Vjerovali ili ne bilo je ovo naše 12 organizirano putovanje od osnivanja našeg Inter Cluba. Moram priznati da je i mene brojka malo iznenadila, jer sjećam se godina kada smo išli na jednu do dvije utakmice godišnje i bili smo sretni.
Ako uzmemo u obzir da smo još 5 utakmica išli gledati bez organiziranog prijevoza ( privatnim automobilima) broj pogledanih utakmica je još respektabilniji. Što se tiče planova do kraja sezone sigurno ćemo još pogledati: Udine u Udinama i Milan na San Siru, dok ekipa ide sa autima na Olympique.
Ja bi se u ovom obraćanju osvrnuo na naše zadnje putovanje jer je ono po mnogo čemu bilo jedinstveno:
1.Inter – Lazio je bilo naše najbrojnije putovanje, za koje smo morali angažirati puno veći bus od standardnog, jer nas je putovalo 60, tako da je i sama organizacija i nabavka tako velikog autobusa bila izazov ( prijevoznik sa kojim putujemo od samog osnutka našeg Inter Cluba u cijeloj floti ima samo dva takva autobusa i isti su gototo uvijek na dalekim destinacijama ( Švedska). Na našu sreću gospodin Zelenika iz Globtoura izašao nam je u susret i za to mu se zahvaljujemo
2.Druga stvar koja ovo putovanje čini posebnim je bio i obilazak stadiona San Siro, muzeja Intera i Milana te posjeta svlačionicama i unutrašnjosti stadiona ( Vip salon, Press prostor, svečane lože) ali kako smo cijelu stavr dogovarali sa Talijanima, a svi oni koji posluju sa njima, dobro znaju da kod njih nikada ništa nije onako kako se prvobitno dogovori, opet smo imali propusta u organizaciji, te nismo mogli posjetiti svalčionicu Fc Inter-a jer su sve stvari za predstojeću utakmicu bile u svalčionici a ona je bila zaključana sa desetak brava, a ključevi su bili bačeni na dno mora!! Ali unatoč tom propustu, mislim da je ekipa uživala i u ostatku stadiona,a pogotovo u svalčionici gradskog rivala.
3.Treća jedinstvanost je bila i veliko kašnjenje u polasku iz Hrvatske, jer je bus na dolasku naletio na veliku nesreću iz koje se nije izvukao gotovo 4 sata, tako da je cijelim putem vladala velika napetost hoćemo li uopće stići na stadion do dogovorenog vremena i hoćemo li uopće vidjeti išta od planiranog… na našu sreću i unatoče velikom kašnjenju sve smo uspjeli vidjeti, a za grad je ostalo i više nego dovoljno vremena.
4.Četvrta jedinstvanost je bila naša prva posjeta novootvorenom Inter storu u centru Milana, otvorenom na istom mjestu gdje je i osnovan nogometni klub Milan. Na našu nesreću stvari u dućanu su višestruko skuplje od identičnih Inter rekvizita koje možete kupiti u Hrvatskoj, ali i od cijena koje su ponuđene na internetu. Svejedno, bilo ga je lijepo vidjeti jer u samom dućanu postoje izvrsbne fotografije iz Inter povijesti pored kojih se lijepo fotografirati.
5.Ono zbog čega smo došli bila je sama utakmica koju smo uz jako lošu igru ipak pobijedili pa je putovanje u potpusnosti bilo uspješno.. još ako uzmemo u obzir da su neki ulovili i koju kunu na kladionici.. 100% jedinstvaeno putovanje u svakom pogledu, ali niti tu nije bio kraj.
6.Ona zadnja jedinstvenost dešavala se na putu našim kućama. Odličan bus, udoban, komotan i sigurno najbolji bus sa kojim smo putovali se pokvario, ali ipak ne toliko da ostanemo na cesti, jer ovo je jedintveno putovanje i to se nikako ne bi uklopilo u cijelu pozitivnu sliku, pa je bus ipak izdržao do Zagreba, ali uz poprilične probleme: prvo se pokvarila turbina, ali samo malo, pa se pokvarilo grijanje koje je u zadnjem dijelu busa pržilo na 40 stupnjeva, dok se vozač u prednjem dijelu smrzavao a stakla su mu se maglila doslovno svakih 15 sekundi, a nakon problema sa grijanjem negdje pred Hrvatskom turbina je skroz otkazala i od tog trenutka na ravnini se vozimo 100 km/h, a na svakoj uzbrdici maximalna brzina je bila 30 km/h i tako smo na posebno jedisntven način profurali dionicu od Rijeke do tunela Tuhobić za nevjerojatnih 30-35 minuta… doslovno brzinom WARP 6.
I tako kada sagledate sve što nam se dešavalo na našem putu na Lazio zaključujete da je sa nama uvijek zanimljivo; počevši od ritualnog ispijanja konjaka ( ili finije rečeno Brandija) prijatelja iz Rijeke, preko Ištvanovog i Ratkovog Tupervarea preunog pečenica, sudžuka, sira, špeka, buđole i to sve iz kućne radinosti, finog degustiranja pive Darija, pa također finog degustiranja gemišta i bambusa Hercega i Kovača, i prefinog degustiranja biljnih likera u zadnjem dijelu busa inače nazvanom “bosanski ćošak” u čast našim prijateljima Inasu, Šebi, Borovini i Senadu, švercanja Juventina Roberta sa pravim ljudima i navijačima, pa sve do Elvisovog pijuckanja po skriveči i Mariovog sjećanja na našu dragu Simke ( nezaboravna Simona sa Brača )…dok Radino maskiranje perikom u ženu, na stadionu neću niti spominjati… i nakon svega preostaje Vam jedino da zapalite sa nama na neko putovanje i da doživite 7 U 1 doživljaj za pamćenje!!
Prilika je već u travnju.
PS. ako sam nešto izostavio, ili ste vi stvari vidjeli drugim očima imate rubriku “komentari” pa opletite!!!
Loading ...
he he he opasna je ova poslednja 6-ta stavka 😀 😀
Sjajno putovanje, steta jedino zbog tog kasnjenja i busa!
Nekako mi je drago šta nismo znali za situaciju sa turbinom, ali smo zato znali za grijanje… to se nije moglo ne znati 😀 😀
Ma sofer je neki pacijent bio, nabio je grijanje unutra na 40°C a vani bio jedan stupanj, pa normalno da ce se maglit stakla. Cim je mladji dosao malo hladjenje ukljucio i olaksao nam svima 🙂
Ma glavno da smo mi dobili ostalo nije ni bitno !
Ja se ovim putem mogu samo zahvaliti Billy-u i fantasticnoj ekipi sto su me poveli na put. Iduci put cemo to i zaliti kako treba! Put je bio prava avantura kao sto je i svaka nasa utakmica … od ocaja do euforije sve odjednom …. prava avantura ;))) Hvala vam svima, FORZA INTER!!!