Vivianom i Villarealovim Gonzalom Rodriguezom dosta je izmjenjena.Vezni red je pak revolucioniziran dolaskom redom iznimno kvalitetnih igrača: Borje Valera, Alberta Aqulianija, Cuadrada i Davida Pizarra. Strašno je što im je Berbatov napravio u posljednji trenutak kada je sve bilo dogovoreno, ali Toni i El Hamdaoui naprijed uz pravo zalaganje mogu biti zalog za 20-tak golova. Najveće pojačanje ipak je ostanak Stevana Jovetića koji je imao ponude Manchester Cityja i Juventusa. Ne manje bitno pojačanje stiglo je i na klupu. Vincenzo Montella Cataniju je zamijenio Fiorentinom. Vrlo talentiran mladi trener koji će znati izvući najbolje iz onoga što mu je Della Valle stavio na travnjak.

Lazio – Inkognito. Daleko, daleko najmanje od svih u ligi su trgovali. Samo tri igrača su doveli, a samo četiri su otišli. Dotaknuli su se samo igrača potrebnih da pokriju pozicije gdje su najtanji, ali sve je ostalo isto osim trenera. Umjesto Edy Reje tu je Vladimir Petković. Relativno nepoznat trener koji je radio u Švicarskoj. Mnogi su bili iznenađeni njegovim angažmanom, a brzo će se pokazati što je to Lotito u njemu vidio. Dobro su počeli, a premalo promjena može biti prednost, ali i mana.

Udinese – Nažalost su ispali u pretkolu Lige prvaka lutrijom jedanaesteraca protiv Brage. No gledajući obje utakmice smatram kako su trebali ispasti još i ranije, spašavao ih je vratar Brkić. Pisao sam u kolumni analize prošle sezone kako nije dobro da se Udinese plasirao u Ligu prvaka jer zbog svoje klupske politike riskira ispadanje u pretkolu i tako ugrožava ugled talijanskog nogometa. Nažalost, imao sam pravo. Ponovno su prodali svoje najbolje igrače i onda očekivaju da će igrati Ligu prvaka. Kako, s kim!? Bilo bi bolje da su pustili Napoli, pa čak i Lazio. Veliki je to udarac koji je strašno poljuljao ambijent, jer nakon ždrijeba ove godine su se stvarno nadali. Gudolin je nakon te utakmice rekao kako je to bio njihov maksimum, priznao da je Braga zaslužila prolaz i prije penala, te rekao kako je očito nesposoban plasirati Udinese u Ligu prvaka. Nakon takvog šoka i bez pojačanja ne vjerujem da mogu doći blizu protekle dvije sezone. A nakon dva kola imaju 0 bodova.

Sampdoria – Napravili su veliki remont. Jedva su se vratili u Serie A, ali sada su napravili puno posla i vjerujem da će se čak boriti za Europu. Ciro Ferrara stigao je u vrlo pozitivan ambijent, dovedeno je pregršt mladih talenata iz jačih klubova gdje su bili odbačeni. Željni dokazivanja u ambijentu kakav je genovski nije lako, ali srećom navijači Sampa trenutno žive vesele trenutke.Sa Sampdoriom završava pregled klubova koji će se boriti za izlaz u Europu.

Genoa – Nepoznanica, kao i Lazio. Nikako ne razumijem poslovanje Enrica Preziosija. Daje igrače na posudbu Milanu i drugim puno jačim klubovima (!?), a onda se bori za opstanak. Nije čudo da su navijači revoltirani i u crveno-plavom dijelu Genove atmosfera nije baš idilična kao kod gradskog rivala. Posljednji dani prijelaznog roka i dolazak Borriella malo su ih oraspoložili, ali nad momčadi Genoe ostaje možda najveći upitnik od svih u ligi.

Atalanta – Veliko osvježenje prošlog prvenstva nije ništa promjenio. To može biti velika prednost, ali i veliki nedostatak kao kod Lazija. No to nije tako veliki klub, a ni ambijent nije nabrijan kao lani kada su kretali sa manjkom od šest bodova što ih je dodatno motiviralo. Od njih počinje borba za opstanak.

Bologna – Dogodio im se sindrom malog kluba koji je prethodno imao iznenađujuće uspješnu sezonu. Rasprodali su nositelje igre, svoje najbolje igrače i ove sezone će puno teže osigurati opstanak. Bez Di Vaia, Mudingayija i Ramireza mogli bi čak i ispasti, ali srećom ostao im je odlični trener, te playmaker i talijanski reprezentativac Diamanti koji su garant za uspješnu sezonu po njihovom standardu – ostanak u Seriji A. Ne zaboravimo ni Gilaridna koji po meni nikada nije bio neki igrač. Ali u malom klubu može eksplodirati.

Catania – Odlazak Montelle težak je uteg. Drugo nisu puno mijenjali. Ne vjerujem da se mogu boriti za Europu kao lani, ali vjerujem u siguran plov Seriom A.

Palermo – Uz tako ekscentričnog predsjednika kao što je Zamparini bilo kojem treneru teško je raditi. On uvijek smatra da ima momčad za naslov prvaka i ako se ne pokaže takvim, a to je u biti sasvim realno odmah mijenja trenera. Često požali, pa ih nakon par mjeseci vraća u klub, no Palermo je upravo zbog toga ekipa koja može imati najveći raspon plasmana u ligi. Od Europe do ispadanja. Ja to u svakom slučaju gledam kao negativan ambijent.

Torino – Kao štovatelj svih tradicionalno uspješnih klubova u Italiji (Genoa devet scudetta, Bologna i Torino po sedam) želim Torinu ostanak u elitnom društvu. Torino nije prodavao, a doveli su Cercija iz Fiorentine.

Parma – Kada jedan klub kao Parma ostane bez tako upečatljivog igrača kao što je Giovinco onda možemo razgovarati o padu za pet-šest mjesta. Giovinco nije Messi, ali ono što je značio za Parmu možda je još utjecajnije. Sve će biti na leđima Amaurija koji je već prije pokazao kako ne reagira najbolje pod pritiskom.

Chievo – U svakom su dijelu izgubili po jednog važnog igrača: Acerbi iz obrane, Bradley iz veze i Granoche iz napada. „Ime“ je stiglo jedino u napadu u vidu Di Michelea, ali Chievo uz očito zdravu klupsku atmosferu uvijek uspije svih iznenaditi, pa i sami sebe.

Cagliari – Apsurdna situacija. Klub koji nosi ime svog grada ne želi igrati u njemu. Ovdje analiziram momčadi i njihove ambicije i neću sada ulaziti u temu tko je u pravu oko stadiona (osobno podržavam Cellinija). Potraga za stadionom gura ih u situaciju da svaku utakmicu praktički gostuju. Momčad je ista kao lani, ali 38 gostovanja je previše. Treba im novi stadion, to je činjenica, ali svađom s gradom Cellini riskira puno više. Mogli bi dolje, a što onda.

Siena – Izgubili su otkriće prošle sezone, Destra, a zamijenili ga Ze Eduardom… Nedovoljno. Stigao je i Rosina iz Zenita, a uz entuzijazam trenera Serse Cosmija to su jedine nade za spas.

Pescara – Predviđam im povratak u niži rang. Sada mi je žao što lani nisam pogledao niti jednu njihovu utakmicu u Seriji B. Čitao sam neprestano o najljepšem nogometu u Italiji i u tome su se svi mediji slagali. Očekivao sam da ću to onda gledati ove sezone u Seriji A. Međutim kada prodate četiri igrača i to ona koji su nosili takvu igru (Verratti u PSG, Immobile u Genou, Insigne u Napoli i Sansovini u Speziu), te tvorca iste Zdeneka Zemana nemate se puno čemu nadati. Već protiv Intera, ali i puno slabijeg Torina nije ih bilo nigdje. Od trnja do zvijezda i natrag mogla bi biti njihova priča.




3 thoughts on “Može li se uloviti Juventus?

  1. J.Zanetti4

    mislim da juventus ni u ludilu ne moze ponoviti proslu sezonu bez poraza.

    jedna od kljucnih prednosti im je bila neigranje u evropi
    na neki nacin ce ove sezone tu prednost imati inter, napoli i roma, tako da ocekujem od te 3 ekipe dobar posao u serie a

    sto se intera tice.. ranjeni lav je najjaci !! mislim da ce proraditi inat igraca i moratija

    Reply
  2. giuseppe

    Ja mislim da će Inter za mjesec, dva gaziti kad se uigraju. I protiv Rome uopće nije bilo loše, do 2-1 je bilo ili mi ili oni.

    Reply
  3. in2terista1

    prtoiv rome je napad i veza bila besprijekorna,ali jbg obrana je ono šta me najviše muči i zbog koje ću posidit prije 25.-e

    Reply

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *