Uvijek je zabavno raditi nekakve top ljestvice. Prvo jer je u glavi zabavno slagati poredak, pa onda i razloge zašto se netko nalazi na određenom broju. A i reakcije onih koji čitaju su često vrlo zabavne, jer izazivaju emocije od potpunog prihvaćanja, pa do ruganja i smijeha…
Ja ću ovaj put napraviti dvije ljestvice, a od svih koji ovo čitaju bih volio da dolje u komentarima slažu svoje ljestvice, komentiraju, pljuvaju… Prva je ona po meni najvećih interista, a druga po meni najboljih igrača koji su igrali u Interu. Obično se radi o top 10 imena i ja sam krenuo s tom zamisli, ali sam kasnije shvatio da to nije moguće, pogotovo kod najvećih interista. Na kraju sam skupio cijelu momčad: prvotimce, klupu i one koji su na tribini. Zato sam kolumnu podijelio na dva dijela. Priložio sam i argumente zašto se nalaze na ljestvici, ali i na toj poziciji. U ovom izdanju od 25. do 11. mjesta.
25. Helenio Herrera i Jose Mourinho – Njima ova čast samo zbog postignutih rezultata s Interom, ali iako se jesu malo vezali za klub u suštini su bili (i jesu) profesionalci koji su slijedili (slijede) svoje ciljeve bez obzira na boje dresa kluba kojeg su vodili (vode).
24. Ferdinando Pozzani – Rijetko tko od navijača znao je ime prvog dugovječnog predsjednika Intera. Poznat je bio kao General Po. Vodio je klub u mračno fašističko doba, a i sam je bio fašistički general. Fašistički režim naredio je Interu fuziju s Milaneseom i promjenu imena u Ambrosiana. Povijest voli isticati kako je Inter bio prisiljen, no izvori koji su kasnije prepričavali događaje iz tog doba kažu kako se u Interu nisu ni malo bunili, jer klub je bio u financijskim problemima i spajanje s drugim klubom bio je spas. Te 1928. kako bi se zadovoljilo oba kluba izabrano je ime sveca zaštitnika Milana i dres je također preuzeo gradske motive. No već sezonu kasnije predsjednik Po vraća crno-plavu boju tradicionalno snažnijeg Intera, dok je ovratnik na crno-bijele kockice, kakvi su bili dresovi Milanesea. Ime Ambrosiana nosilo se svega tri sezone, a onda je Pozzani preko svojih veza u vrhu izborio bar djelomični povratak pravog imena. Tako se od 1931. pa do pada fašizma naš klub zvao Ambrosiana – Inter. Dakle, da nije bilo predsjednika Pozzanija tko zna kako bi se klub danas zvao i kakve boje dresova bi nosio. Ferdinando Pozzani spasio je crno-plavi Inter, ali s druge strane potpuno ugasio spomen na Unione Sportiva Milanese.
23.Esteban Cambiasso – Svaka generacija imala je nekoliko pravih interista, a današnja završava s El Cuchuom. Iako je u klubu tek osam godina Cambiasso je pokazao koliko mu je stalo do naših boja u bezbroj navrata. Ostaje u sjećanju napad na Cassana kada je Fantantonio na Meazzi u dresu Sampdorije provocirao publiku, a kada ga je Cambiasso gotovo zgrabio za vrat i rekao mu: “nećeš u našoj kući, ne radi to, ovo je naš dom.”
22. Luis Suarez – U Inter je došao kao Zlatna lopta Barcelone. Enorman novac za to doba i uporno nagovaranje Helenija Herrere trebalo je da pređe kod nas. I kada je s tribina pogledao utakmicu svog potencialno novog kluba pomislio je što mu to u životu treba. Ipak, došao je i postao legenda kluba. Svoj interizam je dokazao vraćajući se u klub kao trener i djelatnik bez obzira kako neugodna pozicija kluba u tom trenutku bila, a često je ona samo štetila ugledu sjajnog Španjolca.
21. Armando Picchi – Veliki kapetan Grande Intera nažalost umro je jako mlad. Činjenica da je njemu povjerena kapetanska traka Grande Intera dosta govori. Iz izjava Facchettija, Mazzole, Suareza, Prisca, Burgnicha i još nekih koje sam slušao iz te generacije upravo je Picchi bio trener, a ne Herrera. Svi su se složili da Herrera o samoj igri nije baš previše znao. Kako su se složili svi do jednog, Herrera je bio najbolji na svijetu u pripremi utakmice, u mentalnoj i fizičkoj spremi igrača. Ali kada bi izašli na teren Picchi je bio taj koji ih je slagao, određivao taktiku, govorio da mijenjaju pozicije kada bi vidio da nešto ne štima. Upravo je Mazzola jednom prilikom rekao: “Igrali smo utakmicu protiv (zaboravio sam s kim) i Picchi mi je rekao kako ne mogu proći sa svoje pozicije, te da se zamjenim sa Corsom. Utakmicu smo dobili mojim golovima, a poslije nje je Herrera novinarima rekao da kako mi je on savjetovao promjenu pozicije. On je bio takav, veliki ego i nitko nije smio riječi reći protiv njega. Ali Picchi je bio naš trener na terenu.”
20. Ivan Cordoba – Cordoba je introvert, nećemo od njega čuti previše. Čini se nasljednik Beppe Baresija, ali ako Javier Zanetti za njega kaže da je pravi interista onda moramo vjerovati. Unatoč ponudama čak iz matičnog kluba želi karijeru završiti u Interu, te ostati dio kluba. Rasplet ćemo znati već ovog ljeta, jer ističe mu ugovor.
19. Gabriele Oriali – Kao mnogi na ovoj ljestvici Lele je cijeli život i karijeru posvetio Interu. Nakon duge igračke karijere Massimo Moratti ga je u klub vratio 2000. na mjesto sportskog direktora Sandra Mazzole. Njemu se može pripisati stvaranje Intera Speciale. Nažalost, otišao je nakon Madrida iz još nerazjašnjenih razloga, ali svi čekamo njegov povratak u klub.
18. Evaristo Beccalossi – Becca je bio jedan od onih kakav je danas recimo Cassano ili Balotelli. Problematičan, ali kada je na terenu dirao loptu navijači su padali u trans. Iako je igrao s Altobellijem ljudi su ulaznice kupovali ponajviše da bi vijdeli njegove čarolije. Enzo Bearzot ga nije zvao na SP ’82. upravo zbog ponašanja, a unatoč protestima većine Talijana to se pokazalo kao ispravna odluka, jer Italija je osvojila naslov. A da nije… Danas komentira na Telelombardiji u maniri svog prijatelja Spilla (Altobelli). Kćer Nagaja voditeljica je na Inter Channelu.
17. Alessandro Altobelli – Drugi strijelac u povijesti kluba danas je također komentator, ali za razliku od Bergomija on na svakoj utakmici Intera otvoreno pokazuje kako njegovim tijelom teče crno-plava krv. Iako je (silom) nosio dres omraženog Juventusa na proslavi stogodišnjice Intera bio je vrlo emotivan što dokazuje tezu iz prethodne rečenice.
16. Marco Materazzi – Nikada mi se nije sviđao kao igrač, ali svoju privržensot klubu je stvarno dokazao. Ponekad i provokatorski. No recite mi koji bi luđak izmaškarao svoje tijelo simbolima jednog kluba ako nije zaljubljen u istog.
15. Giuseppe Meazza – Žao mi je što ga nisam gledao, jer kažu da je bio najveći talijanski nogometaš svih vremena i najbolji svjetski svog vremena. Da nije igrao za Milan i Juventus, Meazza bi sigurno bio pri vrhu ove ljestvice. Ipak, veliku većinu svoje karijere, ali života dao je Interu i uz brojke koje je ostavio sigurno je među najvećim interistima. A ponajviše jer se nakon karijere ipak javno pokajao što je igrao za rivale. Kasnije je u par navrata bio i trener Beneamate.
14. Obitelj Fraizzoli – Gospodin Ivanoe Fraizzoli koji je imao tvrtku vojnih i hotelskih uniformi u Inter je financijski ušao još 1931. Većinski paket kupio je od Angela Morattija 1968. na nagovor svoje supruge koja je bila zaljubljena u crno-plavo. Nije bio rastrošan predsjednik, dapače, bio je iznimno štedljiv, ali za vrijeme njegovih 16 godina ipak su osvojena dva prvenstva i dva kupa. U 80-tima se nije mogao više nositi sa financijskom dinamikom modernog nogometa i prodaje većinski dio Ernestu Pellegriniju. Zamjera mu se puštanje mnogih igrača ispred očiju koji su željeli baš Inter, poglavito Ancelottija (čak odigrao prijateljsku utakmicu u dresu Intera) i Platinija, ali ostaje legendarna primopredajna konferencija u kojem stari gospodin plače kao malo dijete uz riječi: “ne mogu vjerovati da mi ovo ovako teško pada, ali Inter mi je ušao u dušu.”
13. Roberto Scarpini, Elio Corno, Gian Luca Rossi, Filippo Tramontana i dr. – Oni su samo navijači koji su imali sreću da se bave poslom koji ih je približio klubu. Ali uz njih emocije nas koji putem TV-a ili radija pratimo Inter potencirane su do krajnih granica. Zato 13. mjesto svim komentatorima interistima.
12. Virgilio Fossati – Jedan od 43 osnivača, prvi kapetan i prvi trener Intera, te prvi reprezentativac iz Intera. Bio je vođa prvog Intera, najbolji na terenu i sigurno bi još pojačao svoj interizam da mu život nije naglo prekinut negdje u rovu u Austriji za vrijeme I. svjetskog rata. Prvi pravi stadion Intera, Arena, i posljednji pred Meazzu imenovan je Virgilio Fossati.
11. Nicola Berti – Uz Zengu simbol interizma Trapattonijeve ere. Karakterno mješavina vođe Javier Zanettija i lude glave Marca Materazzija. Izuzetno elokventan pa su ga zbog cijelog tog Inter mixa prozvali “nećakom” Peppina Prisca. To dovoljno govori o njegovoj ljubavi prema klubu.
Loading ...
pročitao sam ovo prije nekoliko dana i tako – imam neko svoje mišljenje, al čekam ostatak liste pa ću se obratiti narodu 🙂