full screen background image
Search
Wednesday 19 December 2018
  • :
  • :

Morattiji – suđeni i strastveni predsjednici

Morattiji – suđeni i strastveni predsjednici

Kada je 18. veljače 1995. Massimo Moratti postao predsjednik Intera reakcija crno-plavog naroda bila je jednoglasna: “Inter se napokon vraća Morattijima.”

Kao nešto što se moralo dogoditi, fatalna simbioza, kao krug koji se morao zatvoriti. Nije slučajno otac Angelo kada je u svibnju 1955. kupio klub udario temelje Grande Intera. U malo godina stvorio je najjaču svjetsku momčad, a isti cilj pred sebe je stavio sin Massimo kada je odlučio uzeti Inter. Angelo Moratti, sin farmaceuta od ničega gradi naftaški imperij sa čudensim razumijevanjem, hrabrosti, velikodušnosti, skromnosti i disciplinom. Sve te karakteristike aplicirao je i na Inter čiji je navijač zahvaljujući suprugi Erminiji Cremonesi koja ga je uputila u emocije još na Areni. Platio je 100 milijuna lira Carlu Masseroniju i uzeo Inter koji je vapio za kisikom: kupuje pregršt igrača ne tretirajući ih kao klupsku imovinu, već kao vlastitu djecu. Tretirao ih je očinskom ljubavlju. “Nisam izabrao biti predsjednikom nogometne momčadi, već Intera, a to je nešto sasvim drugo. Pošto sam prije svega navijač nije mi bilo teško shvatiti što ljudi žele od mene.” No tek 1960. dolaskom Helenija Herrere Inter dobija na vrijednosti. Odnos s Magom uvijek je prepun iskri. Moratti ima tri velike strasti: Mazzola, Corso i Angelillo. Herrera ih pokušava uništiti: vrijeđa Mazzolu – “Ti igraš samo radi prezimena”, Corsa konstantno želi prodati, a Angelilla protjeruje iz kluba u suzama. Ipak par Moratti-Herrera ne puca, čak štoviše eksplodira. “Oboje su bili fanatici, zaljubljenici u Inter” – reći će Peppino Prisco. U svibnju 1968. nakon što je crno-plavom Milanu poklonio tri Scudetta, dva Kupa prvaka i dva Interkontinentalna kupa Angiolino Moratti skromno izlazi sa scene: “Star sam, a oduvijek sam mišljenja da u sportu sportaši i funkcioneri moraju biti mladi. Sada sam samo navijač među navijačima i dosta.” Umro je kao 72-godišnjak 12. kolovoza 1981. Luis Suarez ima jedno od najljepših sjećanja na njega: “Kada smo osvojili Kup prvaka u njegovim sam očima vidio radost kakvu nisam više nikada vidio u nikome.”




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *