full screen background image

Generacijo, zbogom i hvala!

Generacijo, zbogom i hvala!

Nezaboravno putovanje naše generacije počelo je 2005. kada je dokapetan Ivan Ramiro Cordoba na Meazzi podigao pehar pobjednika Kupa Italije, jer kapetan Javier Adelmar Zanetti bio je već s reprezentacijom na Kupu Konfederacija u Njemačkoj…

Nitko tog dana nije sanjao kako će to putovanje završiti. U stvari ništa posebno, završilo je Zanettijevim dizanjem istog tog trofeja šest godina kasnije u Rimu. Ali ono što se događalo u međuvremenu postalo je, i zauvijek će ostati legenda.

Gotovo je, ta generacija završila je jedan ciklus i sada trebamo obnovu. Današnja utakmica protiv Cesene s mahom mladim snagama u kojoj smo po meni odigrali najbolju utakmicu ove sezone to dokazuje. Ali nikada nećemo zaboraviti generaciju drugog Grande Intera ili kako su ga neki nazvali Posebnog Intera (Inter Speciale). Počelo je sjajnom tržišnom strategijom Massima Morattija, Marca Brance i Gabriele Orialija. Dovodili su se „otpatci“ za sitne ili nikakve novce. Na klupi smo imali rođenog pobjednika koji je te momke pretvarao u zlato i Interu vratio pripadajući mentalitet – pobjednički. Naravno, ne možemo zanijekati da nam je Calciopoli širom otvorio vrata, ali vidjevši sve nepravde u tom razdoblju ništa manje nismo ni zaslužili. Zahvaljujući skandalu dobili smo najvažnije kockice mozaika i žetva je krenula. Imali smo novog Marca Van Bastena, ali još nismo bili Inter Speciale. Isto tako je Grande Inter prije nego je postao veliki imao novog Alfreda Di Stefana. Antonio Valentin Angelillo još uvijek drži rekord postignutih pogodaka u Serie A sa 33 komada u sezoni 1958/59. Vrijeme kada je Angelo Moratti doveo Helenia Herreru podudaralo se sa Angelillovim padom produktivnosti. Il Mago je za to okrivio napadačevo ljubovanje sa starletom tog doba i odmah ga je prekrižio. Argentinac je u suzama napustio Inter. Vjerovatno se pitate gdje sam otišao s ovom temom. Upravo je odlazak Angelilla donio novac koji je bio temelj za stvaranje Grande Intera. Podsjeća li vas to na nekoga? Kako je nogomet čudna stvar. Tada je Inter prodao novog Di Stefana i na tome izgradio slavu, a mi smo prodajom novog Van Bastena napravili isto. Razlog odlaska Zlatana Ibrahimovića bila je muka u želucu, ali na tome smo izgradili momčad – rodio se Inter Speciale. Na klupu je stigao i novi Herrera, čovjek koji kao i Mago svoje vrijeme trati na svaki, pa čak i najmanji detalj. Jose Mourinhov Inter, kada gledamo iz ove perspektive, izgledao je vrlo slično Herrerinom. Čvrsta obrana i brzi kontranapadi. Herrera je imao Sartija, Burgnicha, Picchija, Guarnerija, Facchettija, a Mourinho Julia Cesara, Maicona, Lucia, Samuela i Zanettija. Današnji kapetan, a i Maicon imaju sličnu ulogu kao tada Facchetti. U vezi su 60-tih ordinirali Bedin, Suarez i Corso, a prije par godina Thiago Motta, Cambiasso i Sneijder. Bedin je pokrivao obranu, kao što je to radio Thiago Motta. Suarez je bio dirigent igre na terenu kao Cambiasso, dok su se za poteze i posljednji pas brinuli Corso i Sneijder. Trolist naprijed bili su Jair i Milani koji su radili kako bi Mazzola trpao. Baš kao što su isto činili Eto’o i Pandev za Milita.

Očito je puno sličnosti i dodirnih točaka dva Grande Intera. Čak i period dominacije približno je jednak iako danas u igri postoji puno više trofeja nego tada. Jedno je sigurno, još pola stoljeća nakon Angela Morattija, Herrere i društva cijeli svijet zna i priča o toj legendarnoj momčadi. Vjerujem kako će isto biti i s Massimom Morattijem, Mourinhom i Interom Speciale. Jedina razlika od tada (bar za mene) je što smo ovaj put smo imali sreću biti svjedocima tog grandioznog putovanja. Nadam se da na treću legendarnu momčad nećemo morati čekati par generacija, a dok ona ne dođe kada vidimo bilo kojeg člana ove nezaboravne generacije moramo im se ustati i zapljeskati. Hvala vam!




4 thoughts on “Generacijo, zbogom i hvala!

  1. J.Zanetti4

    Moratti je imao pregršt ponuda nakon osvojene Lige Šampiona za Snajdera, Maicona, Eto’oa, Milita, Mottu.. ali nije ih želeo prodati i debelo zaraditi.

    Njegov moto je bio da šampioni ostanu u timu, a ne da se prodaju igrači nakon uspeha kao što to čine mnogi “mali” klubovi.

    da nije bilo morala našeg predsednika, za Maicona bi se tada uzelo 35m, za Milita 25, za Snajdera 40, za Eto’oa 45..

    Verujem da bi danasnja situacija bila znatno bolja da je usledila ta rasprodaja, ali potpuno podržavam odluku predsednika koja je potpuno moralna

    a sto se tice Calciopolija i da nam je put bio olaksan, ne bih se u potpunosti slozio sa tim. Roma je bila odlicna (2x su nam umalo uzeli Scudetto), Milan je 2007. osvojio Ligu Šampiona, a od 2007 do 2010.godine Juventus je ulozio u ekipu 200-300 miliona (sve su moguce kupovali)

    Nikola, tekst je odličan i ja se ovim putem zahvaljujem zlatnoj generaciji na čelu sa Zanettijem, koji je definitivno zaslužio da podigne trofej u Madridu!

    Reply
  2. EL CUCHU 19

    Lijep članak Nikola :),da lijepo si rekao,bili smo svjedoci zajedno i dočekali ono što sam ja čekao recimo 26 godina,otkad mi je Inter u srcu….,nadam se da neću toliko trebati čekati za slijedeće pokoravanje Evrope….

    Reply
  3. mkovac67

    Nakon godine od triplete rekao sam da mi je duša mirna 5 godina. Prošle su dvije godine od toga i još sam miran. Štoviše ova godina je prva godina bez trofeja. Vidjet ćemo dogodine što će biti

    Reply
  4. forzainter

    Lep tekst i ova generacija ce zauvek ostati u nasim srcima! Mogli smo malo bolje poslovati nakon LS, ali dobro…

    Reply

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *