full screen background image

Livaja: Da nije bilo gramzivosti Svaguše danas bi možda bio prvotimac Intera

Odlazak na dvoboj osmine finala Lige prvaka između Milana i Arsenala iskoristili smo za susret s nekadašnjom velikom nadom Hajduka Markom Livajom, koji je s zbog nestručnosti splitske uprave u veljači 2010. godine potpisao za milanski Inter, a zbog gramzivosti i osvetoljubivosti tadašnjeg predsjednika Hajduka Joška Svaguše izdržao i 18-mjesečnu Uefinu suspenziju. Nakon godinu dana u švicarskom Luganu i šest mjeseci posudbe u Ceseni, Livaja se prije tri tjedna vratio na Giuseppe Mezzu, gdje ga po svemu sudeći očekuje blistava nogometna budućnost. S mladim nogometašem sastali smo se u kafiću pokraj Piazze Duomo, gdje je bez dlake na jeziku pričao o rastanku s Bijelima i najteže dvije godine u svojoj mladoj nogometnoj karijeri.

“Gdje da počnem. Ovako, u zimu 2010. godine, točno prije dvije godine, tadašnji trener Edoardo Reja poveo me na zimske pripreme s prvom momčadi Hajduka. Kad sam se vratio s priprema dobio sam ponudu od Intera, a stipendijski ugovor s Bijelima bio mi je na isteku. Odlaskom Reje, na klupu Hajduka došao je Poklepović koji me ekspresno vratio među kadete. U situaciji kada su me unatoč dobrim igrama za prvu momčad degradirali, a novi ugovor na Poljudu nitko nitko nije ni spominjao, ozbiljnije sam počeo razmišljati o ponudi Intera. Bilo mi je jako teško racionalno prosuđivati u tim trenucima, ali na kraju smo ipak odlučili i prihvatili ponudu Intera. Više nije bilo uzmaka. Kada se vijest dospjela do čelnika Bijelih, Hajduk mi je zamislite s dva mjeseca zakašnjenja poslao novi ugovor poštom. Nije bilo ni govora da ću ga potpisati. Taj ugovor koji je stigao bio je gotovo iznuđen, Bijeli me više nisu interesirali, jer nitko nije vjerovao u mene dok ih interes Intera nije razuvjerio”, započeo je Livaja.

“Nisam htio u Inter, samo bi se luđak s 16 godina otisnuo u svijet i cijelu obitelj natjerao da se preseli”

“Ma nisam ja navlačio ni za jednu stranu ja sam želio ostati ma što god sad oni govore. Da su mi ponudili ugovor na vrijeme potpisao bih bez trenutka razmišljanja i ostao još najmanje pet godina. Da sam imao ugovor Hajduka na stolu u trenutku kada je došla Interova ponuda, ne bi stvarno ni razmišljao o njoj. Pa samo bi se luđak s 16 godina otisnuo u svijet i selio cijeli svoju obitelj koja nikad nije živjela vani niti zna jezik. To je bio ogroman tramak i udarac za sve nas, ali u tom trenutku nije bio drugih opcija. Da, možda to vama izgleda kao ponuda koja se ne odbija, ali za mladog igrača najvažnije je da igra. Što sam ovako dobio, godinu i pol dana bez utakmice. Tko zna gdje bi danas bio, možda bi igrao za prvu momčad Intera, a ovako, ovako tko zna. Možda je tako zaista trebalo i biti. No ne grizem se. To je bila moja odluka i znao sam da me to čeka, ako se u Hajduku zainate. A nekako sam predosjećao da bi mogli. Ipak nisam htio potpisati ugovor, izgubio je Hajduk puno love na mene.”

“Svaguša je tražio milijun i pol eura za 16-godišnjeg igrača koji nije odigrao nijednu utakmicu za klub”

“Kako je došlo do suspenzije? Inter je prvo Hajduku ponudio 150 tisuća eura pa kasnije i 250 tisuća eura, no Svaguša nije htio ni čuti za transfer. Da se situacija ne zakomplicira, a navodno je postajala mogućnost i da se Milan umiješa u transfer, što bi bio veliki udarac za Inter, čelnici Nerazzura ponudili su pola milijuna eura i 30 posto budućeg transfera, što je bila golema cifra. A onda je na scenu stupio Svaguša i od Talijana tražio milijun i pol eura. Ej! Milijun i pol eura za 16-godišnjeg igrača koji nije odigrao nijednu utakmicu za prvu momčad. Koji bi klub na svijetu dao toliki novac? Reći ću vam ja, nijedan. Pa danas 70 posto igrača Hajduka koji imaju pet sezona u klubu iza sebe ne vrijede toliko. Svaguša je bio gramziv i na kraju Hajduk nažalost nije dobio ništa. Što se tiče tog ugovora zbog kojeg su me suspendirali, Hajduk ga je kao poslao poštom, i obavijestio Uefu da nisam pristao na njega. Kako je to protivno pravilima Uefe odmah je započela moja 18-mjesečna suspenzija, a Inter me poslao u Lugano.

“Da se danas vratim na Poljud sam bi srušio Dinamo”

“Prvih dana osjećao sam se užasno. Trenirao sam pet dana u tjednu, a onda bi vikendom došla utakmica, a ja bi gledao na televiziji ili sjedio na tribinama, znajući da će proći još 15-tak mjeseci prije no što ću moći zaigrati. Ipak, s vremenom sam se navikao ostati kući i izležavati se dok su mi suigrači igrali utakmice. Bilo je teško ostati koncentriran i zadržati tjelesnu formu kad nema kulminacije treninga. U Luganu su nas srećom lijepo primili, obitelj se dobro snašla, a stan je bio tik do stadiona. Pomogli su nam u adaptaciji Hrvati koji su živjeli tamo, tako da nosimo jedno lijepo iskustvo. Puno mi je pomoglo i to što su se iz Intera stalno javljali i bili jako korektni. Zvali su me svaki tjedan na nekakve utakmice, događaje kako bi se osjetio dijelom njihove obitelji i shvatio da mi žele olakšati tu suspenziju – da lakše prebrodim sve probleme koji su me snašli. Nitko me tada nije mogao razuvjeriti da su ovi u Hajduku bili sretni što sam kažnjen, činilo mi se kao da je njima najbitnije bilo da ja ne igram. Danas sam zatvorio tu stranicu, ne ljutim se više niti što zamjeram svom klubu. Samo im poručujem da bi sam srušio Dinamo kada bi se sad kojim slučajem vratio na Poljud. Dobro možda ne sam, ali uz pomoć još dva-tri igrača”, rekao je uz osmijeh.

I onda 16. listopada kao grom iz vedra neba pojavila se vijest “U Serie A debitirao najmlađi Hrvat ikad”. U utakmici protiv Fiorentine, koja je završila rezultatom 0:0, Marko Livaja je upisao prve minute za Cesenu u jakoj talijanskoj ligi. Evo što se dogodilo…

“Nakon godinu dana u Švicarskoj Inter me proslijedio u Cesenu gdje sam zaista puno napredovao. Trenirao sam i igrao s velikim nogometašima poput Mutua, od kojeg sam dosta naučio. Nadalje, u Serie A puno se vremena polaže na taktiku. Sada, nakon stotina sati treninga u glavu mi je ušlo da se moram vratiti natrag i pomoći obrani, to je sada dio mene. U tom aspektu sam zaista puno napredovao i mogu reći da sam bolji igrač no što sam bio. Pola godine čekao sam priliku u Ceseni i onda kada je suspenzija napokon prekinuta, trener mi je odlučio dati priliku u prvoj momčadi. Vjerovao je u mene i na tome mu ovim putem zaista zahvaljujem, iako znam da ne čita hrvatske medije, heh. Bila je to satisfakcija za sve što sam prošao, taj trenutak kada sam istrčao pred 40 tisuća ljudi na prepunom stadionu i prvi put zaigrao u jednoj utakmice Serie A. Odigrao sam još dvije utakmice i od mene nije bilo sretnije osobe na svijetu. Napokon se cijeli rad i strpljenje isplatilo”.

“Kad mi se Inter javio da se vratim u Milan nakon dvije godine shvatio sam da ozbiljno računaju na mene”

“I onda opet mi se jednog dana javio menadžer i rekao da Inter ne želi više da ostanem u Ceseni nego da se vratim u Milan. Bilo je to prije nekih mjesec dana. Nisam imao izbora, bilo mi je drago jer sam znao da računaju na mene, u suprotnom sam mogao odmah prekrižiti Inter i potražiti ovo ljeto novi klub. Shvatio sam da računaju na mene i da su imali konstantni kontakt s ljudima iz Cesene. Znali su sve o meni, kako treniram, kako igram i kako se ponašam. Iskreno, možda bi bolje bilo da sam ostao još pola godine u Ceseni i odigrao još nekoliko utakmica u Serie A, ali što sada, i ovaj rasplet ima svoje prednosti. Navodno više nisam mogao ostat u Ceseni jer bi taj klub onda polagao pravo na moj ugovor. Da, svjestan sam ja koja očekivanja imaju u Interu od mene, ali ne opterećujem se. Na Giuseppe Meazzi su me lijepo dočekali, razgovarao sam s vodstvom kluba o mojoj budućnosti i sigurno da mi je bilo ugodno to slušati. Dogovor je da polako napredujem, iz dana i dan pa ćemo vidjeti kako će razvoj teći”.

Kao i uvijek Marko ima velika očekivanja od života i karijere. Samopouzdanje ga nije napustilo pa najavljuje osvajanje Lige prvaka, nastupe u dresu Intera već ovog proljeća pa i osvajanje svjetskog prvenstva u dresu Hrvatske. Sportska drskost! Hvale vrijedno, nemaju je mnogi…

“Volio bi s Primaverom osvojiti Ligu prvaka da se mogu djeci jednog dana pohvaliti da sam osvojio to natjecanje pa makar i u toj kategoriji. To mi je velika želja, kao što mi je želja da s Hrvatskom jednog dana osvojim svjetsko prvenstvo. Nadam se da će mi se te želje ostvariti, vjerujem u to. Naravno da se nadam i reprezentativnom pozivu, iako je sada još prerano za to, ali kroz dvije, tri godine ga očekujem. Što se tiče klupskog plana, imam karticu igrača Serie A, što znači da imam pravo nastupiti za Inter sada. Kako vidite, baš im ove sezone ne ide najbolje, ima tu dosta ozlijeđenih i starih igrača i tko zna, možda i dobijem priliku zaigrati već ove sezone za Inter, to bi bilo ispunjenje sna. Nažalost, ne mogu sam sebe uvesti u igru. Hajduk? Normalno da se želim vratiti na Poljud i osvojiti prvenstvo. Od malih nogu idem na utakmice Bijelih i taj klub oduvijek mi je u srcu. Sigurno se vraćam s nekih 28 godina da ne budem prestar”.

Marko možeš li na koncu nešto poručiti mladim igračima Hajduka koji tek trebaju stasati i postati nogometaši?

“Potpišite što prije ugovor s Hajdukom, nemojte nigdje ići vani. Mladom igraču najbolje je do 20. godine ostati kući i probati napredovati kroz klub u kojem je stasao. Naravno, ništa od toga nije moguće ako nemaš potporu unutar kluba, drugačije se teško može napredovati. Ja je nisam imao i odlučio sam se na odlazak. Vrijeme će pokazati jesam li ispravno postupio, ali znam da je za mladog igrača najgore ovako protratiti vrijeme i ne igrati. Da je vratiti vrijeme unatrag i da je kojim slučajem Hajduk na vrijeme ponudio ugovor, dan danas bio bi sretan i zadovoljan igrač Hajduka. Ali valjda je tako trebalo biti”, za kraj će.

Izvor: Index.hr (Vedran Buble)




One thought on “Livaja: Da nije bilo gramzivosti Svaguše danas bi možda bio prvotimac Intera

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *