Ne znam kada je netko toliko “nezasluženo” došao do naslova prvaka Europe. “Bilo je zapisano” rekao je Drogba nakon minhenskog finala.
Očito, jer da li je nogomet koji je ove sezone igrao Chelsea bio zaista nogomet? Uz igrače kakve imaju, a imaju sjajne, svakoj su momčadi dopuštali igru, a onda se molili da zabiju iz jedne jedine prilike. Molitve su im iz kruga u krug bivale uslišene. Neki će reći kako je i to dio igre… Da, ali baš u svakoj utakmici? Pogotovo kada imaš takve predispozicije. Grupu su prošli u posljednjem kolu, pa Napoli tek u produžetku. A ne zaboravimo silne promašaje Cavanija, Lavezzija i društva na Stamford Bridgeu. Samo da je jedan ušao Chelsea bi bio bye bye još u osmini finala. Potom je Benfica s igračem manje imala više od igre, ali po jedan gol na svakoj utakmici bio je dovoljan. O polufinalu s Barcelonom sve je već napisano, a onda su stigli Bayernu na noge. Bayernu koji je igrao finale kod kuće. Toliko su se provlačili da Englezima u toj utakmici nitko nije davao šanse. I ponovno… Dobro je rekao “bilo je zapisano”. Uistinu nema boljeg ili alternativnog komentara za osvajača Lige prvaka, jer svaka druga rečenica ne bi bila logična niti bi imala argumente.
A sezona Bayerna odlazi u povijest kao najtragičnija. Kako li je samo tanka linija između triplette i zeru tituli. Tri utakmice, bilo je dovoljno dobiti tri utakmice. Ali ne, poraz u derbiju za naslov od Borussije, poraz u finalu kupa također od Dortmunda i onda onakav epilog Lige prvaka u Munchenu.
Gorčina koje se mi sjećamo sigurno je ona iz 2002. kada smo u posljednjem kolu u Rimu izgubili naslov. No dvije su utješne stvari: te godine jedan je klub doživio gore od nas, istu sudbinu kao Bayern ove sezone, a sličnog je imena. Samo treba maknuti posljednje slovo. Da leverkusenski Bayer te je godine naslov prvaka izgubio u posljednjem kolu (Borussia Dortmund), a izgubio je i finala domaćeg kupa (Schalke 04) i Lige prvaka (Real Madrid). Isto tako, ta 2002. niti našem klubu nije bila najtragičnija sezona. Pri ideji za ovu kolumnu nisam baš napravio istraživanje da vidim jeli postoji još klubova koji su dotaknuli pakao na ovaj način, ali znam da je naš klub bio tamo.
Grande Inter unatoč dominaciji i svim naslovima nikada nije osvojio triplettu. Ali rijetko se spominje sezona u kojoj su Facchetti, Mazzola i društvo bili tako blizu, imali priliku biti prvi s takvim ostvarenjem, čak 43 godine prije Mourinha, a na kraju ostali bez ičega. U svibanj 1967. Inter je ušao kao vodeći na prvenstvenoj tablici, kao polufinalist kupa i finalist Kupa prvaka. Krajem mjeseca Inter u Lisabonu igra sa Celticom koji “nema nikakve šanse” protiv legendarne momčadi. Mazzola već u sedmoj minuti realizira jedanaesterac i sve izgleda glatko. No Gemmel i Chalness priređuju prvi sezonski šok. Pošto je Celtic vrlo popularan klub u našim krajevima (meni također vrlo drag) samo napomena da ona zvjezdica poviše njihovog grba na dresu podsjeća upravo na naš poraz 25. svibnja ’67. Sedam dana kasnije igra se posljednje kolo Serie A. Inter ima bod prednosti nad Juventusom i igra kod Mantove koja je u sredini tablice, te nema što dobiti ili izgubiti. Dino Zoff brani sve pokušaje nerazzurra, a početkom drugog dijela stiže vijest o vodstvu Juventusa protiv Lazija. Samo minutu nakon toga Di Giacomo upućuje mlak udarac na gol Interovog Sartija… Lopta neobjašnjivo klizi… prolazi kroz ruke vratara i završava u mreži. Sartija su navodno sprječavali da ne udara glavom u vratnicu od jada, jer znao je… Njegova greška Inter je koštala naslova. Tako slomljen Inter šest dana kasnije gubi i polufinale kupa od inferiorne Padove. San o tripletti uništen u tri proklete utakmice.
Nikada se to ne može vratiti, ali mi smo imali sreću da smo 2010. ostali na pravoj strani te tanke linije. Za razliku od Intera 1967. Bayera 2002. i Bayerna 2012. taj smo put u tri utakmice ostvarili tri pobjede.
Zanimljivo, upravo je Celtic zahvaljujući lisabonskoj noći postao prvi klub u povijesti s trostrukom krunom. Prije nas su to još napravili 1972. Ajax (opet smo mi bili poraženi finalist Kupa prvaka), pa 1988. PSV Eindhoven, 1999. Manchester United i 2009. Barcelona.
Loading ...
Stvarno neverovatno, a Chelsea je do titule imao slican put kao i mi!!! Dobili su Napoli (Italijane, a mi eto njih Engleze-to je kao suprotnost), a onda Benfiku po 1:0 2 puta, kao mi CSKA, a dalje sve isto Barsa i Bajern, a i stil igre im je bio slican kao i nas, stvarno zanimljivo…