full screen background image

Inter – emocija duga 101 godinu

Inter – emocija duga 101 godinu

Tko sam i sto cu pisati u svojim kolumnama? Sigurno cu pokusati ne davati zakljucke, vec samo svoja videnja stvari u Interu i oko njega. Nadam se da cemo nakon mojih tekstova svi moci jos vise razmisljati, da ce tekstovi samo otvarati neka pitanja, a nikako nuditi odgovore. Jer tocni odgovori na pitanja kojim se mi bavimo na ovim stranicama i forumu ne postoje, a ja sam samo navijac Intera i nemam nikakvo pravo nametati svoje i krojiti tude misljenje. Isto sto je nas trener nedavno na “jednoj”
presici rekao: “Ja ne manipuliram javnim misljenjem”.
Mozda ste primjetili da nikad ne sudjelujem u temama na forumu koje nisu vezane uz Inter i nogomet. To nije slucajno. Mogao bih reci da imam naivne poglede na svijet, pa bih vjerojatno sa mnogima ulazio u duge, beskrajne rasprave. No, sretan sam zbog nacina na koji razmisljam i briga me sto drugi misle o tome.
Stoga sam odlucio da ne pisem nista u temama kao “svjetske aktualnosti, hrvatska svakodnevica…” Ja u biti vjerujem u ono sto je i sam Inter – Internazionale, medunarodni. Nas klub je nastao na ideji da nema nikakve razlike medu ljudima. Milan, od koga smo nastali, je forsirao igranje engleskih igraca, ne dopustajuci strancima da nastupaju za klub. No 43 clana razmisljalo je sasvim drugacije, pa su se iz tog razloga maknuli i osnovali klub u kojem ce moci igrati bilo tko, od rodenog Milaneza do igraca crne, crvene ili zute boje koze, igraca koji vjeruju u razlicite bogove ili ne vjeruju u takvo nesto uopce.
Samo se jedan od njih 43 pokajao i kasnije vratio u Milan, a to dovoljno govori. Kao sto je mozda najveca legenda kluba Giacinto Facchetti rekao: “Ja ne vidim crne ili bijele igrace, igrace razlicitih vjera. Ja vidim samo igrace Intera”. Ta filozofija se slaze s mojom, koja se moze aplicirati i sire od Intera i nogometa. Zbog toga ce mi mnogi zamjeriti da nisam dovoljno velik Hrvat. Kakve sad sve to veze ima s Interom? Inter je preko Inter Campusa prije desetak godina u Erbi pozvao cetiri momcadi:
hrvatsku, srpsku, bosanskohercegovacku i slovensku. Roditelji su se prije utakmice prezirno pogledavali, a na kraju turnira svi su zajedno zaboravili na proslost, bar na tren i uzivali u buducnosti – njihovoj djeci na terenu, u majicama Intera – i zajedno se druzili. To je prava moc Intera o kojem cu iznositi svoja razmisljanja. Zato ovaj klub toliko volim i osobno bih volio da takav mentalitet ima svaka osoba na svijetu, pa bi bilo manje mrznje, ubijanja, ratova i svega negativnog o cemu svakodnevno saznajemo iz medija… Meni je recimo nepojmljivo kolika je uistinu mrznja izmedu Zagreba i Splita, odnosno navijaca Dinama i Hajduka. A to su ljudi iste vjere, boje koze, pa cak i nacionalnosti. Mislim da ta mrznja zaista postoji, ja sam tomu svjedocio u nekoliko navrata. No o tome u sljedecoj kolumni. Inter s druge strane nije samo nogometni klub, Inter je skup bezbroj emocija. U biti Inter je jedna velika emocija. Taj isti Inter vode ljudi, koji kao i svatko drugi grijese, pa cu i s tog aspekta nastojati biti objektivan u svojim osvrtima. Do citanja…




3 thoughts on “Inter – emocija duga 101 godinu

  1. fanatico

    Svaki početak je težak ali i sladak. Rekao si bit našeg internacionalizma i nemam što dodati. Zahvaljujem ti i čestitam na uspješnom početku novog posla kao što daješ nemjeriv doprinos u prijevodima i objavljivanju vijesti o našem voljenom klubu.

    Reply
  2. Jozefina1

    Hrabro si probio led, a ja se nadam da ćeš nas kroz kolumnu zatrpavati korisnim i novim, nama nepoznatim, informacijama

    Reply
  3. Dexter

    Bravo za početak! Budeš li uživao pišući pa i pola od onoga koliko mi uživamo čitati bit ćeš sretan čovjek.

    Reply

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *