U sedam sezona samo je šest puta na travnjaku branio crno-plave Interove boje. Pa ipak Paolo Orlandoni, dugo godina treći vratar Intera svojim odlaskom ostavlja veliku prazninu. Njegov karakter bio je iznimno bitan za svlačionicu nerazzurra…
“Hvala Predivni Inter!
Još uvijek mi srce drhti, ali želio sam podijeliti sa svima vama ovu malu priču s velikim emocijama. Stigao sam u Milano s 14 godina s koferom punim snova, živio sam u takozvanom domu, s ludom željom da postanem veliki golman. Da skupim iskustvo, nakon četiri godine u omladinskom pogonu, krenuo sam lutati, igrajući u svim ligama, ali moje je srce bilo uvijek tamo, na San Siru, gdje sam se kao klinac svađao kako bi upravo ja sakupljao lopte i gledao Waltera Zengu iz bliza, pogotovo kada se nabrijavao pozdravljajući onu Curvu na stadionu s koje je i sam krenuo.
Nakon lijepog kruga golova po Italiji, prije sedam godina su me pozvali nazad i gotovo u nevjerici sam spremio svoj posljednji kofer: kako bi se vratio kući, u Inter. Još se sjećam tog dana: bio sam u sjedištu jedne ekipe iz serie B, trebao sam dogovoriti eventualni angažman, zvoni mi telefon i… ‘oprostite, moram ići, moje mjesto je tamo…’.
Bile su ovo predivne godine, nezaboravne. Predivna grupa ljudi koji su napisali povijest nogometa: scudetti, coppe, supercoppe, Lige prvaka, Svjetska prvenstva.
Hvala Predsjedniče Moratti, hvala vašoj predivnoj obitelji.
Hvala djelatnicima. Hvala svim osobama koje svakodnevno rade u i oko ekipe, u klubu, u Appianu, na stadionu, u Inter Campusu, u Koordinacijskom centru Inter Club, u sportskom centru Facchetti.
Hvala svim suigračima zahvaljujući kojima sam se uvijek osjećao važan, ponekad i previše. Hvala svim trenerima, pomoćnicima, profesoru Combiju, doktorima i prijateljima fizioterapeutima koji su me… držali u komadu.
Hvala svima vama, Crnoplavi narode. Ostvario mi se san: nisam postao novi Walter Zenga, ali pjesma na San Siru za mene nije nikad falila. Nadam se da sam se uspio odužiti, da sam uspio prenijeti vam da sam samo jedan od vas, s velikom srećom da sam mogao nositi dres za igrati, a ne samo za ga honorirati, uvijek, kao navijač.
Sada se prvi dio kruga zatvara. U drugom ću pokušati ostvariti novi san: trenirati golmane. Najveća satisfakcija je moći to raditi ovdje, kod kuće. Tako ću, između jedne obrane i jednog skoka, moći ispričati njima da je živjeti crno-plavo privilegija, odabir koji treba poštovati svaki dan, dodatna snaga.
Uvijek Forza Inter!
Paolo Orlandoni.”
Prijevod pisma Paola Orlandonija: intercroatiacrew.com
Loading ...
predivno!