full screen background image

Kraljević i prosjak

Kraljević i prosjak

Il Principe (princ, kraljević), nadimak koji nije dobio prema vrlini koju posjeduje – skromnost. Diego Alberto Milito svoj je nadimak dobio po sličnosti s urugvajskim nogometnim velikanom Enzom Francescolijem koji je također nosio isti nadimak.

I dok su razni Messiji, poput kraljeva, već sa 20 godina što se trofeja tiče mogli slobodno objesiti kopačke o klin, Il Principe je čekao… Marljivo je trpao još od debija u argentinskom Racingu. No zbog antimedijatske pojave, ali i ponašanja Milito nikada nije bio na naslovnicama. Radio je i čekao priliku. Mala vrata kraljevskog dvora otvorila su se 2004. kada je prešao u Genou, u Seriji B, gdje je u dvije godine postao idolom Grifonea. Kada je Genoa izbačena u treći razred otišao je na dvogodišnju posudbu u Zaragozu koja ga je prezadovoljna njegovim igrama otkupila za još jednu, treću sezonu. Nakon nje Genoa se vratila u najviši rang talijanskog nogometa, a Milito, kakav jest, nije mogao prekršiti obećanje dano na odlasku iz prijestolnice Ligurije – vratio se. Ne samo da je pokazao kraljevsko dostojanstvo, nego je sezonom za pamćenje otvorio vrata same kraljeve sobe. Samo jedna sezona u Interu bila je dovoljna za krunidbu. Nezaboravne večeri 22. svibnja 2010. u Madridu Il Principe (princ, kraljević) postao je naš Re (kralj). Njegov put nije bio kratak, okrunio se tek s 31 godinom. No za medije i ine stručnjake ipak je ostao samo kraljević (jer kako drugačije objasniti izostanak s liste za Zlatnu loptu ili (ne)spominjanje njegovog imena uz bok najvećih napadača današnjice).

Danas iz subjektivnih i objektivnih razloga nije više onaj stari, nagađa se da će nas čak i napustiti, da će od kraljevića postati prosjak. Upravo me ta situacija podsjeća na još jednog prosjaka koji je u Interu bio kraljević – Ramona Diaza.

Diaz je također Argentinac, također je od najranijih dana osvajao prvenstva i tresao mreže u gotovo svakom klubu u kojem je igrao. Trapattoni ga je doveo iz Fiorentine 1988. Baš kao i Milito dobio je priliku u kraljevskom dvoru s 30 godina. Rezultat? Inter je te godine osvojio naslov prvaka uz mnoge rekorde, a Diaz je bio idealan oslonac prvom strijelcu lige Aldu Sereni i sam postigavši 12 golova. Od anonimusa, prosjaka u samo jednoj sezoni Diaz je postao kraljević. Pa evo siguran sam da će se svaki prosječan navijač Intera na spomen te sezone sjetiti Matthausa, Behmea, Bertija, Serene, Bergomija ili Zenge. Pa čak i Ferrija ili Matteolija prije Diaza. Nije bio medijski atraktivan, baš kao ni Milito. Na njegovu žalost, ali i svih navijača Intera Diaz je odmah otišao. Razlog? Već u travnju 1989. osiguran je dolazak Jurgena Klinsmanna koji je trebao uduplati napadački učinak i osigurati apsolutnu dominaciju Intera u Italiji, ali i Europi. Diaz je postao stranac previše (tada su klubovi na teren mogli poslati samo tri stranca). Ishod? Da, s Klinsmannom je osvojen Kup UEFA 1991, ali sljedeći veliki naslov Inter je dočekao puno nakon njihovog vremena (2006).

Ne kažem da će nas ista prokleta sudbina zadesiti, jer situacija bez obzira na sličnosti sudbina dvaju igrača jest drugačija. No kada razmišljam o onome što nam je dao Milito i da će nas možda uskoro napustiti sjetim se Ramona Diaza. I ne bih volio da na kraju završi kao on, da od kraljevića postane prosjak.




One thought on “Kraljević i prosjak

  1. samKE

    Nadamo se da neće, sinoć je poslao jasan odgovor. 🙂 U mojim očima će uvijek biti princ iz dana triplete, koji je hladokrvno rašetao mreže, bez greške (bez obzira kako će ga danas drugi etiketirati). Nije on još svoje završio u interu, vamos milito!!!

Odgovori