full screen background image

Dali smo život jednom natjecanju

Dali smo život jednom natjecanju

Lijepo je prije nekoliko rekao Marco Materazzi. Na svom Twitteru izjavio je: “Dali smo važnost čak i Kupu Italije.”

Čovjek je potpuno u pravu. No ja bih dodao i Romu, koja je s Interom proteklih sedam godina pisala tu istu priču. Srećom, u pet međusobnih finala mi smo osvojili tri, a Roma dva. To sada nije bitno. Kada smo 2005. osvojili svoj četvrti Kup navijači Juventusa i Milana su nam se podsmijavali kako se tješimo baš time – “Kupom utjehe.” Iako više nisu imali legitimno pravo nastavili su skandirati najpoznatiju pjesmicu kontra Intera: “Non vincete mai!” (Nikada nećete pobijediti!) Nisu ni slutili kako će završiti. Završilo je tako što smo jedina momčad u povijesti talijanskog nogometa koja je osvojila triplettu, a također smo jedini (i to dva puta – 1965 i 2010) koji smo se mogli nazvati prvacima Italije, Europe i svijeta. U istom trenutku! Ovo potonje nema veze s današnjom temom, ali lijepo je i to naglasiti. Bitno je to da bez osvajanja Kupa nema ni triplette.

A ljubomora čini svoje. Sjetimo se Kupa Italije 90-tih (možda i prije, ali tih se vremena Kupa ne sjećam)… U finalu drugoligaš Ancona, Sampdoria koja se borila za opstanak, Napoli koji je ispadao iz lige, Fiorentina koja se već u petom kolu opraštala od vrha prvenstvene ljestvice, Vicenza… Nitko od tzv. velikih nije mario za ovo natjecanje iako ga je Juventus 1995. pridodao Scudettu za duplu krunu. Čak i u finalima tzv. veliki su znali slati svoju drugu momčad uz par juniora na teren. Upravo je tu recimo Dario Šimić u dresu Milana skupljao svoje nastupe, a znamo koliko ih je skupio u prvenstvu ili Europi.

Ne Inter i Roma. Nerijetko, a od četvrtfinala obavezno smo igrali s najboljom postavom, jer željeli smo naslov bez obzira što je novac simboličan i što drugi ne mare za taj trofej. Upravo tim stavom došli smo do posljednjih par godina u kojem svi na teren šalju najbolje, osim ako u prvoj fazi protivnik nije slabijeg imena (npr. Milan – Novara ove sezone). Prije par dana polufinale su igrali Juventus i Milan. Znate li kada bi, da se radi o 10 godina unatrag prije dva tako važna ogleda u šest dana (Roma i Barcelona) Ibrahimović igrao za Milan? Nema šanse. A na Juventus Stadium je istrčao kao da je to sasvim normalna stvar. Upravo zbog manjeg uloga i glavnih zvijezda na terenu utakmice Kupa postale su fantastične. Hvala Interu (i Romi)!

Pogledajmo i posjetu. Ne znam da je ikada prije bilo koji stadion u četvrtfinalu Kupa bio prepun. Uistinu detaljno pratim Kup svake godine, jer je ostao jedino natjecanje koje se može pratiti na javnoj televiziji (RAI) i naočigled vidim evoluciju kako kvalitete tako i posjete. Već nekoliko godina stadioni su puni ako se radi o okršaju velikih u bilo kojoj fazi, a u polufinalu više nije bitno ni ime protivnika. San Paolo je već protiv nas bio grotlo, a sinoć protiv Siene(!) šibica nije mogla stati. San Siro je bio prepun na utakmici Milana i Juventusa, baš kao što je bio i novi torinski stadion prije par dana u njihovom uzvratu. Spektakl za oči i uši, meni čak veći od Serie A. Znate li kada bi, da se radi o 10 godina unatrag stadion u Torinu, Milanu ili Napulju bio rasprodan u četvrtfinalu ili polufinalu Kupa (bez obzira na protivnika)? Nema šanse. Hvala Interu (i Romi)!

Finale se od 2008. igra jednom utakmicom na rimskom Olimpicu. Do prošle godine svaki put jedan od finalista bili su Roma ili Lazio. Tako sam u finalu Intera i Palerma očekivao poluprazan stadion, ali ne: interisti, palermitani, ali i neutralni Rimljani su ga napunili do posljednjeg mjesta. Više ništa me neće iznenaditi pa ove godine isto očekujem od napoletanaca i juventina.

Kup Italije postao je vrlo atraktivno natjecanje kojeg danas svi žele, čak uvrstavaju kao svoje sezonske ciljeve, a na tome možemo zahvaliti ponajviše Interu i našoj tripletti, ali i Romi. Sad bi ga još trebalo začiniti nagrađivanjem pobjednika plasmanom u Ligu prvaka umjesto Europa ligu. Dobro, to je čista utopija, jer ne može se potkrijepiti novcima, a i postao bi gotovo važniji od naslova prvaka. Za gledati i uživati u nogometu… meni već jest.




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *